Wikipedija

Život na Marsu

Vijekovima su ljudi nagađali o mogućnosti postojanja života na Marsu zbog blizine te planete i njene sličnosti Zemlji. Ozbiljna traganja za tragovima života počela su u 19. vijeku, a nastavljaju se putem teleskopskih istraživanja i slijetanja na površinu te planete. Dok su se rani radovi fokusirali na fenomenologiju i bili na granici fantastike, moderna naučna istraživanja fokusiraju se na potragu za hemijskim tragovima života u tlu i stijenama, te potragu za gasovima-biomarkerima u atmosferi.[1] Marsovci se vrlo često javljaju u popularnoj kulturi tokom 20. i 21. vijeka, a pitanje da li na Marsu postoji život ili je on tamo nekada postojao i danas ostaje otvoreno.

Rana nagađanja

uredi
   
Karta Marsa, Giovanni Schiaparelli.
Marsovski kanali, ilustrirao astronom Percival Lowell (1898.)

Ledeni pokrivači na Marsovim polovima prvi put su primijećeni već sredinom 17. vijeka, a u kasnom dijelu 18. vijeka William Herschel je dokazao da se periodično otapaju i smrzavaju. Do sredine 19. vijeka, astronomi su znali da Mars ima određene sličnosti sa Zemljom - na primjer, sličnu dužinu trajanja dana. Također su znali da je njegov nagib sličan Zemljinom, što znači da je prolazio kroz godišnja dobao kao i Zemlja, ali su ona bila gotovo dvostruko duža zato što jedna godina na Marsu traje mnogo duže nego na Zemlji. Ta posmatranja dovela su do povećanja u nagađanjima da su tamniji dijelovi Marsa pokriveni vodom, a da su svjetliji kopno. Prema tome bilo je prirodno pretpostaviti da bi neki oblik života mogao nastanjivati Mars.

William Whewell, koji je popularizirao riječ "naučnik" (scientist), teoretizirao je da na Marsu postoje mora, kopna, a moguće i oblici života. Nagađanja po pitanju postojanja života na Marsu eksplodirale su u kasnom 19. vijeku, nakon teleskopskih posmatranja pri kojima su neki promatrači primijetili navodne kanale na toj planeti - uskoro se pokazalo da su to samo optičke iluzije. Unatoč tome, američki astronom Percival Lowell je 1895. objavio svoje djelo Mars, nakon kojeg je 1906. uslijedila knjiga Mars and its Canals (Mars i njegovi kanali), u kojoj je predloženo da su kanali tvorevine davno nestale civilizacije.[2] Ta ideja potakla je britanskog pisca H. G. Wellsa da 1897. napiše roman Rat svjetova, u kojem je predstavljena invazija Marsovaca koji bježe sa svog planeta zbog njegovog isušenja.

Spektroskopske analize Marsove atmosfere zaozbiljno su započele 1894. godine, kada je astronom William Wallace Campbell pokazao da u Marsovoj atmosferi ni voda ni kisik nisu prisutni.[3] Do 1909. godine bolji teleskopi i bolje periheličke opozicije Marsa od 1877. godine dovele su do pobijanja teorije o postojanju kanala na toj planeti.

Misije

uredi

Mariner 4

uredi
   
Krater Mariner, snimljeni iz letjelice Mariner 4 1965. godine. Slike poput te dokazale su da je Mars presuh za bilo kakav oblik života.
"Ostrva" sa aerodinamičnim oblikom, koja je snimio orbiter Viking, pokazuju da su se prije na Marsu dešavale velike poplave. Slika se nalazi u četverougaonoj slici Lunae Palus.
Glavni članak: Mariner 4

Proba Mariner 4 je 1965. izvela prvi uspješan prelet planete Mars, pri čemu je napravila prve slike njegove površine. Fotografije su pokazale suh Mars, bez rijeka, okeana ili bilo kakvih znakova života. Nadalje, otkriveno je da je površina (ili barem njeni fotografirani dijelovi) pokrivena kraterima, što ukazuje na nedostatak tektonske aktivnosti i bilo kakvog atmosferskog utjecaja na stijene tokom posljedne četiri milijarde godine. Proba je također otkrila da Mars nema globalno magnetsko polje koje bi ga zaštitilo od smrtonosnog svemirskog zračenja. Proba je uspjela izračunati i atmosferski pritisak na toj planeti (oko 0,6 kPa, dok Zemlja ima 101,3 kPa), što znači da voda u tečnom stanju na njezinoj površini ne može postojati.[3] Nakon probe Mariner 4, potraga za životom na Marsu prešla je u potragu za bekteriolikim živim organizmima, a ne višećelijskim, budući da je stanište očito bilo previše surovo za njih.

