Illyricum Sacrum

Ilirikum sakrum (lat. Illyricum sacrum) je naslov velikog dela crkvene istorije Balkana, štampanog od 1751. do 1819. u osam svezaka. Deveti tom je izašao od 1902. do 1909. godine, kao dodatak Bulićevom Bullettino di archeologia e storia dalmata.

IstorijaUredi

 
Prvi tom, izdanje štampano 1751. u Mlecima

Delo su napisali isusovci Filipo Ričeputi, Danijele Farlati i Jakopo Koleti.

Filipo Ričeputi (11. juli 1667, Forli5. oktobar 1742, Čezena) je bio jezuit (1694), koji je nekoliko godina služio kao venecijanski vojni sveštenik na Balkanu. Po povratku u Rim, odlučio je da napiše crkvenu istoriju Balkanskog poluostrva. Ovaj plan je izložio u svom spisu Prospectus Illyrici sacri cuius historiam describendam typisque mandandum suscipit P. Fil. Riceputi (1720), koji je naišao na puno razumevanje rimskih papa Klementa XI, Inocenta XIII i Benedikta XIII. Pomagao mu je mladi jezuita Daniele Farlati. Njih dvojica su 20 godina prikupljali građu i sabrali preko 300 svezaka rukopisne građe. Pošto je Ričeputi umro 1742, delo je nastavio Farlati.

Danijele Farlati (22. februar 1690, San Danijele (Furlanija)25. april 1773, Padova) je učio u Gorici, a 1707 je u Bolonji stupio u jezuitski red. Studirao je u Padovi i Rimu. Od 1722 je pomagao Ričeputiju. Izdao je prvih pet tomova, ali ni on nije stigao da dovrši delo. Nakon njegove smrti, delo je nastavio Jakopo Koleti.

Jakopo Koleti (2. maj 1734, Mleci15. avgust 1827, Mleci) je 1752 stupio u jezuitski red. U Padovi je dovršio nauke.

Illyricum sacrum je značajna enciklopedija crkvene istorije južnih Slovena, zasnovana na obimnoj arhivskoj i arheološkoj građi. Velikim delom obuhvata i političku istoriju. Posebno su dragoceni navodi izvora, kojih danas više nema.

Prvi (1751) i drugi (1753) svezak sadrže istoriju rimske Salone do razorenja; treći svezak (1765) istoriju splitske nadbiskupije, četvrti (1769) istoriju splitskih sufraganskih biskupija: Biograd, Skradin, Bosna, Krbava, Modruš, Senj, Otočac, Duvno, Makarska, Nin, Hvar, Knin, Trogir i Šibenik; peti svezak (1775) zadarsku biskupiju i njene sufragane: Osor, Rab, Krk, Sisak i Zagreb. Šesti svezak (1800) opisuje dubrovačku biskupiju i njene sufragane: Trebinje, Mrkan, Zahum, Ston, Korčula, Risan i Kotor; sedmi (1817) Duklju, Bar, Drač i ostale arbanaške biskupije, Srem; osmi (1819) episkopije u Srbiji i Bugarskoj: Skoplje, Peć, Sofija, Ohrid, Trnovo i dr.). Deveti svezak sardži dodatke i ispravke celom delu. Napisao ga je Koleti, ali je izdat tek 1901–1909 u redakciji F. Bulića, pod naslovom Accessiones et correctiones ad Illyricum Sacrum del P. D. Farlatti di P. G. Coleti (1909).

Naslovi poglavljaUredi

  • Tomo 1 - Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio usque ad saeculum quastum aerae Christianae. (1751)
  • Tomo 2 - Ecclesia Salonitana, a quarto saeculo aerae Christianae usque ad excidium Salonae. (1753)
  • Tomo 3 - Ecclesia Spalatensis olim Salonitana. (1765)
  • Tomo 4 - Ecclesiae suffraganeae metropolis Spalatensis. (1769)
  • Tomo 5 - Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis. (1775)
  • Tomo 6 - Ecclesia Ragusina cum suffraganeis, et ecclesia Rhiziniensis et Catharensis. (con Jacopo Coleti - 1800)
  • Tomo 7 - Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, et Sirmiensis cum earum suffraganeis. (con Jacopo Coleti - 1817)
  • Tomo 8 - Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis et Ternobensis cum earum suffraganeis. (Jacopo Coleti - 1819)

LiteraturaUredi

  • Viktor Novak: ILLYRICUM SACRUM, Narodna enciklopedija s-h-s, II, 23–24.

Vanjske vezeUredi