Aškenazi (hebr. אַשְכְּנַזִים, doslovno: "Nijemci") su Židovi, čiji preci potječu iz Sjeverne, Srednje ili Istočne Europe, za razliku od Sefarda iz Španjolske i Sjeverne Afrike.

Aškenazi
biblijski hebrejski:יהודי אשכנזJ'hude Ašk'naz

aškenaski hebrejski:Y'hudey Ashknoz

Ukupno pripadnika
Značajna područja naseljavanja
 Sjedinjene Države 5–6 milijuna[1]
 Izrael 2,8–4 milijuna[1][2] ...
Jezik
povijesno jidiš, danas pretežito engleski, suvremeni hebrejski i ruski te drugi jezici domicilnih zemalja
Albert Einstein je aškenaski Židov.

U Bibliji se spominje riječ "Aškenaz": "Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma." (Postanak, 10, 1-3)[3] U srednjovjekovnoj rabinskoj književnosti pojam "Aškenaz" počeo se primjenjivati na Njemačku. Znanstvenici se razilaze, kad je u pitanju porijeklo Aškenaza. Prema predvlađujućoj teoriji, Karlo Veliki pozvao je mediteranske Židove, da nasele njemačke teritorije (oko 800. godine). Ovi Židovi postepeno su se pomicali na istok prelazeći u Poljsku, pogotovo nakon Lutherovih nastojanja, da protjera Židove iz njemačkih krajeva. Do 1600. godine Poljska je postala mjesto najmasovnijeg židovskog naseljavanja. Također u gradovima u Bjelorusiji, Aškenazi su činili polovicu ili većinu stanovništva. Sjedinjene Američke Države su u 19. i 20. stoljeću, zahvaljujući njihovom doseljavanju postale aškenaski centar, gdje su već otprije postojale zajednice španjolskih Židova.

Progon aškenaskih Židova od strane nacionalsocijalista.

Aškenazi su prije kulturna nego geografska skupina židovskog naroda. Srednjovjekovni Aškenazi bili su u manjoj mjeri sekularni od Sefarda, smatrajući izučavanje Talmuda vrijednijim od filozofske spekulacije. Njihovi najznačajniji intelektualci bili su talmudisti oskudnog svjetovnog obrazovanja; njihov misticizam nije posjedovao apstraktnost sefardskog kabalizma, već je naglašavao magijska bajanja i formule. Aškenaske zajednice ponosile su se svojom spremnošću na mučeništvo, pogotovo za vrijeme križarskih ratova i kozačkih ustanaka, kritizirajući one Židove, koji su se radije pokrstili, nego da umru za vjeru. U liturgijskom pogledu, aškenaski ritual razlikuje se od sefardskog po tekstu i redoslijedu, mada je osnovni zakon ostao isti. Što se tiče jezika, Aškenazi su prihvatili jidiš. Iz ovih se razlika u kulturi, jeziku i običajima često rađalo rivalstvo, koje je ponekad onemogućavalo suradnju u drugim područjima. Danas se ta netrpeljivost može vidjeti u Izraelu, gdje Aškenazi imaju političko i ekonomsko rukovodstvo, dok je većina stanovništva sefardskog porijekla. Izraelski predsjednici uglavnom su Aškenazi.

Europski Židovi obično su bili izolirani u fizičkim i društvenim getima, ali su te ograde počele nestajati u 17. i 18. stoljeću, kada je povećana ekonomska razmjena dovela do veće društvene i kulturne pokretljivosti. Europske vlade su ovaj proces unaprijedile dajući Židovima građanska i politička prava u 19. stoljeću. Društvena i vjerska akulturacija postala je simbol emancipacije, dok je reforma religije, pa čak i prelazak u drugu vjeru, postala uobičajena pojava. No, i pored toga, ostala je ona optužba po kojoj aškenaski Židovi predstavljaju strani element u europskoj politici.

Izražen antisemitizam u Europi u 19. stoljeću poticao je iseljavanje u Sjedinjene Američke Države i rađanje cionizma. Holokaust je praktički uništio židovske zajednice u Europi; preživjeli danas žive uglavnom u Sjevernoj Americi, Izraelu i u zemljama bivšeg SSSR-a. Manjih zajednica ima u Južnoj Americi, Velikoj Britaniji, Skandinaviji, Australiji i Južnoj Africi.

Iako je u 11. stoljeću, oni čine tek tri posto svjetske židovske populacije na vrhuncu u 1931, Aškenazi Židovi su činili 92 posto svjetskih Židova. Danas oni čine oko 80 posto Židova u svijetu.[4] Većina židovskih zajednica s duljom povijesti u Europi su Aškenazi, s iznimkom onih koje su povezani s mediteranskom regijom.

Veliki dio Aškenaza je doživio pogrom tijekom Drugog svjetskog rata, a preživjeli su se većinom odselili u SAD a manji dio u Izrael.

Poznati aškenaski Židovi su: Albert Einstein, Anne Frank, Gustav Mahler, Sigmund Freud, Golda Meir, Franz Kafka, Heinrich Heine, George Gershwin, Marc Chagall, Shimon Peres, Isaac Asimov i dr.

Znamenitosti uredi

Iako u SAD-u Židovi (većinom Aškenazi) čine svega oko 1.7 % stanovništva SAD-a oni zauzimaju značajan udio među intelektualcima. Među 200 vrhunskih intelektualaca Židova je 50%, 40% noblovaca za znanost i ekonomiju, 20% profesora na najuglednijim sveučilištima, 40% partnera u pravnim tvrtkama New Yorka i Washingtona. 59% producenta i scenarista najuspješnijih filmova i 50% svjetskh prvaka u šahu.[5]

Povezano uredi

Izvori uredi