Tiberije Julije Aleksandar
Tiberije Julije Aleksandar (Tiberius Julius Alexander, 1. vijek) je bio rimski velikodostojnik jevrejskog porijekla poznat po tome što je u Godini četiri cara odigrao ključnu ulogu u dolasku Vespazijana na vlast i uspostavi Flavijevske dinastije.
| Tiberije Julije Aleksandar | |
|---|---|
Aleksandar je odrastao u bogatoj, uticajnoj i uglednoj porodici aleksandrijskih Jevreja, ali je također bio veliki poklonik helenističke kulture i potpuno odan rimskoj vlasti. Zahvaljujući porodičnim vezama, već na početku karijere je uživao status rimskog viteza. Karijera mu je napredovala pod carem Klaudijem, koji ga je 46. imenovao prokuratorom Judeje. Njegov mandat, koji je trajao do godine 48. je obilježen relativnim mirom u odnosu na njegove prethodnike i nasljednike. Na važnu funkcije je ponovno došao za vrijeme Nerona i rata s Partima kada je 62. bio načelnik logistike u vojsci Gneja Domicija Korbulona, a nakon rata je pratio novog armenskog kralja Tiridata u Rim da dobije formalni pristanak za vladanje.
Aleksandra je potom godine 68. Neron imenovao za prefekta Egipta, što je bilo jedno od njegovih posljednjih imenovanja prije nego što je svrgnut i prisiljen na samoubistvo. Aleksandar se na čelu strateški važne provincije suočio s ozbiljnim problemom u Aleksandriji, odnosno stalnim etničkim i vjerskim tenzijama između grčke i jevrejske zajednice, dodatno pojačane krvavim ratom u samoj Judeji. One su eskalirale godine 68. kada je Aleksandar, nakon pokušaja da ih zaustavi diplomatskim putem, poslao rimske legije na jevrejski kvart te je tada ubijeno 50.000 ljudi, žena i djece.
Usprkos tog krvavog čina, za koje je jedini izvor Flavije Josip, Aleksandar se trudio reformama poboljšati život svojih podanika, te su sačuvani edikti i drugi dokumenti kojima od novih careva Galbe i Otona traži uklanjanje nepravde. Prilika za konkretnu akciju se pojavila tek u ljeto 69. kada je novi car postao Vitelije. Sa dvije legije i provincijom koja je opskrbljivala Rim žitom, Aleksandar je u tom trenutku imao ogroman uticaj. Kada je Vitelije zatražio od svih guvernera da mu polože zakletvu vjernosti, Aleksandar je to odbio i umjesto toga svoje trupe potakao da polože zakletvu Vespazijanu, koji je u to vrijeme komandirao rimskim trupama koje su gušile ustanak u Judeji. Vespazijan je tu ponudu prihvatio te napustio Judeju kako bi iz Aleksandrije organizirao još jednu smjenu na carskom prijestolju. Aleksandrov primjer su lančanom reakcijom slijedile legije i guverneri širom istočnog dijela Carstva, tako da je Vitelije svrgnut još prije nego što je Vespazijan sa svojim pristašama uspio stići u Rim.
Vespazijan je potom Aleksandra poslao u Judeju svom sinu Titu da služi kao načelnik štaba njegove vojske koja je opsjedala Jeruzalem. Tom prigodom je Aleksandar na ratnom vijeću pokušao spriječiti uništenje Hrama, ali je Hram svejedno u borbama uništen.
Na osnovu oskudnih podataka dio historičara vjeruje da je Aleksandar kasnije pod Vespazijanom služio kao pretorijanski prefekt čime je, ako su ti navodi točni, postao najviše pozicionirani Jevrej u historiji Rimskog Carstva.
Literatura
uredi- Burr, Viktor (1955) (German). Tiberius Iulius Alexander. Bonn: R. Habelt.
- Chalon, Gérard (1964) (French). L'Édit de Tiberius Julius Alexander: Étude Historique et Exégétique. Olten: Urs Graf-Verlag.
- Evans, Katherine G. (November 1995). "Alexander the Alabarch: Roman and Jew". Summary presented to the Philo of Alexandria Seminar of the November 1995 annual meeting of Society of Biblical Literature. pristup na dan 18. 01. 2007.. (On the father of Tiberius Julius Alexander.)
- Kraft, Robert A. (1991). „Tiberius Julius Alexander and the Crisis in Alexandria according to Josephus”. u: Ed. Harold W. Attridge et al.. Of Scribes and Scrolls: Studies on the Hebrew Bible, Intertestamental Judaism, and Christian Origins. New York: University Press of America. str. 175–184. ISBN 0-8191-7902-7. Pristupljeno 19. 01. 2007.[mrtav link]
- Krauss, Samuel (1901-1906). „Alexander, Tiberius Julius”. u: Isidore Singer et al.. Jewish Encyclopedia. New York: Funk & Wagnalls. pp. 357–358. Pristupljeno 18. 01. 2007.
- Lendering, Jona. „Tiberius Julius Alexander Junior”. Livius. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-28. Pristupljeno 18. 01. 2007.
| Prethodi: Cuspius Fadus |
Prokurator Judeje c. 46–48 |
Slijedi: Ventidius Cumanus |
| Prethodi: Gaius Caecina Tuscus |
Prefekt Aegyptusa 66–69 |
Slijedi: Lucius Peducius Colo |