Dopamin
Dopamin je hemijska supstanca koju proizvodi organizam. U centralnom i perifernom nervnom sistemu deluje kao neurotransmiter.[4][5] Deluje i kao hormon koga luči hipotalamus, a koji inhibira lučenje prolaktina iz hipofize. Iz dopamina se sintetiše adrenalin i noradrenalin.
Dopamin | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
![]() | |||
IUPAC ime |
| ||
Drugi nazivi | 2-(3,4-dihydroxyphenyl)ethylamine; 3,4-dihydroxyphenethylamine; 3-hydroxytyramine; DA; Intropin; Revivan; Oxytyramine | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 51-61-6 ![]() 62-31-7 (hidroksihlorid) | ||
PubChem[1][2] | 681 | ||
ChemSpider[3] | 661 | ||
MeSH | |||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C8H11NO2 | ||
Molarna masa | 153.18 g/mol | ||
Tačka topljenja |
128 °C, 401 K, 262 °F | ||
Rastvorljivost u vodi | 60.0 g/100 ml | ||
Opasnost | |||
R-oznake | R36/37/38 | ||
S-oznake | S26 S36 | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Rasprostranjenost
urediU mozgu postoje tri značajna sistema koja luče dopamin.
- Crna supstanca (latinski: Substantia nigra). Dopaminski neuroni iz ove strukture inhibišu neurone u prugastom telu (latinski: Corpus striatum). Degeneracija ovih dopaminskih vlakana izaziva Parkinsonovu bolest.
- Limbički sistem (mezolimbičke strukture). Dopaminske vlakna iz mezolimbičkih struktura protežu se do mirisne kvržice (latinski: Tuberculum olfactorium), amigdaloidnog jedra (latinski: Corus amygaloideum), čeonog režnja, cingularnog režnja, latinski: Nucleus accumbens... Ova vlakna igraju ulogu i nastanku osećaja euforije, zadovoljatva, sitosti... O ovom sistemu se govori i kao o sistemu za nagradu. Mnoge hemijske supstance kao: nikotin, droge, alkohol... aktiviraju ovaj sistem i tako izazivanjem osećaja euforije mogu izazvati zavisnost.
- Jedra tuberoinfudibularnog dela hipotalamusa takođe luče dopamin. Dopamin dospeva u hipofizu i tu inhibira lučenje prolaktina. U ovom slučaju dopamin deluje kao hormon.
- U nekim perifernim neuronima npr. u bubrezima takođe je otkriven dopamin.
Sinteza
urediDopamin zajedno sa adrenalinom i noradrenalinom pripada grupi neurotransmitera poznatih kao kateholamini. Svi katholamini nastaju iz aminokiseline tirozin.
U nervnim završecima nalaze se enzimi koji iz tirozina sintetišu kateholamine. Tirozin se u neurone transportuje iz spoljašnje sredine, mada se može proizvesti u nervnim ćelijama iz aminokiseline fenilalanin.
Prvo se vrši hidroksilacija tirozina uz pomoć enzima tirozinhidroksilaza do 3,4 dihidroksifenilalanina (L-DOPA). Zatim se DOPA pod uticajm enzima dekarboksilaza aromatičnih aminokiselina prevodi u dopamin. U noradrenergičkim i adreneričkim neuronima reakcija može ići dalje, jer je dopamin supstrat za ove neurotransmitere.
Sintetisani dopamin se pakuje i skladišti u sinaptičke vezikule. Putem egzocitoze dolazi do oslobađanja dopamina u sinaptičku pukotinu, a dopamin vezuje za sinaptičke recepore.
Receptori
urediPostoji 5 vrsta receptora za dopamin (D1-D5). Dopamin, kao i dopaminski agonisti-bromokriptin, apomorfin se lakše vezuju za receptore D2, D3, D4 nego za D1 i D2. Agonisti su supstance sa istim dejstvom kao i glavna supstanca.[6][7]
D1 i D2 receptori aktiviraju G protein i adenilat ciklazu što dovodi do daljih promena (deluju ekscitatorno). D2, D3, D4 receptori takođe aktiviraju G protein, ali sad se adenilat ciklaza inhibira i otvaraju kalijumovi kanali (deluju inhibitorno).
D1 receptori se nalaze u glatkim mišićnim ćelijama bubrežnih arterija. Njihoviom aktivacijom se ove arterije proširuju, pa se prokrvljenost bubrega povećava.
D2 receptori su pretežno smešteni u mozgu, pogotovo u: prugastom telu i hipofizi. Takođe u limbičkom sistemu se aktivacijom ovih receptora izaziva euforija. Još neke funkcije se vezuju za ove receptore kao npr. entiemetičko dejstvo (suzbijaju mučninu)... D2 receptori se nalaze takođe i na dopaminergičkim neuronima čime se lučenje dopamina putem autoregulacije smanjuje.
Inaktivacija
urediDopamin se otstranjuje iz sinaptičke pukotine reapsorpcijom u presinaptičke završetke. Ovaj transport vrši se aktivno, kao kotransport sa jonima natrijuma.
Resorbovani dopamin se razgrađuje u citoplazmi neurona ili ponovo skladišti u vezikule. U razgradnji dopamina učestvuju dva enzima: katehol-O-metiltransferaza (KOMT) i monoamin oksidaza-A (MAO-A). Njegovom razgradnjom nastaju dihidroksifenilsirćetna kiselina i hemovanilinska kiselina. One se izlučuju mokraćom i merenje njihove koncentracije u mokraći služi za dijagnozu nekih bolesti sistema kateholamina.
Bolesti izazvane poremećajem dopaminskih sistema
urediKod šizofrenije i raznih psihoza je aktivnost dopaminergički neurona u limbičkom sistemu povećana. Lekovi koji inhibiraju ove receptore (neurone) koriste se za lečenje šizofrenije (neuroleptici).
Nastaje usled propadanja neurona koji luče dopamin u crnoj supstanci. Karakteriše se tremorom, poremećajima hoda, mimike, povećanim tonusom mišića (rigor), nestabilnošću, vegetativnim simptomima...
Mnoge droge aktiviraju dopaminske receptore. Time se izaziva euforija i izaziva zavisnost (pre svega psihička).
Reference
uredi- ↑ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.
- ↑ Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ↑ Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.
- ↑ Darinka Koraćević, Gordana Bjelaković, Vidosava Đorđević. Biohemija. savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7.
- ↑ David L. Nelson, Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (4th izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6.
- ↑ Forth Henschler Rummel. Pharmakologie und toxikologie. Urban&Fischer. ISBN 3-437-42520-X.
- ↑ Arthur C. Guyton John E. Hall (1999). Medicinska fiziologija. savremena administracija Beograd.
Povezano
urediVanjske veze
uredi- neuroscience Arhivirano 2006-05-19 na Wayback Machine-u (en)