Marie Under
Marie Under (Tallinn, 27. ožujka 1883. – Stockholm, 25. rujna 1980.) bila je estonska pjesnikinja koja se smatra jednom od najvažnijih i najpoznatijih estonskih književnica u historiji. Njezin je značaj bio toliki da je u barem dvanaest zasebnih navrata bila predložena za Nobelovu nagradu za književnost.[1][2][3][4][5]
| Marie Under | |
|---|---|
.jpg) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 27. ožujka 1883. Tallinn, Estonija(tada  Reval, Rusko Carstvo) |
| Smrt | 25. rujna 1980. Stockholm, Švedska |
| Počivalište | groblje Rahumäe Tallinn, Estonija |
| Supružnik | Carl Hacker (v. 1902 — r. 1924) Artur Adson (v. 1924 — njegova smrt 1977) |
| Djeca | Dagmar Stock (1902–1994) Hedda Hacker (1905–1988) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pjesnikinja |
| Opus | |
| Književni pravac | Siuru, Tarapita |
| Književne vrste | poezija |
| Jezik | njemački jezik estonski jezik |
Under je rođena 1883. godine u tadašnjem Revalu, kao kći učitelja Priidua (1843. – 1930.) i Leene Under (née Kerner; 1854. – 1934.). Marie je bila treće dijete u obitelji, rođena nakon Evangeline (1880. – 1932?.) i Gottrieda (1881. – 1882.) i prije Berte (1885. – 1974.) i Christfrieda (1887. – 1934.). Pohađala je privatnu njemačku školu za djevojčice. Nakon završene škole, radila je kao prodavačica u knjižari, a u slobodno je vrijeme pisala poeziju na njemačkom. Godine 1902. udala se za računovođu Carla Hackera, s kojim je imala dvoje djece, Dagmar i Heddu, dok su živjelu u predgrađu Moskve. Međutim, već 1904. godine zaljubila se u estonskog umjetnika Antsa Laikmu, koji ju je nagovorio da prevede svoju poeziju na estonski i onda ju slao lokalnim novinama na objavljivanje. Dvije godine kasnije, vratila se u Reval.
Godine 1913. upoznala je pjesnika i kritičara Artura Adsona, koji joj je postao ljubavnik. Uz to, on je bio zaslužan za kompiliranje njezinih prvih objavljenih zbirki poezije. Godine 1924., Under se razvela od Carla Hackera i iste godine udala za Adsona, s kojim će biti u braku do njegove smrti 1977. godine.
Krajem 1910-ih, Under je bila uključena u rad utjecajnog književnog pokreta Siuru. Nazvan po plamenoj ptici iz finske mitologije, pokret je osnovan 1917. godine u duhu ekspresionizma i neoromantizma kao reakcija na formalističku tradiciju pokreta Mlada Estonija. Među ostalim članovima pokreta bili su Peet Aren, Otto Krusten, Friedebert Tuglas, Artur Adson, August Gailit, Johannes Semper i Henrik Visnapuu. Između 1917. i 1919. godine, pjesnici tog pokreta izdali su čak tri zbirke poezije. Visnapuu i Gailit napuštaju grupu 1919. godine zbog sukoba s ostalim članovima, međutim pridružuju im se Johannes Barbarus i August Alle kao novi članovi.[6][7]
Godine 1922., Marie Under je bila među osnivačima Estonskog saveza pisaca.[8]
Tokom 1920-ih godina, Marie Under je bila čest gost u domu ruskog pjesnika Igora Severjanjina u selu Toili, gdje je često ljetovala. Severjanjin je objavio nekoliko knjiga i prijevoda Underine poezije.[9] Severjanjin, zanimljivo, nje govorio estonski jezik tako da su prijevodi bili prilično doslovni.[10]
Kada je 1944. godine Sovjetski Savez reokupirao Estoniju, Under je s obitelji pobjegla u Švedsku. Gotovo su godinu dana proveli u izbjegličkom kampu prije nego su se 1945. godine preselili u Mälarhöjden, predgrađe Stockholma, gdje će Under živjeti sve do svoje smrti 1980. godine. Pokopana je na groblju Skogskyrkogården u Stockholmu, gdje je i umrla. Dana 9. lipnja 2016. godine, posmrtni ostaci Under i Adsona prebačeni su na groblje Rahumäe u Tallinnu, gdje su pokopani uz Underinu kći Heddu Hacker i sestru Bertu.[11]
Opus uredi
- 1917. – "Sonetid", pjesme nastale u periodu 1912. – 1917.;
- 1918. – "Eelõitseng", pjesme nastale u periodu 1904. – 1913.;
- 1918. – "Sinine puri", pjesme nastale u periodu 1917. – 1918.;
- 1920. – "Verivalla", pjesme nastale u periodu 1919. – 1920.;
- 1923. – "Pärisosa", pjesme nastale u periodu 1920. – 1922.;
- 1927. – "Hääl varjust", pjesme nastale u periodu 1923. – 1927.;
- 1928. – "Rõõm ühest ilusast päevast", pjesme nastale u periodu 1923. – 1927.;
- 1929. – "Õnnevarjutus", balade nastale u periodu 1927. – 1929.;
- 1930. – "Lageda taeva all", pjesme nastale u periodu 1927. – 1930.;
- 1935. – "Kivi südamelt", pjesme nastale u periodu 1930. – 1935.;
- 1942. – "Mureliku suuga", pjesme nastale u periodu 1935. – 1942.;
- 1954. – "Sädemed tuhas", pjesme nastale u periodu 1943. – 1954.;
- 1963. – "Ääremail", osam izvornih pjesama i 36 prijevoda;
- 1981. – "Mu süda laulab" (posthumno)
Reference uredi
- ↑ „Nomination Database”. www.nobelprize.org. Pristupljeno 2017-01-31.
- ↑ „Nominations 1968”. www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 2022-02-03.
- ↑ „Nominations 1969”. www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 2022-02-03.
- ↑ „Nominations 1970”. www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 2022-02-03.
- ↑ „Nominations 1971”. www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 2022-02-03.
- ↑ Jean Albert Bédé, William Benbow Edgerton, Columbia Dictionary of Modern European Literature, Columbia University Press, 1980, ISBN 0-231-03717-1, p237
- ↑ Rubulis, Aleksis. Baltic Literature. University of Notre Dame Press,1970.
- ↑ Tambur, S. (4 January 2015). „Estonia’s most influential poet to be reburied”. Eesti Rahvusringhääling. Pristupljeno 2 May 2015.
- ↑ Шумаков, Юрий. „Игорь Северянин в Эстонии” (Russian). Встреча. Pristupljeno 3 May 2015.
- ↑ „Игорь Северянин” (Russian). Век Перевода. Pristupljeno 3 May 2015.
- ↑ „Marie Underi säilmed sängitati Rahumäe kalmistule” (et). Delfi. 9 June 2016. Pristupljeno 10 January 2020.
Vanjske veze uredi
- Estonian Literary Magazine article Arhivirano 2002-10-17 na Wayback Machine-u, einst.ee
- Marie Under in pictures, kirmus.ee