Johann Voldemar Jannsen
Johann Voldemar Jannsen (Vändra, 16. svibnja 1819. – Tartu, 13. srpnja 1890.), estonski pjesnik, novinar i publicist koji je imao značajnu ulogu u periodu Estonskog narodnog preporoda. Jannsen je većinom djelovao na području Livonije, tadašnje regije Ruskog Carstva.
| Johann Voldemar Jannsen | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 16. svibnja 1819. Vändra, Estonija(tada  Rusko Carstvo) |
| Smrt | 13. srpnja 1890. Tartu, Estonija (tada Rusko Carstvo) |
| Djeca | Lydia Koidula |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | učitelj, pjesnik, publicist |
| Opus | |
| Književni pravac | romantizam |
| Jezik | estonski jezik |
| Znamenita djela | |
| |
Iako je isprva bio djelatnik crkve, od 1844. godine bavi se učiteljskim poslom, prvo u rodnoj Vändri, a onda i u Pärnuu. Spisateljskim radom počeo se baviti u tom periodu, prevodeći duhovnu poeziju na estonski jezik, da bi kasnije počeo pisati i vlastite pjesme. Njegova tri kapitalna djela sadrže ukupno 1,003 pjesme i danas predstavljaju jedan od najvažnijih izvora duhovne književnosti na estonskom jeziku. Uz to, objavio je i zbirku svjetovne poezije pod naslovom Eesti Laulik (srpskohrvatski: Estonska pjesmarica). Njegovo globalno najpoznatije djelo je domoljubna pjesma "Mu isamaa, mu õnn ja rõõm", koja će kasnije postati estonska himna.
Godine 1857., u jeku narodnog preporoda, Jannsen je pokrenuo novine Perno Postimees ehk Näddalileht, čiji je publicist i glavni urednik bio do 1863. godine. Iako će ove novine kasnije postati današnje regionalne novine Pärnu Postimees, iz njih će 1891. godine proizaći prve dnevne novine u Estoniji, Postimees, koje su imale iznimnu ulogu u buđenju estonske nacionalne svijesti u jeku narodnog preporoda. Godine 1863. preselio se u Tartu, gdje je izdavao novine Eesti Postimees.
Dvije godine kasnije, u Tartuu je osnovao teatar Vanemuine, prvi teatar koji je izvodio djela na estonskom jeziku. Godine 1869., imao je značajnu ulogu u pokretanju Estonskog festivala pjesama, koji se neprekinuto održava svake godine od 1869. godine.
Umro je 1890. godine u Tartuu. Njegova je kćerka pjesnikinja Lydia Koidula.