Boeing 707
Boeing 707 je četvero-motorni putnički mlazni zrakoplov kojeg je izradila američka kompanija Boeing 1950. godine. Često je izgovaran kao sedam-nula–sedam. S isporučenih ukupno 1.010 komada boeingov avion je dominirao putničkim prijevozom tog doba. U listopadu 2006. 68 zrakoplova još uvijek je u redovnom servisu (od kojih su samo dva putničke inačice). Iako 707 nije prvi putnički mlazni avion (bio je to De Havilland Comet) prvi je uspješni komercijalni avion. Boeing je uveo u jednu od vodećih kompanija u tržištu putničkih zrakoplova i tako ucrtao put ostalim 7x7 modelima.
 | |
| Tip | Linijski putnički avion |
| Proizvođač | Boeing Airplane Company |
| Probni let | 20. prosinca 1957. |
| Uveden u uporabu | listopad 1958. |
| Prvotni korisnik | Pan American |
| Proizveden | 1958.-1978. |
| Broj primjeraka | 1.010 |
Razvoj
uredi707 nastao je na dizajnu zrakoplova poznatog kao 367-80 (Dash 80). Sam razvoj Dash-80 trajao je samo dvije godine, od projekta 1952. godine do prvog izlaska iz tvornice 14. svibnja 1954. Avion su pokretali Pratt & Whitney JT3C mlazni motori, civilna inačica J57 motora ugrađivanog na mnoge vojne zrakoplove (F-100, F-101, F-102, B-52).
Prototip je zamišljen kao civilni i vojni zrakoplov. Ratno zrakoplovstvo SAD-a (USAF) prvi su naručioci inačice za nadopunu goriva tijekom leta (KC-135 Stratotanker). Kako je još trebalo dokazati isplativost putničkog modela, Boeing je sav novac ulagao u razvijanje vojnih aviona. Razvoj posljednjeg putničkog aviona Boeing 377 Stratocruiser-a uzrokovao je gubitak od 15 milijuna USD kada su situaciju spasile USAF otkupom aviona koji je tada redizajniran u KC-97 Stratotanker[1].
Širina trupa Dasha 80 (3,35 m) mogla je smjestiti samo 2+2 sjedišta u jednom redu što nije osiguravalo isplativost putničke inačice, te je odlučeno proširiti trup na 3,65m, (kao i na K-135 Stratotankeru) kako bi se omogućila ugradnja 6 sjedišta u jednom redu. U to vrijeme Douglas je predstavio svoj zrakoplov, DC-8 sa širinom trupa od 3,73 m što je natjeralo Boeing za ponovni redizajn kabine 707 na sada 3,76 m[2]. Prvi let Boeing 707-120 imao je 20. prosinca 1957. a 18. rujna 1958. dobio je sve dozvole za ulazak u redovni servis.
Tadašnji Pan Am je 1955. naručio 20 aviona Boeing-707 i 25 avion Douglas DC-8 što je drastično povećalo kompanijski putnički kapacitet u odnosu na dotadašnju flotu elisnih aviona. Konkurencija između dva spomenuta aviona bila je velika i vodila se bespoštedna borba za tržište. Douglas je tada imao stabilnije tržište za putničke zrakoplove što je Boeing natjeralo na dodatna ulaganja. Redizajniranjem i povećanjem krila zrakoplova stvorena je nova inačica Boeing 707-320 s većim korisnim teretom i doletom.
Prvi komercijalni let B-707 bio je Pan-Amov iz New Yorka za Pariz 26. listopada 1958. B-707 postao je vrlo brzo najpopularniji mlazni avion tog vremena. Ubrzo je prouzročio brzi razvoj terminala zračnih luka, uzletno-sletnih staza, cateringa, prihvata i otpreme zrakoplova, sustava registracije putnika i ostalih područja zračnog prijevoza. Pojava ovog zrakoplova uzrokovala je i modernizaciju kontrole zračnog prometa kako bi se spriječile smetnje i međusobna ometanja s vojnim zrakoplovima [3].