Orbiteri Viking

uredi
Glavni članak: Program Viking

Tekuća voda neophodna je za postojanje života kakvog mi poznajemo i za metabolizam, pa stoga ako je na Marsu ona bila prisutna, šanse da je na njemu postojao život možda bi bile determinantne. Orbiteri Viking su u mnogim područjima otkrili dokaze postojanja mogućih riječnih dolina, tragova djelovanja erozije, te, na južnoj hemisferi razgranate potoke.[4][5][6]

Eksperimenti proba Viking

uredi

Glavna misija proba Viking sredinom 1970-ih bila je da izvedu eksperimente kojima bi se utvrdilo prisustvo mikroorganizama u marsovskom tlu, budući da su uvjeti za razvoj višećelijskog života tu nestali prije nekih četiri milijarde godina.[7] Tragalo se za mikrobima sličnim onima na Zemlji. Od četiri eksperimenta, samo je eksperiment LR (Labeled Release) donio pozitivne rezultate, pokazavši povećanu proizvodnju 14CO2 pri prvom izlaganju tla vodi i hranjivim tvarima. Svi su se naučnici počeli slagati sa dvije tačke misije Viking: da je u eksperimentu LR dobijen radiooznačeni 14CO2, te da GC-MS (Gas Chromatograph — Mass Spectrometer) nije otkrio organske molekule. Međutim, postoje vrlo različita tumačenja po pitanju toga na šta ti dokazi ukazuju.

Jedan od dizajnera eksperimenta LR, Gilbert Levin, vjeruje da su njegovi rezultati definitivni dokazi života na Marsu.[3] Međutim, mnogi naučnici osporavaju te rezultate i smatraju da su superoksidirajuće hemikalije u tlu mogle stvoriti taj efekat bez prisustva živih bića. Donesen je gotovo općeprihvaćen konsenzus da se potaci eksperimenta LR odbace kao dokazi života, budući da gasni hromatograf i maseni spektrometar, koji su stvoreni kako bi identificirali organske tvari, nisu zabilježili organske molekule.[8] Rezultati misije Viking po pitanju postojanja života su, prema mišljenju većeg dijela stručnjaka, u najboljem slučaju neuvjerljivi.[3][9]

Tokom jednog seminara Geofizičkog laboratorija institucije Carnegie (Washington, D.C., SAD) 2007. godine, istraživanje Gilberta Levina ponovo je ocijenjeno.[8] Levin i dalje smatra da su njegovi prvobitni podaci bili ispravni, budući da su pozitivni i negativni kontrolni eksperimenti bili u redu.[10] Štaviše, Levinov tim je 12. 4. 2012. prijavio statističku pretpostavku (zasnovanu na starim podacima koji su ponovo protumačeni matematički analizom algoritama) vezanu za Vikingov eksperiment LR, koja bi mogla dati dokaze da "na Marsu postoji mikrobni život."[10][11] Kritičari kažu da se metoda koju su oni koristili još uvijek nije pokazala efikasnom pri razlikovanju bioloških i nebioloških procesa na Zemlji, pa je prerano izvoditi zaključke.[11]

Ronald Paepe, edafolog (naučnik koji proučava tlo), priopćio je kongresu Evropske unije za geonauke da nedavno otkriće silikata na Marsu možda ukazuje na pedogenezu, tj. razvoj tla, na čitaovj površini Marsa.[12] Prema Paepeovom tumačenju, većina površine Marsa je aktivno tlo, koje je pocrvenilo zbog eona izloženosti raširenom djelovanju vode, vegetacije i djelovanja mikroorganizama.[12]

