Opatija Bec (francuski: Abbaye Notre-Dame du Bec, doslovno "Opatija Naše Gospe u Becu") [1] je benediktinski samostan u dolini Bec, smješten u francuskom departmanu Eure u Normandiji, na pola puta između Rouena i Bernaya. Poznata je kao jedna od najvažnijih i najuticajnijih opatija anglo-normanske države u 12. vijeku,[2] Bec je također poznata što je ne samo održavala detaljne ljetopise, nego i po izuzetno detaljnim biografijama (vitae) svojih prvih pet opata koje je u 12. vijeku napisao redovnik Milo Crispin, a koje predstavljaju izuzetno vrijedan izvor podataka o Normandiji i Engleskoj u 11. i 12. vijeku. Osnovao ju je normanski vitez po imenu Herluin godine 1034. Sljedećih godina je postala jedno od središta intelektualnog života u tom dijelu Evrope, i to zahvaljujući dolasku uglednih učenjaka kao što su Lanfranc iz Pavije i Anselmo Canterburyjski; budući papa Aleksandar II i Sveti Ivo od Chartresa su se upravo u njoj školovali. Uživala je podršku Willliama Osvajača i njegovih pristaša te dobila brojno zemljišta u novoosvojenoj Engleskoj; jedno od njih je postalo današnje londonsko naselje Tooting Bec. U 16. vijeku je teško stradala za vrijeme hugenotskih ratova, a konačno je razorena za vrijeme francuske revolucije; od stare opatije je preostao jedino zvonik. Godine 1948. su je obnovili olivetanski redovnici, a poznata je po bliskosti sa anglikancima te su je nekoliko puta posjetili nadbiskupi Canterburyja.

Južna strana opatije, crkva i redovničke ćelije viđene iz Le Beca.

Izvori uredi

  1. također"Le Bec-Hellouin"
  2. C. Warren Hollister, Henry I (Yale English Monarchs) 2001:16.

Vanjske veze uredi

49°13′44″N 0°43′19″E / 49.2288°N 0.7220°E / 49.2288; 0.7220