Inačice
urediCivilni avioni
uredi
- 367-80 (Dash-80): Originalni prototip korišten za razvoj 707, opremljen s četiri Pratt & Whitney JT3C motora koji daju po 44 kN potiska svaki. Prvi let bio je 15. srpnja 1954.
- 707-120: Početna inačica izrađena u 69 komada. Avion je izrađen s dužim trupom i većim razmahom krila. Zrakoplov je mogao prevesti 179 putnika. Inačica je dizajnirana za interkontinentalne letove koja su u pravilu zahtijevala među-slijetanje radi nadopune goriva. Na zrakoplov su ugrađena četiri Pratt and Whitney JT3C-6 turbomlazna motora, s 12.500 lbf potiska svaki. Maksimalna težina uzlijetanja ove inačice je 257.000 lb. Prvi let bio je 20. prosinca 1954.
- 707-138: Qantas ova narudžba 38 aviona. 13 iz ove serije bazirane na -120 ima skraćeni zadnji dio trupa i nešto povećani dolet.
- 707-220: Ova inačica predviđena je za let u vrućim klimatskim uvjetima i većoj nadmorskoj visini. Ugrađeni su jači Pratt & Whitney JT4A-3 turbomlazni motori. Izrađeno je samo 5 aviona za Braniff International Airways označenih kao model 707-227. Avioni su se prestali koristiti dolaskom 707-120B koji su imali turbo-fen motore.
- 707-320 Intercontinental: Produžena inačica (2,54 m) originalnog modela izrađena u 69 komada. Avion pokreću četiri turbomlazna JT4A-3 motora od kojih svaki ima potisak od 15.800 lbst. Mogao je prevesti do 189 putnika. U produžena krila stalo je više goriva s čime se je povećao dolet na 1.600 milja a maksimalna težina uzlijetanja na 316.000 lb. Prvi let bio je 11. siječnja 1958.
- 707-120B: Inačica na kojoj su ugrađeni jači, tiši i ekonomičniji JT3D-3 turbo-fen motori s 18.000 lbf potiska svaki. Na napadnu ivicu krila ugrađena su dodatna predkrilca a povećane su i repne površine. Uz mnoge prerađene inačice -120 (uključujući i Qantasove avione koji su nakon modifikacije označeni kao 707-138B) izrađena su i 72 nova aviona ovog modela. Prvi let -120B imao je 22. lipnja 1960.
- 707-320B: Usporedno s modifikacijom -120 inačice rađena je i modifikacija -320 inačice. Ugrađeni su novi turbofen motori kao na -120B modelu i urađene su iste modifikacije na konstrukciji s čime je povećana maksimalna težina uzlijetanja na 335,000 lb. Izrađeno je 175 aviona 707-300B aircraft were produced, plus modernizirane inačice originalnog -320 modela. Među zadnjim narudžbama ovog modela bila je od strane Iranske vlade za 14 707-3J9C VIP aviona s mogućnošću nadopune goriva tijekom leta.
- 707-320B Advanced: Ugrađena su troslojna zakrilca što je dodatno smanjilo brzinu slijetanja i uzlijetanja te poboljšalo raspored sile uzgona na krilu. Time je omogućeno i micanje stabilizatora s donje strane zadnjeg dijela trupa koji je ugrađivan na prijašnje inačice. Ovakvo krilo ugrađivano je i na -320C.
- 707-320C: Inačica aviona koja se iz putničkog modela mogla pretvoriti u cargo avion i obratno. Za razliku od prethodnog modela na -320C pojačana je podna nosivost i ugrađena su cargo vrata. Izrađeno je 335 aviona. Iako postoji mogućnost pretvorbe većina aviona isporučena je samo kao cargo inačica.
- 707-420: A version of the 707-320 izrađena po posebnim zahtjevima British Overseas Airways Corporation (BOAC) s ugrađenim Rolls-Royce Conway 508 turbofen motorima s 17.500 lbf svaki. Iako je BOAC započeo program, Lufthansa je prvi naručitelj a prva isporuka bila je 18. veljače 1960. za Air Indiju. Izrađeno je 37 aviona.
