Mihailo Stevanović

Mihailo Stevanović (Stijena Piperska, 3. april 190314. januar 1991, Beograd) srpski filolog, lingvist, profesor Beogradskog univerziteta, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan je od potpisnika Novosadskog dogovora o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku 1954. godine. Objavio je više od 600 radova, uključujući monumentalno dvosvezačno delo Savremeni srpskohrvatski jezik: gramatički sistemi i književnojezička norma (Beograd, 1964–1969). Kao urednik sarađivao je na izradi svih naših velikih i važnih rečnika: Rečnik srpkohrvatskoga književnog jezika (Matica srpska 1967–1976), Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika (SANU, 1959– ), Rečnik Njegoševa jezika (Beograd–Cetinje, 1983). S Ljudevitom Jonkeom bio je suurednik prvog zajedničkog srpskog i hrvatskog pravopisa (Novi Sad – Zagreb, 1960). Bio je urednik naučnih časopisa Srpskog dijalektološkog zbornika, Južnoslovenskog filologa i Našeg jezika. Bio je redovni profesor (od 1951) i upravnik Katedre za južnoslovenske jezike i opštu lingvistiku Filozofskog fakulteta u Beogradu. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran 1958., a za redovnog 1963. Bio je direktor Instituta za srpskohrvatski jezik (1963–1973).

Godine 1973. dodeljena mu je Sedmojulska nagrada, Vukova 1987., Orden rada prvog reda 1960., Orden zasluge za narod sa zlatnom zvezdom 1964.