Zvonko Špišić

Zvonko Špišić (Zagreb, 26. veljače 1937. – Zagreb, 17. svibnja 2017.), jugoslavenski i hrvatski skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik.

Zvonko Špišić
Lični podaci
Ime po rođenjuZvonko Špišić
Datum rođenja(1937-02-26)26. 2. 1937.
Mjesto rođenjaZagreb
Datum smrti17. 5. 2017. (dob: 80)
Zanimanjeskladatelj, tekstopisac, aranžer, likovni umjetnik
Muzički rad
Period aktivnosti1958—2017.
Žanršansona, zabavna glazba
Instrumentvokal
Ostalo
NagradePorin za životno djelo

U glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se vežu uz Zagreb poput Zagrebečke španciracije, Grič u suncu, Grič u seni, Trešnjevačka balada, Zagrebačko ljeto, Zagreb i ja, Zakaj volim Zagreb, Od Selske do vječnosti, Tango argentino, Trešnjevački plac, Stari dečki, Pisme gosponu J. Prevertu v Pariz i mnoge druge. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, a od 1984. do 1988. tajnik Hrvatskog društva skladatelja.

Zvonko Špišić po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu. Kao likovni umjetnik priredio je brojne samostalne i skupne izložbe.

Životopis

uredi

Zvonko Špišić rodio se 26. veljače 1937. godine u Zagrebu. Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. godine[1]. Glazbenu školu nije završio već je samouk[2]. Objavio je preko 320 skladbi, te je za svoj rad primio šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

U svojoj karijeri bio je na mnogim funkcijama pa je tako od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja[1]. Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbea bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, te je od 1982. do 1986. godine bio odbornik u Skupštini grada Zagreba.

Osim brojnih skladbi koje se povezuju s Gradom Zagrebom, Zvonko Špišić napisao je i niz mediteranskih skladbi među kojima su Šjor Perina, Barbara, Konoba kod dva ferala, Barkarole, barkarole, Materina spara, Bog nek ti pozlati ruke, Zvona moga grada i mnoge druge. U suradnji s Dragom Britvićem i Vice Vukovom kao interpretatorom, napisao je skladbe Plavi putevi, Na kraju ljeta, Zadnji trabakul, Zeleni se ruzmarin, Dobra večer uzorita, Adio mala, Zasvirat će jedna mandolina, Mom ćaći, Tri su puta zvonile gitare, Plima i mnogih drugih. Također je napisao mnoga scenska djela, djela za zbor, te brojne šansone od kojih su neke Kockar, Bicikl, Milioner i mnoge druge.

Kao likovni umjetnik priredio je 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Objavio je tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi spadaju u antologiju hrvatske lirike.

Umro je 17. svibnja 2017. u Zagrebu.

Nagrade

uredi

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi