Ramón Villeda Morales
José Ramón Adolfo Villeda Morales, populatno znan kao Pajarito (Ocotepeque, 26. studenog 1909. – New York, NY, 8. listopada 1971.) bio je honduraški liječnik, političar i predsjednik te zemlje od 1957. do 1963. godine, kada je oboren u državnom udaru. Ostao je upamćen kao modernizator Hondurasa, koji je zemlji predstavio javno zdravstvo, javno obrazovanje i socijalnu zaštitu.
| Ramón Villeda Morales | |
|---|---|
 | |
| Mandat 21. prosinca 1957. – 3. listopada 1963. | |
| Potpredsjednik | José Mejía Arellano |
| Prethodnik | Vojna hunta Roberto Gálvez Barnes Roque Jacinto Rodríguez Herrera Héctor Caraccioli Moncada Oswaldo López Arellano |
| Nasljednik | Oswaldo López Arellano |
| Rođenje | 26. studenog 1909. Ocotepeque, Honduras
|
| Smrt | 8. listopada 1971. New York, NY, Sjedinjene Države
|
| Politička stranka | Liberalna stranka |
| Supružnik | Alejandrina Bermúdez Milla |
| Zanimanje | liječnik, političar |
Rođen 1909. godine, Villeda se školovao za liječnika, a specijalizirao je pedijatriju. U političkom kontekstu, Villeda je bio liberal koji je snažno podržavao demokratizaciju zemlje. Bio je kandidat Liberalne stranke na predsjedničkim izborima 1954. godine, prvim demokratskim izborima za predsjednika još od 1932. godine, na kojima je osvojio većinu u odnosu na frakcioniranu Nacionalnu stranku, ali nije osvojio potrebnu natpolovičnu većinu. Pat poziciju iskoristio je tadašnji potpredsjednik Julio Lozano Díaz, koji je uzurpirao vlast.
Lozano je u konačnici svrgnut u mirnom vojnom puču 1956. godine, nakon čega je od strane vojske formirana konstituanta imenovala Villedu predsjednikom koji bi trebao nadzirati tranziciju prema demokraciji. Villeda je započeo seriju liberalnih i demokratskih reformi, koje su uključivale novo radno zakonodavstvo i velike agrarne reforme, koje su posebno zasmetale Sjedinjene Države, jer su ograničavale njihovu gospodarsku eksploataciju Hondurasa. Uz to, Villeda je bio u strašno lošim odnosima s vojskom te se čak raspravljalo o mogućnosti ukidanja iste; vojska je 1959. godine pokušala izvesti puč, međutim studenti i Villedini simpatizeri su ga spriječili. Nakon toga, Villeda je uspostavio tzv. Civilnu gardu, koja je funkcionirala kao službena predsjednička vojska. Njegove su reforme, osim vojsci, zasmetale i višim društvenim slojevima, tako da je Villeda ubrzo dobio status simpatizera komunizma. Slično mišljenje imao je i tadašnji američki ambasador u Hondurasu, dok je predsjednik John F. Kennedy bio izrazito blagonaklon prema Villedi, kojeg je 1962. godine ugostio u Washingtonu.
Pozicija Liberalne stranke pred opće izbore 1963. godine bila je tako snažna da je bilo gotovo pa izvjesno da će njezin kandidat, Modesto Rodas Alvarado, pobijediti na izborima i tako nastaviti s provođenjem Villedinih reformi. Kako bi spriječila takav ishod, vojska je samo deset dana prije održavanja izbora organizirala puč, na čijem je čelu bio general Oswaldo López Arellano. Villeda je svrgnut te je ekspresno deportiran u Kostariku.
Ubrzo je otišao u Sjedinjene Države, gdje je jedno vrijeme bio honduraški ambasador pri Ujedinjenim nacijama. Funkciju je obavljao do svoje smrti, 8. listopada 1971. godine. Njegova supruga, Alejandrina Bermúdez Milla, s kojom je imao šestero djece (među kojima je i političar Mauricio Villeda), umrla je u studenom 2012. godine u 95. godini života.