Françesk Anton Santori

Françesk Anton Santori
Francesco Antonio Santori
Biografske informacije
Rođenje 16. septembar 1819. (1819-09-16)
Santa Caterina Albanese, Cosenza, Calabria, južna Italija
Smrt 16. septembar 1819. (dob: -75)
San Giacomo di Cerzeto, Cerzeto, Italija
Obrazovanje
Zanimanje Pisac, pjesnik, daramaturg, svećenik
Opus
Književni pravac Albanski narodni preporod
Znamenita djela
Emira

Françesk Anton Santori (tal. Francesco Antonio Santori, 16. septembar 1819 – 7. septembar 1894) bio je bio je arbereški i talijanski pisac, pjesnik i dramaturg. Njegova drama Emira smatra prvom originalnom albanskom dramom.[1][2]

ŽivotUredi

Santori je rođen 16. septembra 1819. u Santa Caterini Albanese, arbereškom gradu u provinciji Cosenzi u južnoj Italiji.[2] Godine 1835, u dobi od šesnaest godina, odlučio je postati svećenik i započeo je svoju obuku za svećeništvo. Godine 1843. ušao je u franjevački samostan Reformiranog reda u San Marco Argentanu. Godine 1858. neuspješno je pokušao osnovati samostan u Lattaricu, a 1860. napustio je samostanski život.[1]

Nastavio je živjeti u Santa Caterini Albanese, gdje je radio kao učitelj i prodavač tekstilnih strojeva. Godine 1885. postavljen je za svećenika u San Giacomo di Cerzeto, selu u Cerzetu, i na tom je položaju ostao do svoje smrti 7. septembra 1894.[1]

DjeloUredi

Tijekom svog života Santori je pisao poeziju, romane, drame i kratke priče. Također je adaptirao 112 Ezopovih basni i napisao albansku gramatiku.[1] Santori je tijekom 1830-ih napisao i dovršio svoju prvu poeziju pod naslovom Canzoniere albanese (sh. Albanska pjesmarica), koju je objavio 1846. godine. Canzoniere albanese duga je lirska pjesma posvećena ljubavi i prirodi. Na pjesmu su utjecale Pjesme o Milosau (alb. Këngët e Milosaos) Jeronima de Rade.[1] Godine 1848. sastavio je himnu na albanskom jeziku pod naslovom Ples velike radosti (alb. Valle haresë madhe), objavljenu 23. februara 1848. u De Radinom časopisu L'Albanese d'Italia ("Albanski u Italiji").

Godine 1848. u Napulju je objavljena njegova dvojezična politička pjesma Il prigionero politico (sh. Politički zatvorenik), napisana na albanskom i talijanskom jeziku. Pjesma govori o promjenama života progonjene obitelji tijekom revolucija 1848. u talijanskim državama.[1] Tijekom godina boravka u samostanu Reformiranog reda u Cerzetu napisao je dva vjerska djela. Prvo je djelo religiozna pjesma pod naslovom Krunica Djevice Marije (alb. Rozhaari i S. Myriis Virgkiyry), napisana na albanskom jeziku i objavljena 1849. u Cosenzi. Drugo je djelo zbirka molitvi, vjerskih tekstova i prijevoda vjerskih knjiga na 230 stranica. pjesme pod naslovom Posvećeni kršćanin (alb. Kryshten i shyityruory) objavljene su 1855. u Napulju. Posvećeni kršćanin sadrži dijelove Družine proroka (lat. Cuneus Prophetarum) objavljene 1685. godine, koju je napisao Petar Bogdani, jedan od najvažnijih pisaca ranoalbanske književnosti; Santori je u svoje djelo uvrstio dijelove Družine proroka, čime simbolizira kontinuitet albanske vjerske književnosti.[1]

Santori je napisao mnoge drame, uključujući melodramske komedije i tragedije, od kojih neke ostaju nepotpune.[3] Među njegovim su dramama Jeroboam, tragedija biblijskog sadržaja, i Alessio Dukagino, melodrama napisana između 1855. i 1860. godine, koja govori o životu Leke Dukađinija, albanskog princa koji se borio protiv Osmanskog Carstva.[1] Njegova je najpoznatija Emira, nazvana po imenu njezine središnje figure, i smatra se prvom originalnom albanskom dramom.[1][3] Drama govori o pustolovinama Emire, Kaline, Albencija i Mirjanija tijekom socijalne pobune u Kalabriji i o životu u arbereškoj zajednici u Italiji.[4] Neki dijelovi drame objavljeni su izvorno u časopisu Albanska zastava (alb. Fjamuri Arbërit), a kasnije u Albanskoj antologiji Jeronima de Rade.[1] U modernim godinama pronađeno je 1.845 redaka satiričnih stihova koje je napisao Santori.

