Dinastija Xia (kineski: 夏朝; Hanyu Pinyin: xià cháo; Wade-Giles: hsia-ch'ao), cca. 2070. pne.1600. pne.,[1] u Kini je prva dinastija opisana u Zapisima Velikog Historičara i neslužbenim Bambuskim analima, koji bilježe imena sedamnaest kraljeva u četrnaest generacija koje su trajale između 431 i 471 godina. Dinastiji su prethodili legendarnih Tri Uzvišena i Pet Careva, a slijedila ju je Dinastija Shang.

夏朝
Dinastija Xia
Kraljevina
?
oko 2070. pne–oko 1600. pne ?
Položaj Dinastije Xia
Položaj Dinastije Xia
Teritorije Dinastije Xia
Glavni grad Yangcheng
Jezik/ci kineski
Religija kineska narodna religija
Vlast Monarhija, Feudalizam
Historija
 - Uspostava dinastije Shang od Xia` Yua
 - Qi of Xie nasljeđuje prijestolje 2146. pne.
 - Pad Jiea od Xie
Valuta školjke
Historija Kine
Historija Kine
Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
 Zapadni Zhou
 Istočni Zhou
   Period Proljeća i Jeseni
   Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
  Zapadni Han
  Dinastija Xin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
  Zapadni Jin 16 kraljevstava
304–439
  Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
  ( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija &
10 kraljevstava

907–960
Dinastija Liao
907–1125
Dinastija Song
960–1279
  Sjeverni Song Z. Xia
  Južni Song Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina

1949–
Republika
Kina (Tajvan)

1945–

Legendarna historija uredi

Prema službenoj historiji, Dinastija Xia je osnovana kada je Shun abdicirao u korist svog ministra Yua, koga je smatrao savršenim državnim službenikom. Umjesto da vlast preda osobi koju je smatrao najsposobnijom, Yu ju je prenio na svog sina, Qija, postavivši tako presedan za dinastijsku vladavinu. Tako je Dinastija Xia započela period kada su državama vladavine poroduice i klanove.

Skeptička škola rane kineske historije (yigupai), koju je 1920-ih započeo Gu Jiegang, prva je počela sumnjati u tradicionalnu verziju rane historije: “što je više vremena prolazilo, što je duži legendarni period kineske historije... to je rana kineska historija bliža pričama koje se prenose s generacije na generaciju, a svaka nova joj dodaje neke svoje elemente”[2] Yun Kuen Leejeva kritika nacionalističkih objašnjenja za kronologiju Tri dinastije se temelji na dihotomiji dokaza koju pružaju arheološki nalazi nasuprot historijskih istraživanja, što je pogotovo slučaj s popularnom teim kojom se arheološka Kultura Erlitou povezuje s historijskom Dinastijom Xia. “Kako spojiti arheološke datume s historijskim datumima je izazov za sve kronološke studije ranih civilizacija.”[3]

Prema tradicionalnim kineskim pristašama teze o Dinastijskom ciklus, tokom ovog perioda je kineska civilizacija razvila koncept blagonaklone civilne vlasti te okrutnih kaznu za povrede zakona. Na temelju tog konceptu su se počeli razvijati kineski zakoni.

Jie, posljednji vladar dinastije, je prema historijskim izvorima bio korumpiran. Svrgnuo ga je Tang, vođa Shanga, naroda s istoka.

Arheološki dokazi uredi

Arheolozi su otkrii gradska nalazišta, brončane predmete i grobove koji sugeriraju na moguće postojanje dinastije Xia na lokacijama koje spominju drevni kineski historijski tekstovi. Još uvijek traju rasprave o tome je li Kultura Erlitou bila nalazište dinastije Xia. Radiokarobonsko datiranje smješta nalazište u period oko 2100. do 1800. pne., pružajući tako dokaze o državi koja je bila suvremenik, a možda čak i identična s dinastijom Xia koju spominju kineski historijski radovi.[4] Godine 1959. su u nalazište u gradu Yanshi otkopane velike palače koje mnogi stručnjaci smatraju sjedištem dinastije Xia. Iako kasniji historijski tekstovi spominju dinastiju Xia, ona sama nije ostavila nikakvih pisanih tragova koji bi potvrdili njeno postojanje niti imena vladara. S druge strane, arheološka otkrića ukazuju na evolucijski stadij između kasnih neolitskih kultura i tipične kineske gradske civilizacije karakteristične za Dinastiju Shangu.

Mitska suprotnost Shanga uredi

Sarah Allen u svojoj knjizi The Shape of the Turtle: Myth, Art and Cosmos in Early China, primjećuje kako su mnogi aspekti dinastije Xia jednostavno suprotnosti karakteristikla dinastioje Shang. Klasični kineski historičari kao Sima Qian su imali pristup samo do izvorima koji datiraju do Zapadne Dinastije Zhou. Implicirani dualizam Shanga i Xia, po mišljenju Allen argues, sugerira da Shang predstavlja vatru i sunce, ptice i istok, dok Xia predstavlja zapad i vodu. Razvitak mitske dinastije Xia, tvrdi Allen, je bio nužan čin dinastije Zhou u svrhu opravdanja osvajanja Shanga, odnosno tvrdnje kako su Shang prethodno na isti način svrgnuli dinastiju Xia.

Suvereni Dinastije Xia uredi

Posthumna imena (Shi Hao 諡號)1
Redoslijed Vladavina2 Kineski Hanyu Pinyin Bilješke
01 45 također Yu Veliki (大禹; dà yǔ)
02 10  
03 29 太康 Tai Kang  
04 13 仲康 Zhòng Kāng  
05 28 Xiāng  
06 21 少康 Shǎo Kāng  
07 17 Zhù  
08 26 Huái  
09 18 Máng  
10 16 Xiè  
11 59 不降 Bù Jiàng  
12 21 Jiōng  
13 21 Jǐn Guoyu: jìn, putonghua: jǐn
14 31 孔甲 Kǒng Jiǎ  
15 11 Gāo  
16 11  
17 52 Jié also Lu Gui (履癸 lǚ guǐ)
1 Imenu vladavine ponekad prethodi ime dinastije, Xia (夏), npr. Xia Yu (夏禹).
2 Moguća dužina vladavine, u godinama.

V. također uredi

Izvori uredi

  1. https://archive.today/20120805195940/www.wellesley.edu/Polisci/wj/China/ancient-history.htm
  2. Building the Chronology of Early Chinese History. Journal article by Yun Kuen Lee; Asian Perspectives: the Journal of Archaeology for Asia and the Pacific, Vol. 41, 2002
  3. Building the Chronology of Early Chinese History. Journal article by Yun Kuen Lee; Asian Perspectives: the Journal of Archaeology for Asia and the Pacific, Vol. 41, 2002
  4. Fairbank, John K. China: A New History. Cambridge: Harvard University Press, 1992, page 35.

Izvori uredi

 
Wikiizvor
Kineski Wikiizvor ima originalni tekst vezan uz ovaj članak:
  • Deady, Kathleen W. and Dubois, Muriel L., Ancient China. Mankato, MN: Capstone Press, 2004.
  • Sarah Allen (1991), The Shape of the Turtle: Myth, Art and Cosmos in Early China

Vanjske veze uredi