Izbor za papu 1159.
Izbor za papu 1159. održan je od 5. septembra do 7. septembra 1159. u Bazilici sv. Petra, nakon smrti pape Hadrijana IV.[1]
| Konklava iz 1159 | |
|---|---|
 | |
| Grad | Rim |
Rezultat biranja bili su dvostruki izbori, jer je većina kardinala glasala za sijenskog kardinala Rolanda Bandinellija pa je on izabran za papu kao Aleksandar III, ali je jedan manji dio odbio to priznati pa je izabrao vlastitog kandidata Ottaviana de Monticellia, koji je postao poznat kao antipapa Viktor IV, stvarajući time šizmu koja je trajala do 1178.[1]
Pretpostavlja se da je na izboru sudjelovalo 31 (ili 32) kardinala, od tog broja je 25 glasalo za Aleksandra III, a 7 (ili čak 8) za Viktora IV.[1]
Historijska pozadina uredi
Šizma je bila rezultat sve većih napetosti koje su zavladale unutar Kolegija kardinala, naročito o vanjskoj politici Svete stolice. Papinska Država je u 12. vijeku bila tampon između Svetog rimskog carstva i Normanskog kraljevstva Sicilije. Nakon Wormskog konkordata iz 1122. pape su se udružile sa Svetim Rimskim Carstvom umjesto sa Normanima, ali se za vrijeme pontifikata Hadrijana IV. (1154.-59.) taj savez raspao, jer car Friedrich Barbarossa nije ispunio uvjete Konstanskog mira iz 1153.[1] kojim se obavezao pomoći papama da obnove i učvrste svoju vlast u Rimu i po drugim krajevima koje su kontrolirali sicilijanski kraljevi.
U takvim okolnostima je Hadrijan IV. odlučio raskinuti savez sa carem pa je sklopio mir sa Williamom Sicilijanskim potpisavši 1156. Sporazum iz Beneventa.[1] U narednim godinama bilo je sve veće napetosti između papa i cara Barbarosse, kao što je bila svađa na dijeti u Besançonu 1157.[1]
Barbarossa je isto tako pokušao, i u tome prilično uspio povećati svoj utjecaj na crkvu po njemačkim zemljama. Ta promjena kursa papine vanjske politike rezultirala je podjelom u Kolegiju kardinala na simpatizere i protivnike nove politike, koji nikako nisu mogli postići kompromis nakon smrti Hadrijana IV.
Izbor za papu iz 1159. rezultirala je i značajnim pravnim posljedicama, jer se od nje izbor novog pape zakomplicirao. Naime postizanje obične natpolovične većine kod glasanja, je nakon podjele na dvije istovetne frakcije u Kolegiju kardinala, postalo nemoguće.
Kako bi izbjegla takva situacija i šizma u budućnosti Treći lateranski koncil je 1179. objavio dekret Licet de evitanda discordia, kojim je utvrđeno pravilo da se papa bira tako da za njega mora glasati najmanje dvije trećine kardinala koji sudjeluju na izboru.[1]
Izvori uredi
Vanjske veze uredi
- Sede Vacante 1159 (en)