Riječka sinagoga

Riječka sinagoga

Riječka sinagoga je sinagoga koja je preživjela razdoblje nacističkog razaranja. Sinagoga je skromnijeg izgleda i povučena, a pripadala je Aškenazima, dok su bogatiji riječki Židovi Sefardi imali veliku, arhitektonski vrijednu sinagogu (od bijelog kamena i crvene fasadne opeke, ipak skromnijeg izgleda od sinagoge u Trstu) s početka XX. st. na biviju Pomerio-Ciotta koju su 1944. nacisti opljačkali i spalili. Ova sačuvana sinagoga je 2008. obnovljena. Iako malenog zdanja, sinagoga ima veliki spomenički značaj za grad Rijeku (sjećanje na preko 2.000 ubijenih Riječana Židova), te je sjedište riječke Židovske općine.

PovijestUredi

Ortodoksna sinagoga izgrađena je 1930. godine prema nacrtima inženjera G. Angyala i P. Fabra, kao objekt reduciranih ukrasa i simbola na fasadi, jednostavnih arhitektonskih linija koje slijede stil moderne s mediteranskim utjecajem. Unutrašnjost sinagoge podijeljena je na pretprostor i dio za obred u tri dijela, s tri prozora na bočnoj strani zgrade i uz balkon za žene s odvojenim ulazom. Prije fašističke NDH na prostoru današnje Hrvatske postojalo 79 sinagoga od kojih su samo 23 bile namjenski građene. Na riječko-opatijskom području bilo je čak 13 sinagoga. Danas je riječka sinagoga jedna od triju u današnjoj Hrvatskoj - uz sinagoge u Dubrovniku i Splitu - sa sačuvanom originalnom funkcijom te predstavlja vrijedan spomenik kulture i tradicije Židova u Rijeci.

 
Spomen ploča na ulazu u Riječku sinagogu

Tijekom XIX. st. osim sefardskih (levantinskih) Židova u grad se u sve većem broju useljavaju aškenaski Židovi i postupno postaju većinskim dijelom populacije. U Rijeci je u XIX. st. živjelo više od 2000 Židova, piše u vodiču riječke Židovske općine. Danas riječkoj sinagogi "gravitira" 60-ak židovskih obitelji s područja Kvarnera, Istre i Gorskog kotara.

Početkom 20. stoljeća, 1903. godine riječka Židovska vjerska zajednica dovršila je izgradnju velike sinagoge u središtu Rijeke, a koja je mogla zadovoljiti potrebe tadašnjih 2500 vjernika riječke Židovske vjerske zajednice. Bila je otvorena 22. X. na židovski praznik Roš hašana. Veliku su sinagogu nakon temeljitog pljačkanja zapalili Nijemci koncem siječnja 1944. godine. Savez jevrejskih veroispovednih opština iz Beograda je u ulozi pravnog sljednika u kolovozu 1948. godine prodao ruševnu sinagogu (ostao je kostur pročelja) tadašnjem Kotarskom narodnom odboru Rijeke – kao građevinski materijal. Prodana je i čestica na kojoj se uzdizala sinagoga u Via del Pomerio 31.[1]

Sinagoga u Filipovićevoj ulici je prema riječima Vlade Kona jedina sinagoga u Hrvatskoj koja je i projektirana i građena kao sinagoga te koja je stalno ostala u funkciji sinagoge. Sagrađena je bez ukrasa i simbola na pročelju, asimetričnog pročelja s oblogom od kamena i crvene cigle koji joj i danas daje uočljivo koloristički izgled.

Renoviranje sinagoge, započelo je 1993. te se odvijalo kroz više faza gotovo 15 godina, a dovršena je 28. 5. 2008. Nakon osnovne građevno-tehničke sanacije i popravka krova koji je prokišnjavao tek 2002. izrađen je konzervatorski elaborat (autorica je Gordana Grčić-Petrović), a 2003. i cjelovita projektna dokumentacija obnove (autor je arhitekt Vladi Bralić sa suradnicima iz biroa „Arhitektonsko-građevinski atelje“, d.o.o., Rijeka) Arhitektura.hr, Riječka sinagoga Ulica Ivana Filipovića, Rijeka. Tako je u proljeće 2008. u potpunosti restituiran izvorni izgled sinagoge uz jedini novi detalj interpolacije decentna staklene pregrade uz rub ženske galerije, izvedene kako bi se taj gornji prostor mogao koristiti za razne društvene i kulturne sadržaje, ne smetajući molitvenoj dvorani u prizemlju."Ova sinagoga nije samo mjesto vjere i molitve, tu se odvija cijeli život židovske zajednice u Rijeci", riječi su je Vlade Kona, predsjednika riječke Židovske općine na svečanosti otvorenja.

IzvoriUredi

  1. Goran Moravček, Nestale riječke crkve, Sušačka revija, broj 70/71 (pristupljeno 19. kolovoza 2012.)