Većina Santorijevih romana i pripovijedaka objavljeni su nakon njegove smrti 1894. godine.[1] Među njegovim su romanima Sofia Kominiate, nedovršeni roman napisan u dvije verzije. Prva verzija sadrži 282 stranice i napisana je na albanskom, dok druga verzija, napisana na talijanskom, sadrži 714 stranica. Nije sačuvan nijedan primjerak njegovog romana Prokleta kći (alb. Bija e mallkuar) napisanog na albanskom jeziku. Također je napisao roman Albanski vojnik (tal. Il soldato albanese) na talijanskom jeziku.[1] Santori je napisao mnoge kratke priče poznate pod imenima njihovih središnjih ličnosti. Njegove kratke priče napisane na albanskom jeziku uključuju: Brisandi Lletixja e Ulladheni, Emilja, Fëmija Pushtjerote, Filaredo, Gnidhja e Kusari, Kolluqi e Sorofina, Miloshini, Neomenia, Panaini e Dellja, Rosarja i Virgjinia.[1]

Utjecaj i stilUredi

Santorijeva djela napisana su u arhaičnom obliku toskijskog albanskog jezika i općenito su pristupačnija publici unatoč njegovom pravopisnom stilu.[1][5] U svojim djelima koristi vlastiti pravopisni sustav bez ikakve fonetske točnosti.[2] Uobičajene teme u Santorijevim djelima uključuju ruralni život, razdoblje Lješke lige u albanskoj povijesti te običaje arbereških zajednica.[1][6] Njegove političke pjesme sadrže moralističke motive koji opisuju središnje ideje i osjećaje likova svake pjesme.[7] U nekoliko pjesama, kao što je Ples velike radosti, Santori opisuje folklorne elemente albanske kulture poput narodnih pjesama i plesova.[7]

Vidi jošUredi

ReferenceUredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 Robert Elsie (Centre for Albanian Studies) (2005). Albanian literature: a short history. I.B.Tauris. str. 54–5. ISBN 1-84511-031-5. https://books.google.com/books?id=ox3Wx1Nl_2MC&q=santori. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Mann, Stuart (1955). Albanian literature: an outline of prose, poetry, and drama. B. Quaritch. str. 23. https://books.google.com/books?id=CHhgAAAAIAAJ&q=Anton+Santori. 
  3. 3,0 3,1 Cornis-Pope, Marcel; John Neubauer (2004). History of the literary cultures of East-Central Europe: junctures and disjunctures in the 19th and 20th centuries. History of the Literary Cultures of East-central Europe. 2. John Benjamins Publishing Company. str. 285. ISBN 90-272-3453-1. https://books.google.com/books?id=5pAwqsSyTlsC&q=melodramatic&pg=PA285. 
  4. University of Colorado (various) (1981). East European quarterly. East European quarterly. 15. University of Colorado. str. 478. https://books.google.com/books?id=R_AXAAAAIAAJ&q=Anton+Santori. 
  5. Obeng, Samuel Gyasi (2002). Political independence with linguistic servitude: the politics about languages in the developing world. Nova Publishers. str. 202. ISBN 1-59033-442-6. https://books.google.com/books?id=ynndlzrBQsAC&q=Anton+Santori&pg=PA202. 
  6. Berend, Tibor (2003). History derailed: Central and Eastern Europe in the long nineteenth century. University of California Press. str. 71. ISBN 0-520-23299-2. https://books.google.com/books?id=tlKbYdjLZ0wC&q=Anton+Santori&pg=PA71. 
  7. 7,0 7,1 Qosja, Rexhep (1984) (Albanian). Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. 2. Toena. ISBN 9789992713242. https://books.google.com/books?id=obMNAAAAIAAJ&q=+patosit.