Istraživački tim sa Nacionalnog autonomnog univerziteta Meksika, pod vođstvom Rafaela Navarro-Gonzáleza, zaključio je da oprema (TV-GC-MS), koja je pri programu Viking korištena za potragu za organskim molekulama, možda nije bila dovoljno osjetljiva da otkrije niske nivoe organskih tvari.[13] Zbog jednostavnosti rukovanja njime, TV–GC–MS se još uvijek smatra standardnim metodom otkrivanja organskih tvari prilikom budućih misija na Mars, pa je stoga Navarro-González predložio da bi u sklopu dizajna instrumenata koji služe u tu svrhu ubuduće trebali biti uključeni još neki metodi otkrivanja.

Gillevinia straata

uredi

Tvrdnja o postojanju života na Marsu u obliku Gillevinia straata zasniva se na starim podacima koje su u najvećem broju prihvatili naučnici poput Gilberta Levina,[8] Rafaela Navarro-Gonzáleza[13] i Ronaldsa Paepea.[12] Dokazi koji podržavaju postojanje mikroorganizama Gillevinia straata zasnivaju se na podacima prikupljenim na dva lendera misije Viking koji su tražili biomarkere života, ali službeno je zaključeno da rezultati analiza nisu zaključni.[3]

Mario Crocco, neurobiolog pri Neuropsihijatrijskoj bolnici Borda u Buenos Airesu (Argentina), 2006. je predložio stvaranje novog nomenklaturnog ranga koji klasificira rezultate landera Viking kao "metaboličke", pa prema tome i kao dokaze života. Crocco je predložio stvaranje novih kategorija (taksona) unutar novog kraljevstva u koje bi svrstao taj rod marsovskih mikroorganizama. Predložio je sljedeću taksonomiju:[14]

  • Sistem organskog života: Solaria
  • Biosfera: Marciana
  • Carstvo: Jakobia (prema neurobiologu Christfriedu Jakobu)
  • Rod i vrsta: Gillevinia straata

Prema tome, hipotetska vrsta Gillevinia straata ne bi bila bakterija (takson koji se veže za Zemlju), već pripadnik carstva "Jakobia" unutar sistema "Solaria". Ciljani efekat te nove nomenklature bio je da se poništi breme dokaza potrebnih za potvrđivanje života, ali taksonomija koju je Crocco predložio nije prihvaćena u naučnoj zajednici i posmatra se kao nomen nudum. Ni jedna daljnja misija na Marsu nije pronašla tragove biomolekula.

 
Umjetnički prikaz svemirske letjelice Phoenix

Slijetanje Phoenixa (2008.)

uredi

U sklopu misije Phoenix, 25. maja 2008. je u polarne predjele Marsa spuštena letjelica, koja je funkcionirala do 10. novembra 2008. godine. Jedan od dva glavna cilja te misije bila je potraga za "nastanjivom zonom" u marsovskom regolitu, gdje bi mikroorganizmi mogli preživjeti, dok je drugi cilj bio istraživanje geološke historije vode na Marsu. Lender je imao robotsku ruku dužine 2,5 metara, sposobnu za iskopavanje plitkih brazda u regolitu. Proveden je elektrohemijski eksperiment u kojem su analizirani joni u regolitu, te količine i vrsta antioksidanasa na Marsu. Podaci programa Viking ukazuju na to da bi oksidansi na Marsu mogli varirati zavisno od geografske širine, s obzirom na to da je Viking 2 na svojoj sjevernijoj poziciji pronašao manje oksidanasa nego Viking 1. Phoenix je sletio još sjevernije.[15] Preliminarni podaci koje je Phoenix prikazao pokazali su da tlo na Marsu sadrži perhlorat, te stoga možda nije toliko pogodno za život kao što se prije smatralo.[16][17][18] pH vrijednost i nivo saliniteta sa stanovišta biologije smatrani su povoljnim. Također je utvrđeno prisustvo vrlo tankog sloja vode i CO2.[19]

Mars Science Laboratory

uredi
 
Autoportret rovera Curiostiy u blizini Curiosity rover Rocknesta (kamenito gnijezdo) na Marsu (31. oktobar 2012.); u daljini se mogu vidjeti rub kratera Gale i padine planine Aeolis Mons.
Glavni članak: Mars Science Laboratory