- 707-700: Testna inačica namijenjena za ispitivanje upotrebe CFM International's CFM56 motora na konstrukciji 707 aviona radi moguće zamijene na postojećim zrakoplovima. Nakon testiranja ova posljednja konstrukcija komercijalnih aviona opremljena je kao i 707-320C i isporučena Moroccan Air Force-u kao avio-cisterna kupnja je obavljena kao "civilna" a ne "vojna". Boeing odustaje od ovog programa smatrajući ga kao (financijsku) prijetnju započetom Boeing 757 programu.
- 720: Prvobitno označen 707-020 inačica kasnije je promijenjena u 720 U biti je to modificirani model 707-120 sposoban za uzlijetanje s kraćih uzletno-sletnih staza. Lakši je i brži od originalnog 707 i ima pojednostavljenu strukturu krila. Prodano je samo nekoliko primjeraka ovog modela. Prvi let avion je imao 23. studenog 1959. godine a izrađeno je 64 komada. Na tržištu je zamijenjen s Boeingom 727.
- 720B: Inačica 720 s JT3D-1-MC6 turbofen motorima s 17,000 lbf potiska svaki. Ukupna težina uzlijetanja povećana je na 235,000 lb. Uz modificirane 720 modele izrađeno je još 88 novih aviona.
Vojni avioni
uredi
Air Force One, 1988.
Vojska SAD-a kao i vojska ostalih zemalja višenamjenski koristi civilni 707 u raznih konfiguracijama.
- C-18: Vojna konfiguracija 707-320C inačice.
- C-18A: Osam 707-323C kupljenih aviona od American Airlines kompanije za obuku posade. Kasnije je četiri aviona preinačeno u EC-18B, dva su postala EC-18D, jedan C-18B dok jedan preostali nije ušao u servis nego se koristi za rezervne dijelove.
- C-18B: Jedan C-18A modificiran s instrumentima i opremom za podršku Military Strategic and Tactical Relay System.[4]
- EC-18B: Četiri C-18As preinačene zajedno s Boeing EC-135 za Advanced Range Instrumentation Aircraft ARIA zadatke kao podrška Apollo space programu.[4]
- EC-18C:Original designation for two prototype J-STAR aircraft, later redesignated E-8A.
- EC-18D: Dva C-18As preuređena za kontrolu krstarećih projektila.[4]
- TC-18E: Dva otkupljena aviona (od Trans World Airlines) 707-331 preinačena za obuku E-3 pilota i posade.[4]
- TC-18F: Dva otkupljena aviona (od TAP-a) 707-382 preinačena za obuku E-6 pilota.[4]
- C-137 Stratoliner: USAF je kupilo veći broj 707 C-137 serije.
- VC-137A: Tri 707-153 s 22 VIP i za pružanje komande za zračnu podršku.
- VC-137B: Na tri VC-137A zamijenjeni su motori s četiri JT3D-3 mlazna motora.
- C-137B: Tri VC-137Bs redizajnirana su nakon prestanka potrebe za VIP dijelom zrakoplova.
- VC-137C: Dva 707-353B kupile su USAF (jedan 1961. i jedan 1972.) za prijevoz predsjednika SAD-a. Označeni su kao SAM 26000 i SAM 27000, redesignated C-137C.
- C-137C: Dva redizajnirana VC-137C, nakon prestanka potrebe da lete kao predsjednički zrakoplovi.
- EC-137D: Dva zrakoplova opremljena za rano otkrivanje neprijateljskih ciljeva. Kasnije su na zrakoplovima promijenjeni motori i te su raizajnirani u E-3A. Još jedan nabavljeni, već korišten 707-355C preinačen je kao komandni zrakoplov.
- CC-137 Husky: Oznaka aviona 707-347C koji leti za kanadske zračne snage
- KC-137: Avion cisterna za nadopunu goriva tijekom leta kojeg su kupile brazilske zračne snage[5][6].
- E-3 Sentry: AWACS (eng. Airborne warning and control system) je zrakoplov za nadgledanje, komandu, kontrolu i komunikaciju u svim vremenskim uvjetima. Baziran je na 707-320B i izrađivan sve do 1992. godine. Izrađeno je ukupno 68 komada.
- Boeing Sentry AEW1: The RAF oznaka za sedam E-3D AWACS zrakoplova.
