Wikipedija

Spišské Podhradie

Spišské Podhradie (mađarski: Szepesváralja, njemački: Kirchdorf) je grad u Prešovskom kraju u istočnoj Slovačkoj koji upravno pripada okrugu Levoča.

Spišské Podhradie
Pogled na grad sa tvrđave
Pogled na grad sa tvrđave
Pogled na grad sa tvrđave
Grb
Grb
Koordinate: 48°59′N 20°45′E / 48.983°N 20.750°E / 48.983; 20.750
Država  Slovačka
Pokrajina Grb Prešovski Prešovski
Vlast
 - Gradonačelnik Mgr. Jozef Bača
Površina
 - Ukupna 24,94 km²[1]
Visina 153 m
Stanovništvo (2023)
 - Grad 3754[2]
 - Gustoća 151,12 stan./km²[3]
Vremenska zona CET (UTC+1)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 053 01
Pozivni broj +421 (0)53
Registarska oznaka LE
Službene stranice
www.spisskepodhradie.sk
Karta
Položaj Spišské Podhradie na karti Slovačke
Položaj Spišské Podhradie na karti Slovačke

Položaj Spišské Podhradie na karti Slovačke

Spišské Podhradie se nalazi u podnožju Spiškog dvorca koji se spominje još 1174. godine kao naselje Zipser Nijemaca s vlastitom crkvom i svećenikom. Svećenićko naselje Spišská Kapitula (njemački: Kirchdorf = crkveni grad) se nalazi na brdu s druge strane grada, a s drge strane dvorca Spišské Podhradie je spojeno sa starim selom Žehra. Pored ovih spomenika koji su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi, Spišské Podhradie ima nekoliko renesansnih trgovačkih kuća i jedinu preživjelu sinagogu u regiji.

Spišské Podhradie ispod Spiškog dvorca

Povijest

uredi

Naselje se prvi puta spominje 1249. godine u povelji Bele IV., a 1412. godine Žigmund Luksemburški mu daje gradska prava, te pravo tržnice 1456. godine. U gradu je 1245. izgrađena katedrala sv. Martina, da bi od 1662.-65. dobila i biskupski dvor i zidine, a 1776. postala je biskupijom Spiš (mađarski: Szepes, njemački: Zips, poljski: Spisz, latinski: Scepusium). Grad je bio izarito poznat po svojim cehovskim udruženjima obrtnika koji su podizali znamenite cehovske zgrade.

U 19. stoljeću stanovnici su većinim Nijemci i Židovi, a grad počiva na proizvodnji opeke, kamenolomu vapnenca travertina i pilanama, te je od 1894. povezan željeznicom.

Njenu crkvenu četvrt, Spišská Kapitula, posjetio je papa Ivan Pavao II. 1995. godine.

Znamenitosti

uredi
Levoča, Spišský Hrad i pripadajući spomenici
  Svjetska baština – UNESCO
 
  Slovačka
Registriran:1993. (17. zasjedanje) prošireno 2009.
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Spiški dvorac zajedno sa Crkvom Svetog Duha u Žehri i crkvenim središtem Spišská Kapitula, uvršten je na UNESCO-vu listu svjetsku kulturne baštine 1993. godine. God. 2009. ovim spomenicima priključen je i slavni oltar Majstora Paula od Levoča i povijesno središte Levoča s mnogim romaničkim građevinama.

Spiški dvorac (Spišský Hrad)

uredi

Izgrađen u 12. stoljeću, jedan od najvećih dvoraca u srednjoj Europi, bio je političko, upravno, ekonomsko i kulturno središte pokrajine Szepes. Sve do 1464. pripadao je mađarskim kraljevima, a do 1528. pripada obitelji Zapolja, te od 1531. do 1635. mađarskoj plemićkoj obitelji Thurzo, te od 1638.-1945. godine obitelji Csáky koji su ga morali predati Čehoslovačkoj.

Izvorno je bio romanički dvorac na dva kata okružen masivnim zidinama koji je u drugoj polovici 13. stoljeća dobio romaničko-gotičku baziliku. Tijekom 14. stoljeća naselje izvan zidina je uklopljeno u dvorac čime mu je udvostručena veličina, a potpuno je obnovljen u 15. stoljeću. Zidine dvorca su povišene a uz vanjske zidine je niknulo i novo naselje. Kasnogotička kapela je dodana oko 1470. godine, a za vrijeme vladavine Zapolja gornji dvor je pretvoren u udobnu obiteljsku rezidenciju u duhu renesanse 16. stoljeća.

God. 1780. dvorac je zapaljen i od tada je ruina, a u drugoj polovici 20. stoljeća je dijelom obnovljen i otvoren za javnost, a dijelom se obavljaju arheološka iskapanja.

Dvorac je samo 2006. godine privukao više od 170.000 posjetitelja[4].

Spišská Kapitula

uredi
 
Kapela sv. Elizabete u Spiškom dvorcu

Staro srednjovjekovno crkveno središte u blizini dvorca, između kojih je grad Spišské Podhradie, je divno očuvan primjer crkvene arhitekture. Sastoji se od Crkve sv. Martina, bivšeg samostana, sjemeništa i samo jedne ulice s oko 30-tak kuća, sve zatvoreno zidinama od 1662.-65. godine s Gornjim i Donjim gradskim vratima.

Katedrala je izgrađena od 1245. do 1273. u romaničkom stilu s gotičkim odlikama. Ona je jedna od najvećih i najzanimljivijih srednjovjekovnih građevina u Slovačkoj. Posjeduje više kamenih oltara i mauzolej je mnogih gospodara Dvorca Spiš. Njene slike iz 1317. godine prikazuju krunidbu hrvatsko-ugarskog kralja Karla Anžuvinca.

  •  
    Spiški dvorac iz zraka
  •  
    Spišská Kapitula
  •  
    Katedrala sv. Martina
  •  
    Ulica s pogledom na dvorac
  •  
    Glavni trg

Stanovništvo

uredi

Po popisu stanovništva iz 2006. godine grad je imao 3.826 stanovnika.[5]

Prema vjeroispovijesti najviše je rimokatolika 89,23 % , ateista 4,66 %, grkokatolika 2,75 %, i luterena 0,87 % .[5]

Izvori

uredi
  1. ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. Preuzeto 2024-03-28. Postavke: om7014rr_obc: AREAS_SK, om7014rr_ukaz: Rozloha (Štvorcový meter). Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
  2. ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Počet obyvateľov podľa pohlavia - obce (ročne). Preuzeto 2024-03-28. Postavke: om7101rr_obc: AREAS_SK.
  3. ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. Preuzeto 2024-03-28. Postavke: om7014rr_obc: AREAS_SK. Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
  4. ↑ Spiški grad otbvara svoja vrata (sk)
  5. ↑ 5,0 5,1 „Municipal Statistics”. Statistički zavod Slovačke. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-16. Pristupljeno 05. 01. 2008. 

Vanjske veze

uredi

Ostali projekti

uredi
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Spišské Podhradie
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Spišské_Podhradie&oldid=42266993