Misija Mars Science Laboratory je misija koju je pokrenula NASA, te u sklopu koje je 26. novembra 2011. odaslana letjelica koja je na Mars postavila rover Curiosity, robota na nuklearni pogon koji ima instrumente napravljene za potragu za prošlim ili sadašnjim uslovima relevantnim za biološku aktivnost.[20][21] Rover Curiosity sletio je na Mars na ravnicu Aeolis Palus kod kratera Gale i planine Aeolis Mons[22][23][24][25] 6. augusta 2012. godine.[26][27][28]

Buduće misije

uredi
  • ExoMars je program pod evropskim vođstvom koji obuhvata više letjelica, a trenutno ga razvijaju Evropska svemirska agencija (ESA) i NASA; letjelice će biti odaslane 2016. i 2018. godine.[29] Glavna naučna misija tog programa bit će potraga za biomarkerima na Marsu, bilo onima iz prošlosti ili iz sadašnjosti. Dva rovera sa bušilicom od 2 metra koristit će se za prikupljanje podataka sa raznih dubina Marsove površine, gdje bi se mogla naći tekuća voda, a mikroorganizmi bi mogli preživjeti kozmičke zrake.[30][31]
  • Mars Sample Return Mission — Najbolji predloženi način utvrđivanja postojanja života bio bi da se primjerak tla sa Marsa vrati na Zemlju i istraži tu. Međutim, još uvijek ostaje neriješen problem pružanja i održavanja života tokom mjeseci između prelaska sa Marsa na Zemlju. Uslišavanje još uvijek nepoznatih prehrambenih i okolišnih potreba mogućih mikroorganizama također je problematično. Ako bi na Zemlju dospjeli mrtvi organizmi, bilo bi vrlo teško utvrditi da li su oni bili živi još kada su prikupljeni.

Meteoriti

uredi

NASA održava katalog od 34 meteorita sa Marsa.[32] To su vrlo važni predmeti budući da su oni jedini dostupni fizički primjerci površine Marsa. Istraživanja koja je proveo NASA-in Svemirski centar Johnson pokazuju da tri meteorita sadrže potencijalne dokaze da je na Marsu prije bilo života, u obliku mikroskopskih struktura koje liče na fosilizirane bakterije (takozvani biomorfi). Iako su prikupljeni dokazi vjerodostojni, postoje različita shvatanja istih. Do danas ni jedan od prvobitnih naučnih dokaza za hipotezu da su biomorfi egzobiološkog porijekla (tzv. biogenička hipoteza) nije ni opovrgnut niti je za njega pronađeno nebiološko objašnjenje.[33]

Tokom nekoliko desetljeća ustanovljeno je sedam kriterija za prepoznavanje izumrlog života u geološkim primjercima. Ti kriteriji su:[33]

  1. Da li je geološki kontekst primjerka usporediv sa izumrlim životom?
  2. Da li je starost primjerka i njegova stratigrafska lokacija usporediva sa mogućim životom?
  3. Da li primjerak sadrži dokaze ćelijske morfologije i kolonija?
  4. Ima li tragova biominerala koji pokazuju hemijsku ili mineralnu neravnotežu?
  5. Ima li tragova stabilnih izotopnih šablona jedinstvenih za biologiju?
  6. Jesu li prisutni organski biomarkeri?
  7. Jesu li te osobine jedinstvene za taj primjerak?

Kako bi se prihvatilo postojanje izumrlih živih bića u nekom primjerku, moraju se zadovoljiti ili svi ili većina spomenutih uslova. Ni jedan primjerak sa Marsa nije ispunio sve uslove, ali istraživanja su još uvijek u toku.[33]

Od 2010. vrše se ponovna istraživanja biomorfa pronađenih u tri marsovska meteorita, i to pomoću instrumenata za analiziranje naprednijih od onih koji su se prije koristili. Naučnici koji vode to istraživanje u Svemirskom centru Johnson vjerovali su da će prije kraja te godine u meteoritima pronaći definitivne dokaze izumrlog života na Marsu.[34]

Meteorit ALH84001

uredi
 
Elektronski mikroskop otkrio je bakteriolike strukture u fragmentu meteorita ALH84001

Članovi projekta ANSMET su u decembru 1984. na Antarktiku pronašli meteorit ALH84001; težio je 1,93 kg.[35] Taj primjerak je prije nekih 17 miliona godina odlomljen od Marsa i proveo je 11 000 godina u ili na antarktičkim ledenim pokrivačima. Analize njegovog sastava koje je provela NASA pokazale su prisustvo jedne vrste magnetita koji se na Zemlji može naći samo u mjestima gdje su prisutni određeni mikroorganizmi.[33] Onda je u augustu 2002. još jedan NASA-in tim pod vođstvom Kathie Thomas-Keptra objavio je istraživanje koje je pokazalo da se 25% magnetita u ALH 84001 javlja u malenim, jednolikim kristalima koji se na Zemlji vežu samo za biološku aktivnost, a da je ostatak magnetita uobičajeni neorganski magnetit. Tehnika ekstrakcije nije omogućila određivanje da li je magnetit (moguće biološkog porijekla) bio organiziran u lance, kao što je za očekivati. Meteorit pokazuje tragove sekundarne mineralizacije pomoću vode na relativno niskoj temperaturi, te predterestrijalne alteracije putem vode. Pronađeni su tragovi policikličnih aromatskih ugljikovodika, čija se količina smanjivala bliže površini.

Neke strukture koje podsjećaju na mineralizirane odljeve kopnenih bakterija i njihovih fibrila ili nusprodukata (vanćelijskih polimernih tvari) pojavljuju se na rubovima ugljičnih globula i dijelova kamena koji su prošli kroz predkopnenu alteraciju vodom.[36][37] Veličina i oblik tih objekata odgovara istim kod fosiliziranih nanobakterija sa Zemlje, ali je i postojanje samih nanobakterija kontroverzno.

NASA-ini naučnici u u novembru 2009. izjavili da je detaljnija analiza tog meteorita pokazala "jake dokaze da je na Marsu nekada davno postojao život".[38]

 
Meteorit Nakhla

Meteorit Nakhla

uredi

Meteorit Nakhla pao je na Zemlju 28. juna na lokalitetu Nakhla kod Aleksandrije (Egipat).[39][40]

Tim NASA-inog Svemirskog centra Johnson je 1998. pribavio maleni primjerak tog meteorita u svrhu analiza. Istraživači su pronašli predkopnene vodene faze izmjenjivanja i predmete[41] veličine i oblika u skladu sa fosiliziranim nanobakterijama sa Zemlje, mada je postojanje samih nanobakterija kontroverzno. Gasnom hromatografijom i masenom spektrometrijom (GC-MS) 2000. istražena je prisutnost policikličnih aromatskih ugljikovodika visoke molekularne mase; NASA-ini naučnici su zaključili da bi moglo biti da čak 75% organskih tvari u meteoritu Nakhla "nema recentno zemaljsko porijeklo".[33][42]

Ti rezultati izazvali su dodatno zanimanje za taj meteorit, pa je NASA 2006. uspjela pribaviti još jedan, veći primjerak iz Longonskog prirodoslovnog muzeja. Kod tog drugog primjerka primijećena je velika, dendritična (pogledaj: Neuron#Dendriti) nakupina ugljika. Nakon što su rezultati istraživanja objavljeni 2006. godine, neki nezavisni istraživači tvrdili su da su naslage ugljika biološkog porijekla. Međutim, naglašeno je da, budući da je ugljik četvrti najčešći element u svemiru, njegovo otkriće u neobičnim strukturama ne dokazuje ili ukazuje na mogućnost da je on biološkog porijekla.[43][44]

Meteorit Shergotty

uredi

Meteorit Shergotty, težak 4 kg, pao je na Zemlju 25. augusta 1865. u grad Shergotty (Indija), a očevici su ga prikupili gotovo odmah.[45] Taj meteorit je relativno mlad; smatra se da je vulkanskog porijekla i da je na Marsu nastao prije samo 165 miliona godina. Pretežno se sastoji od piroksena i smatra se da je prošao kroz nekoliko vijekova izmjena pod utjecajem vode. Određene osobine njegove unutrašnjosti ukazuju na ostatke biofilma i odgovarajućih zajednica mikroorganizama.[33] Još uvijek se radi na potrazi za magnetitima u fazama promjena.

Tekuća voda

uredi
 
Serija umjetničkih koncepata hipitetske pokrivenosti Marsa vodom u prošlosti.

Ni jedna marsovska proba još od Vikinga nije istražila marsovski regolit specifično u potrazi za metabolizmom koji bi bio konačni znak prisustva života. NASA-ine nedavne misije fokusirale su se na drugo pitanje: da li su se u drevnoj prošlosti na površini Marsa nalazila jezera ili okeani tečne vode. Naučnici su pronašli hematit, mineral koji nastaje u prisustvu vode. Zbog toga misija rovera Spirit i Opportunity (2004.) nije bila potraga za prošlim ili sadašnjim životom, već za dokazima prisustva tečne vode na Marsovoj površini u davnoj prošlosti.

Tekuća voda, na Zemlji neophodna za život i metabolizam koji obično vrše živa bića sa Zemlje, ne može postojati na površini Marsa zbog njegovog sadašnjeg niskog atmosferskog pritiska i temperature, a jedina iznimka su niska područja tokom kratkih vremenskih perioda,[46][47] a tečna voda se ne javlja na samoj površini.[48]

U junu 2000. godine otkriveni su dokazi podzemne vode u obliku vododerina.[49] Duboke potpovršinske nakupine vode blizu tečnog jezgra te planete mogle bi biti stanište za neka živa bića. Međutim, u martu 2006. astronomi su obznanili otkriće sličnih "vododerina" na Mjesecu,[50] a smatra se da se u njima nikada nije nalazila voda. Astronomi su predložili ideju da su te "vododerine" nastale udarom mikrometeorita.

NASA je u martu 2004. obznanila da je njen rover Opportunity otkrio dokaze da je Mars u davnoj prošlosti bio vlažna planeta.[51] To je podiglo nadu da bi se tragovi izumrlog života na Marsu mogli naći i danas. ESA je potvrdila da je orbiter Mars Express u januaru 2004. direktno otkrio ogromne zalihe zaleđene vode na Marsovom južnom polu.[52]

ESA je 28. jula 2005. godine obznanila da su prikupili fotografske dokaze površinskog leda u blizini sjevernog pola na Marsu.[53]

NASA je u decembru 2006. pokazala slike koje je napravio Mars Global Surveyor, te koje su sadržavale dokaze da na Marsovoj površini povremeno protiče voda. Na slikama nije prikazana tekuća voda, već promjene u kraterima i naslagama sedimenata, što je pružilo do sada najjače dokaze da je voda tu proticala prije samo nekoliko godina, a možda teče čak i sada. Neki naučnici bili su skeptični po pitanju toga da je tekuća voda izazvala promjene osobina površine koje je zabilježila ta svemirska letjelica. Rekli su da se i drugi materijali, kao što su pijesak i prašina, mogu kretati slično kao tečnosti i izazvati slične posljedice.[54]

Novije analize pješčara sa Marsa, u kojima su korišteni podaci prikupljeni orbitalnom spektrometrijom, navode na zaključak da je voda koja je prije postojala na Marsu imala previsok salinitet za opstanak života sličnog onom na Zemlji. Tosca et al. otkrili su da je marsovska voda na lokacijama koje su posmatrali imala aktivnost aw ≤ 0,78 do 0,86 - nivo koji bi bio smrtonosan za većinu zemaljskih organizama.[55] Međutim, pripadnici Haloarchaea mogu preživjeti u hipersalinilnim otopinama, do tačke zasićenosti.[56]

NASA-in lander Phoenix, koji je u maju 2008. sletio na arktičku ravnicu na Marsu, potvrdio je prisustvo smrznute vode u blizini njegove površine. To je potvrđeno kada je jedan svijetao materijal, izložen zbog roverovog kopanja, ispario i nestao u roku od 3 do 4 dana. To je pripisano potpovršinskom ledu, izloženom iskopavanjem, koji je sublimirao zbog izloženosti atmosferi.[57]

Metan

uredi

Godine 2003. na Marsu su pronađeni tragovi metana, a to je potvrđeno 2004. godine.[58][59][60][61][62][63] Budući da je metan nestabilan gas, njegovo prisustvo ukazuje na to da bi na toj planeti morao postojati njegov aktivan izvor da bi se njegova količina u atmorferi održala. Procjenjuje se da Mars mora stvoriti 270 tona metana godišnje,[64][65] ali udari asteroida izazivaju stvaranje samo 0,8% sveukupnog metana. Mada su mogući geološki izvori metana, kao što je putem serpentinizacije, nedostatak vulkanizma, hidrotermalne aktivnost i vrućih tačaka (vulkanskog regiona koji se hrani magmom direktno iz plašta palnete) nije pogodan za geološki nastanak metana. Predloženo je da metan nastaje hemijskim reakcijama u meteoritima, do kojih vodi visoka temperatura pri prolasku meteorita kroz atmosferu. Iako je istraživanje koje je objavljeno u decembru 2009. opovrgnulo tu mogućnost,[66][67] u jednom drugom istraživanju objavljenom 2012. zaključeno je da bi izvor mogla biti organska jedinjenja u meteoritima, koja se pod ultraljubičastim zračenjem pretvaraju u metan.[68]

Prisustvo života u obliku mikroorganizama kao što su metanogeni (mikroorganizmi koji stvaraju metan kao nusprodukt metabolizma) spada među moguće, ali još nedokazane izvore tog spoja. Ako mikroskopski oblici života stvaraju metan na Marsu, vrlo je vjerovatno da oni žive ispod površine, gdje je još uvijek dovoljno toplo za postojanje tekuće vode.[69]

Od otkrića metana u atmosferi 2003. godine, neki naučnici dizajniraju modele i vrše in vitro eksperimente kako bi utvrdili rast metanogena na simuliranom marsovskom tlu. U eksperimentima sve četiri skupine bakterija stvorile su znatne količine metana, čak i u prisustvo 1,0wt% perhlorata.[70] Ti rezultati pokazuju da prisustvo perhlorata, koje je zabilježio lander Phoenix, ne znači da prisustvo metanogena na Marsu nije moguće.[70][71]

Tim kojeg je vodio Levin predložio je da bi oba ta fenomena - stvaranje i degradacija metana - mogla biti pripisana ekologiji mikroorganizama koji stvaraju i konzumiraju metan.[71][72]

U junu 2012. naučnici su prijavili da bi mjerenje omjera nivoa vodika i metana na Marsu moglo pomoći u određivanju vjerovatnosti života na Marsu.[73][74] Prema naučnicima "...nizak omjer H2/CH4 (manje od otprilike 40) ukazuje na to da je život vjerovatno prisutan i aktivan."[73] Drugi naučnici nedavno su prijavili metode određivanja vodika i metana u vanzemaljskim atmosferama.[75][76]

Rover Curiosity, koji je na Mars sletio u augustu 2012. godine, u stanju je da izvrši mjerenja koja razlikuju različite izotopologe metana;[77] međutim, iako je cilj misije da se odredi da je mikroskopski život na Marsu izvor metana, on vjerovatno prebiva duboko ispod površine, izvan dosega rovera.[78] Prva mjerenja pomoću TLS-a ukazala su na to da je na sletištu u trenutku slijetanja postojalo manje od 5 ppb metana.[79][80][81][82] Orbiter ExoMars Trace Gas, koji će biti odaslan 2016. godine, dalje će istražiti taj metan,[83][84] kao i produkte njegovog raspadanja, kao što su formaldehid i metanol.