- KE-3A: Royal Saudi Air Force kupile su osam E-3 aviona izrađenih kao avio-cisterne.
- E-6 Mercury: Inačica 707-320, koja se koristi kao cantar zračne podrške i komande u direktnoj nadležnosti Nacionalne Sigurnosti SAD-a. Zadatak mu je usmjeravanje podmornica s balističkim nuklearnim projektilima. Trenutno postoji samo jedan zrakoplov s ovom, E-6B, modernizirana inačica E-6A.
- E-8 Joint STARS: The E-8C (eng. Joint Surveillance Target Attack Radar System) je USAF komandni zrakoplov s vojnom komandom, za otkrivanje, nadgledanje i procjenu neprijateljskih snaga kao i za potporu napada na neprijateljske ciljeve.
- 707T/T: Inačica izrađena kao Tanker/Transport. Talijanske zračne snage kupile su četiri preinačena 707 zrakoplova, tri kao cisterne za nadopunu goriva tijekom leta i jedan teretni zrakoplov za zračnu podršku. 2007. godine još dva zrakoplova bila su u upotrebi. [7][8]
Isporuka
uredi| 1994 | 1993 | 1992 | 1991 | 1990 | 1989 | 1988 | 1987 | 1986 | 1985 | 1984 | 1983 | 1982 |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | 0 | 5 | 14 | 4 | 5 | 0 | 9 | 4 | 3 | 8 | 8 | 8 |
| 1981 | 1980 | 1979 | 1978 | 1977 | 1976 | 1975 | 1974 | 1973 | 1972 | 1971 | 1970 | 1969 |
| 2 | 3 | 6 | 13 | 8 | 9 | 7 | 21 | 11 | 4 | 10 | 19 | 59 |
| 1968 | 1967 | 1966 | 1965 | 1964 | 1963 | 1962 | 1961 | 1960 | 1959 | 1958 | 1957 | 1956 |
| 111 | 118 | 83 | 61 | 38 | 34 | 68 | 80 | 91 | 77 | 8 | 0 | 0 |
Usporedba
uredi| 720 (707-020) | 707-120B | 707-320B | |
|---|---|---|---|
| Putnici | 140 | 110 (2 klase) 179 (1 klase) |
147 (2 klase) 202 (1 klasa) |
| Maksimalna težina uzlijetanja | 100.800 kg | 116.570 kg | 151.320 kg |
| Težina zrakoplova | 103,145 lb | 55.580 kg | 66.406 kg |
| Dužina uzlijetanja pri(MTOW) | 2.515 m | 3.330 m | 3.280 m |
| Dužina slijetanja | 1.740 m | 1.875 m | 3.280 m |
| Dolet s maksimalnim korisnim teretom | 3,680 NM (6.800 km) | 3,680 NM (6.820 km) | 3.735 NM (6.920 km) |
| Brzina krstarenja | 999 km/h | 1000 km/h | 972 km/h |
| Dužina | 41,25 m | 44,07 m | 46,61 m |
| Razmah krila | 39,90 m | 44,42 m | |
| Visina | 12,65 m | 12,93 m | |
| Širina trupa | 3,76 m | 3,76 m | 3,76 m |
| Motori (4 x) | Pratt & Whitney JT3C-7 - 53.3 kN | Pratt & Whitney JT3D-1 - 75.6 kN | PW JT3D-3 - 80 kN PW JT3D-7 - 84.4 kN |
Izvori
uredi- ↑ Gamble in the Sky Arhivirano 2013-08-27 na Wayback Machine-u, TIME, 19. srpnja 1954.
- ↑ Irving 1994, p. 194–197.
- ↑ Jets Across the U.S. Arhivirano 2008-11-23 na Wayback Machine-u, TIME, 17. studenog 1958.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Model Designation of Military Aerospace Vehicles, United States Department of Defense, DoD 4120.15L
- ↑ „"Estimating KC-137 Aircraft Ownership Costs in the Brazilian Air Force", Defense Technical Information Center”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 2014-04-18.
- ↑ Brazilian Air Force information at Milavia
- ↑ 707 database at Airlinerlist.com
- ↑ Italian tankers at Airliners.net
