Matko Peić (Požega, 10. veljače 1923. - Zagreb, 30. listopada 1999.), bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik. Pisao je putopise, eseje i feljtone.

Matko Peić
Rođenje 10. veljače 1923., Požega, Hrvatska
Smrt 30. listopada 1999., Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje povjesničar umjetnosti, slikar, književnik
Standardizacija infokutija

ŽivotopisUredi

Matko Peić rodio se u Požegi 1923. godine. Školovao se u rodnome gradu, a nakon toga u Zagrebu gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 1947. i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1956. godine predavao je povijest umjetnosti na ALU.[1] Bavio se i književnošću te se smatra da je uveo stilskoperiodizacijski pojam rokokoa u proučavanje hrvatske književnosti 18. stoljeća. primjenivši ga na djela Antuna Kanižlića.

Od 1991. godine bio je redoviti član HAZU.[1]

Nepotpun popis djelaUredi

Likovne monografije:

Likovne studije i eseji:

  • Francuski slikari 18. stoljeća, Zagreb, 1967.
  • Hrvatski umjetnici, Zagreb, 1968.
  • Portreti hrvatskih umjetnika 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1986.
  • Europski umjetnici, Zagreb, 1986.

Putopisi:

  • Skitnje, Zagreb, 1967. (2. izd. 1985., 3. izd. 1996., 4. izd. 2002.)
  • Jesen u Poljskoj, Zagreb, 1969.
  • Crno zlato, Zagreb, 1974. (2. izd. Biblioteka INA, knj. 21, Zagreb, 2004.)[3]
  • Ljubav na putu od Drave do Jadrana, Zagreb, 1984.
  • Požega: eseji, feljtoni, putopisi, Požega, 1995.
  • Putnik bez putovnice, Privlačica, Vinkovci, 2000. (prir. Stanislav Marijanović)[4]

Zavičajne monografije:

  • Požega i Turci: predavanje i izložba u povodu 300 godina oslobođenja Požege od Turaka, Izložbena dvorana Muzeja Požeške kotline, 25. ožujka-7. travnja 1988. godine, (Slavonska Požega, 1988.) (suautor: Ive Mažuran)[5]

Izabrana djela:

  • Izabrana djela, Zagreb, 1982.

Djela o književnosti

  • Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića (1699-1777), Rad JAZU, knj. 365, Zagreb 1972, 5-133

Ostalo:

  • Pristup likovnom djelu, Zagreb, 1968. (udžbenik, više izdanja)
  • Susret s umjetničkim djelom, Zagreb, 1968. (udžbenik)
  • Vanja Radauš: izložba crteža: Umjetnički paviljon u Zagrebu, 16.VI.-30.VI.1972., Zagreb, 1972.
  • Čovjek i kultura, Biblioteka INA, knj. 23, Zagreb, 2004. (prir. Milan Bešlić)[6]

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskoga na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

SpomenUredi

U rodnome gradu postavljena mu je bista na trgu koji je nazvan po njemu Trg Matka Peića a postavljena mu je i spomen ploča u ulici Antuna Kanižlića na broju 14.[7]

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi