Wikipedija

Ilirski novac

Ilirski novac pronađen u arheološkim nalazištima na nekadašnjoj ilirskoj teritoriji je vrijedno svjedočanstvo o ekonomskim odnosima Ilira tokom zadnjih stoljeća p. n. e, nakon čega su izgubili samostalnost. U periodu prije prodora Rimljana ilirski prostor imao je intenzivne trgovačke veze sa grčkim kolonijama na dalmatinskim otocima i obalama Jonskog i Jadranskog mora, južnoj Italiji i Siciliji, a pogotovo sa Epirom, Makedonijom i grčkim država-gradovima. Novac kojim su se služili Iliri može se podijeliti na nekoliko grupa.

Grčko - ilirski novac uredi

Grčko - ilirski novac su emitirale kovnice u gradovima Apoloniji i Dyrrhachiumu (Dirahija – Epidaumn – Drač) na području današnje Albanije i kovnice grčkih kolonija na srednjodalmatinskim otocima.

Tokom 4. st. p. n. e. počela je sa djelovanjem kovnica grčke jonske kolonije Farosa, koja se nalazila na mjestu današnjeg Starigrada na otoku Hvar. Druga značajna grčko–ilirska kovnica koja je emitirala velike količine novca različitih tipova na istočnoj jadranskoj obali bila je Issa koja se nalazila u istoimenom gradu na ostrvu Visu. Ovdje je kovan i tzv. Jonios-novac, koji se redovno javlja kao prekovani novac. Jonis je bio magistrat (službenik), čiji je znak bio obavezan na kovanicama.[1]

Novac ilirskih vladara uredi

Novac ilirskih vladara i plemena kovan je u sferi grčkih političkih, ekonomskih i kulturnih uticaja. Nosio je natpis sa titulom kralja.

Monun uredi

Kralj Monun, (280-270. p. n. e.), bio je prvi Ilir koji je kovao svoj novac i to u Dyrrhachiumu (Dirahija – Epidaumn – Drač), u Albaniji.[2][3] Poznato je da su grčki autonomni gradovi na svojim kovanicama imali znak autonomnosti, a upravo takav znak ima i na dirahijskom novcu signiran imenom i vladarskom titulom Monunija. Po tome se zaključuje da je Monunijev "suverenitet" nad ovim jadranskim gradom bio formalni suverenitet sa jačim političkim, ekonomskim i kulturnim uticajem.

U Albaniji je pronađeno i 40 srebrnih novčića za koje se vjeruje da su bili Monunijevi. Na novčićima se nalazi prikaz krave koja doji i gleda tele a iznad njih je donja vilična kost vepra. Na drugoj strani se nalazi dvostruko pravougaono polje podijeljeno na četiri dijela sa simetričnim simbolima. Sa vanjske strane pravougaonika nalazi se ime (M)ONOYNIOY - Monunius i BACIΛEΩ(Σ) - kralj.[4]

Mitil uredi

Kralj Mitil, (270-260. p. n. e.), godine 270. p. n. e. ratovao je sa Pirovim sinom Aleksandrom koji je tada vladao Epirom. Moguće da je stolovao i u Bilisu (zapadno od današnje Valone). I od njega je ostao jedan novac, nađen na Hvaru, koji je kovao u Epidamni. To govori da je već tada Ilirija bila i pomorska sila, čiji interesi su se protezali i prema sjeveru, u Jadranskom moru[2] Primjerci ovog ilirskog novca čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Hrvatska. Bronzani novčić ima na aversu utisnutu Heraklovu glavu a na reversu se nalaze prikazani Heraklovi atributi: tobolac, luk i buzdovan sa riječima BAΣIΛEΩΣ - bazileus (kralj) i MITYΛOY.

 
Novac kralja Gencija

Gencije uredi

Kralj Gencije, kralj (180-168. p. n. e.) poznat je 14 primjeraka kovanog novca, 13 iz kovnice u Skadru, jedan iz kovnice u Lješu (Lissos), pronađeni na lokalitetu Renci i Gostilje na Skadarskom jezeru.[5]

Daorsi uredi

I u dolini rijeke Neretve koje je naseljavalo ilirsko pleme Daorsi, u njihovom gradu Daorsonu, u jednom manjem objektu pronađena je kovnica novca s prigodnim alatima i matricama i 9 novčića. Daorsi su svoj novac kovali nakon propasti Ilirske kraljevine u kratkom periodi 168-167. god. p.n.e. Tu privilegiju im je podario Rim kao nagradu za njihovu pomoć u ratu sa Gencijem. Malorojnost nalaza kao i manji areal njegova prostiranja idu u prilog kratkotrajnom vremenu kovanja kao i upotrebi prioritetnog karaktera. Razlog je i sve veće priticanje konkurencija rimskog novca.[6]

Opis uredi

Na aversu je muška glava s kapom kojoj je površina ispunjena sitnim zrnolikim ispupčenjima. Ispod kape, uokolo glave, sitni plastični zarezi označavaju kosu. Na manjem dijelu ramena vidljiv je dio plašta. Vjerovatno je to lik plemenskog prvaka. Treba napomenuti da se ovaj portret razlikuje od portreta Gencije-lađa na novčićima kovanim u Skadri Lješu (Lissos)

Na aversu je prikaz lađe i grčki natpis "ΔΑΟΡΣΩΝ". Prečnik novčića je 17 mm, a težina 4,17-5,07 gr.[7]

Novac je potvrda da su Daorsi imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu s drugim narodima.[8]

 
Balejov novčić - Njegovi novci imaju uvijek u aversu njegov portret, a u reversu lik Artemide ili Hekate oko kojeg je njegovo ime na grčkom jeziku

Balejev novac uredi

Balejev novac pripada nepoznatom Ilirskom vladaru čije postojanje nije potvrđeno pisanim izvorima. Predpostavlja se da je bio jedna veoma uticajna ličnost poslije koji jedno vrijeme nije priznavao propast Gencijeva kraljevstva.[9]. Kovanje novca ukazuje na gospodarsku i političku stabilnost Balejeve vladavine. Ostavio je više hiljada primjeraka novca, od srebra i uglavnom od bronze, signiranih svojim imenom. Jedan dio, sa nazivom vladarske titule, kovan je u Risnu (Rhizon) gdje mu se nalazilo sjedište. Drugi dio, bez oznake titule, kovan je u Hvaru.[10]

Fundus Balejevog novca je dosta velik. Samo u Arheološkom muzeju u Splitu nalazi se preko 400 komada.

U junu 2010 na lokalitetu Carine u Risnu, otkriveno je 4.600 metalnih novčića kralja Baleja, smještenih u posudi sličnoj loncu.[11] Nekoliko primjeraka je nađeno u Daorsonu (29 novčića sa likom vladara Baleja), Sokolgradu kod Dubrovnika, u Italiji, na Tremitima i Apuliji.[6]

Pitanje tipologije i kronologije Balejevog novca intrigirao je mnoge naučnike tako da o ovoj problematici postoji brojna literatura. Uobičajeni nalazi novca ovoga ilirskog vladara su brončani primjerci s njegovim portretom na aversu i prikazom Artemide ili Hekate na reversu.[12] Na nekoliko pronađenih primjeraka novčića nalazi se utisnut štit na jednoj strani te leteći konj Pegaz, mitološko biće, i slova "B", "A" i "L", s druge strane. Navedena tri slova se ne mogu povezati ni sa jednim gradom, vladarom, plemenom ili narodom osim imena Balajos. Drugi primjerci novčića nose puno ime Baleja i njegov lik.

Usprkos Balejevoj aktivnosti vezanoj za novac, nema drugih dokaza koji bi potvrdili njegovu ulogu koju je imao u ilirskim krajevima.

Rimska okupacija uredi

Nakon Oktavijanovih osvajanja Iliri su u novoj državi postali poreski obveznici. Zbog nedostatka novca, Iliri zlato i srebro, kojeg su nesumnjivo imali, nisu pretvarali u novac, nego su ga kao sirovinu direktno izvozili u rimska državna i provincijska središta. Plemeniti metali kao sirovina manje vrijede nego novac u koji se prerađuju. Bio je to poseban način iscrpljivanja domorodačkog stanovništva, koji je možda i bio glavni uzrok Batonovom ustanku iz 6. god.[13]

Reference uredi

  1. ↑ „Radoslav Katičić - Jonije Ilir”. ANUBiH - KNJIGA XIX , SARAJEVO, 1981. Arhivirano iz originala na datum 2021-06-22. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  2. ↑ 2,0 2,1 „Duje Rendić – Miočević – O tipologiji novca kralja Monunija i pitanje njegovog identiteta”. ANUBiH - KNJIGA XIX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l7. SARAJEVO, 1981. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  3. ↑ „Zef Mirdita - Dardanci i Dardanija u antici”. Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2015. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  4. ↑ „John Wilkes - the Illiyans”. Elektronska verzija. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  5. ↑ „Aleksandar Stipčević - Simboličko značenje zmije na iliro-grčkom novcu - Godišnjak ANUBiH, 1976”. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 2020-02-10. 
  6. ↑ 6,0 6,1 „Ivan Marović: Iz numizmatičke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu”. Godišnjak ANUBiH, br.13, 1976. Arhivirano iz originala na datum 2022-11-10. Pristupljeno 9. 11. 2022. 
  7. ↑ Dragićević, I. Daorsi coins and a contribution to the understanding of the circulation of coinage in Daorsi territory 2016, 107-128,
  8. ↑ „Zdravko Marić – Dva nova primjerka daorskog novca sa gradine Daorson - Godišnjak ANUBiH, 1976”. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 2020-02-10. 
  9. ↑ Miočević, 1968, s. 309
  10. ↑ Miočević, 1968, s. 309
  11. ↑ „Balejev novac”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-26. Pristupljeno 2020-02-10. 
  12. ↑ Miočević, 1968
  13. ↑ Salmedin Mesihović - Rimski vuk i ilirska lisica

Literatura uredi

  • Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora. Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-30. Pristupljeno 2020-02-10. 
  • Tomislav Šeparović - PREGLED NALAZA GRČKO-ILIRSKOG NOVCA U SJEVERNOJ DALMACIJI
  • Paolo Visona: Coins of Ballaios found in Italy
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ilirski_novac&oldid=41779466