Lydia Koidula
Lydia Emilie Florentine Jannsen, poznatija po pseudonimu Lydia Koidula (Vändra, 24. prosinca 1843. – Kronštat, 11. kolovoza 1886.) bila je estonska pjesnikinja i spisateljica koja se danas smatra jednom od najznačajnijih estonskih književnica. Njezin pseudonim na estonskom znači "Lydia od zore", a dao joj ga je slavni pisac Carl Robert Jakobson. Često je nazivana i Koidulaulik, odnosno "Pjevačica zore". Ipak, kako književni rad nije smatran prihvatljivom karijerom za uzoritu djevojku u drugoj polovici XIX. vijeka, većina njezinog pjesničkog opusa, kao i njezin rad za novine njezina oca, Johanna Voldemara Jannsena, ostao je anoniman. Ipak, unatoč tome, bila je važna ličnost u estonskim književnim krugovima, utemeljiteljica estonskog teatra i bliska suradnica Carla Roberta Jakobsona i Friedricha Reinholda Kreutzwalda, autora Kalevipoega, predvoednika narodnog preporoda u Estoniji.
| Lydia Koidula | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Lydia Emilie Florentine Jannsen 24. prosinca 1843.  Vändra, Estonija(tada  Fennern, Rusko Carstvo) |
| Smrt | 11. kolovoza 1886. Kronštat, Rusija(tada Rusko Carstvo) |
| Pseudonim | Lydia Koidula |
| Supružnik | Eduard Michelson (v. 1873) |
| Djeca | 3 djece |
| Rodbina | Johann Voldemar Jannsen (otac) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | spisateljica |
| Opus | |
| Književni pravac | romantizam (Ärkamisaeg) |
| Književne vrste | poezija, drama |
| Jezik | estonski jezik |
| Znamenita djela | |
| |
Djetinjstvo i mladost provela je u Pärnuu, gdje je završila njemačku školu, i Tartuu, gdje je pisala za očeve novine Postimees. Godine 1873. godine udala se za vojnog liječnika Eduarda Michelsona, s kojim će imati troje djece; obitelj se preselila u Kronštat, a putovala je u Breslau, Strasbourg i Beč. Iako je punih 13 govina živjela u Kronštatu, a ljeta je provodila u Estoniji, nikada se nije bila privikla na život izvan domovine.
Njezino najznačajnije pjesničko djelo, Emajõe ööbik (sh. Slavuj s rijeke Emajõgi), objavljeno je 1867. godine nakon popuštanja državne cenzure.[1] Njezin opus reflektirao je njemačke utjecaje, s obzirom da je za života imala snažnu povezanost s njemačkim jezikom,[2] ali i nacionalistički romantizam preporoditelja. I dok je njezin suradnik i suvremenik Kreutzwald u svojim djelima nastojao imitirati stare pjesničke forme, Koidula je pisala moderne stihove po uzoru na zapadnoeuropske pjesnike. Tematski je bila iznimno raznovrsna; njezin opus uključuje emotivnu posvetu obiteljskoj mački ("Meie kass" / "Naša mačka"), ljubavnu poeziju ("Head ööd" / "Laku noć"), ali i domoljubne motive ("Mu isamaa nad olid matnud" / "Moja domovino, pokopali su te"). Također ju se smatra utemeljiteljicom estonskog teatra, kroz njezine dramske aktivnosti u sklopu udruge Vanemuine, koju je njezina obitelj osnovala 1865. godine u Tartuu kako bi promicala estonsku kulturu.[3] Koidula je bila prva osoba koja je pisala izvorne drame na estonskom jeziku te prva koja je govorilama o praktikalijama režije i produkcije. Tetar je u to doba bio slabo razvijen u Estoniji, a kada su Finci počeli posati drame na svom jeziku, Koidula je odlučila slijediti trend te je 1870. napisala komediju Saaremaa Onupoeg (sh. Rođak sa Saareme), koja je bila adaptacija djela Theodora Körnera.[4][5] Unatoč svojoj jednostavnosti i rudimentarnosti, komedija je bila izrazito popularna; Koidula je nadalje napisala i režirala komediju Maret ja Miina (1870.) te svoje potpuno originalno djelo, Säärane mulk, prvu u cijelosti estonsku dramu. Značajan uzor za njezinu dramaturgiju bio je Gotthold Ephraim Lessing, a iako su joj drame bile primarno didaktičke i stilski nerafinirane, Koidula je stvarala likove i priče s kojima su se Estonci mogli poistovjetiti, zbog čega je i bila toliko popularna.
Pred kraj života je oboljela te je umrla u Kronštatu 1886. godine od posljedica raka dojke. Posljednja pjesma koju je napisala prije smrti bila je "Enne surma — Eestimaale!" (sh. "Prije smrti, u Estoniju!").
Reference uredi
- ↑ Gunter., Faure (2012). The Estonians : the long road to Independence. Mensing, Teresa.. London: Lulu.com. str. 145–146. ISBN 978-1105530036. OCLC 868958072.
- ↑ „Estonica.org - Baltic German literature and its impact” (en). www.estonica.org. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-25. Pristupljeno 2018-03-27.
- ↑ „Ljubov Vassiljeva, The Origins of Theatre in Estonia – Mirek Kocur” (en-US). kocur.uni.wroc.pl. Pristupljeno 2018-03-27.
- ↑ Johnson, Jeff (2007). The new theatre of the Baltics : from Soviet to Western influence in Estonia, Latvia and Lithuania. Jefferson, N.C.: McFarland & Co. str. 93. ISBN 9780786429929. OCLC 76786725.
- ↑ „Theatre Vanemuine - Teater Vanemuine” (en-US). Teater Vanemuine. Pristupljeno 2018-03-27.
Literatura uredi
- Ots.L. The History of Estonian Literature. University of Tartu.
- Olesk.S & Pillak.P . Lydia Koidula .24.12.1843-11-08.1886. Tallinn. Umara Kirjastus, P.14
- Nirk.E. Estonian Literature. Tallinn Perioodika. 1987. pp73–77, 79–81, 366
- Raun.T.U. Estonia and the Estonians. Hoover Institution Press, Stanford. 2001. pp 77–79, 188
- Kruus.O & Puhvel.H. Eesti kirjanike leksikon. Eesti raamat.Tallinn. 2000. pp 210– 211