Formaldehid

uredi

U februaru 2005. obznanjeno je da je Planetary Fourier Spectrometer (PFS) orbitera Mars Express Evropske svemirske agencije otkrio tragove formaldehida u Marsovoj atmosferi. Vittorio Formisano, direktor PFS-a, nagađa da bi formaldehid mogao biti nusprodukt oksidacije metana te, prema njemu, pruža dokaz da je Mars ili jako geološki aktivan, ili ima kolonije mikroorganizama.[85][86] NASA-ini naučnici smatraju preliminarne podatke vrijedne nastavljenog istraživanja, ali su također odbili tvrdnje da su živi organizmi prisutni.[87][88]

Silicijum dioksid

uredi

U maju 2007. rover Spirit je jednim svojim neispravnim točkom zagrebao tlo, otkrivši tako područje izuzetno bogato silicijum-dioksidom (90%).[89] Ta osobina podsjeća na utjecaj koji voda iz termalnih izvora ima kada dođe u dodir sa vulkanskim stijenama. Naučnici to smatraju dokazom staništa koje je prije postojalo i koje je možda bilo pogodno za život mikroorganizama, te teoretiziraju da je jedan mogući izvor silicijum-dioksida moglo biti međudjelovanje između tla i kiselih isparenja koja su nastala vulkanskom aktivnošću u blizini vode. Još jedno moguće porijeklo bila bi voda u staništu sa mnogobrojnim termalnim izvorima.[90]

Na osnovu analoga koji se mogu naći na Zemlji, hidrotermalni sistemi na Marsu bili bi vrlo privlačni zbog svog potencijala za održavanje organskih i neorganskih biomarkera.[91] Dobar primjer su bakterije koje oksidiraju željezo i koje su mnogobrojne i u morskim i u kopnenim hidrotermalnim sistemima, gdje često pokazuju izraženu ćelijsku morfologiju i često su obložene mineralima, naročito bakteriogenim željezovim oksidima i silicijum dioksidom. Mikrofosili bakterija koje oksidiraju željezo pronađene su u drevnim nalazištima silicija i željeza, te je oksidacija željeza prema tome možda jedan drevan i vrlo rasprostranjen vid vršenja metaboličkih funkcija.[91] Ako to bude moguće, roveri budućih misija na Mars ciljat će otvore neaktivnih hidrotermalnih sistema.

Gejziri na Marsu

uredi
   
Umjetnički prikaz gejzira na Marsu. U mlazovima se izbacuje i pijesak.
Snimak izbliza na tamne tačke, koje su vjerovatno načinile hladne erupcije slične gejzirskim.

Sezonsko zaleđivanje i otapanje južnih ledenih pokrivača rezultira formiranjem paukolikih zrakastih kanala koje sunčeva svjetlost izrezbari na ledu debelom 1 metar. Potom sublimirani CO2 (a vjerovatno i voda) povećavaju unutrašnji pritisak i stvaraju erupcije slične gejzirskim, pri čemu izbacuju hladne tečnosti, često pomiješane sa tamnim bazaltom ili blatom.[92][93][94][95] Taj proces je vrlo brz - odvija se u rasponu od nekoliko dana, sedmica ili mjeseci - što je vrlo neobična stopa rasta u geologiji, a naročito za Mars.

Tim mađarskih naučnika predložio je da su najupadljiviji dijelovi gejzira - njihove tamne tačke i zrakasti kanali - možda kolonije fotosintetskih marsovskih mikroorganizama, koji prezimljuju ispod ledenog pokrivača, a kada se sunčeva svjetlost u rano proljeće vrati na pol, ona prodire kroz led, mikroorganizmi počnu vršiti fotosintezu i zagrijavaju prostor oko sebe. Džep tečne vode, koji bi u tankoj marsovskoj atmosferi inače odmah ispario, oko njih je zarobljen ledom. Kako se led istanjuje, mikroorganizmi se pokazuju kao područja sa sivim obojenjem. Kada se led sasvim otopi, mikroorganizmi se brzo isuše i pocrne, okruženi sivom aureolom.[96][97][98][99] Ti mađarski naučnici vjeruju da je čak i kompleksan proces sublimacije nedovoljno objašnjenje za formiranje i razvoj tamnih pjega u prostoru i vremenu.[100][101] Od njihovog otkrića, pisac fikcije Arthur C. Clarke promovirao je te formacije kao vrijedne istraživanja iz astrobiološke perspektive.[102]

Međunarodni evropski tim predložio je da ako tokom godišnjeg ciklusa otopljavanje u kanalima postoji tekuća voda, to bi mogla biti niša u koju bi se određeni oblici mikroskopskog života mogli povući i prilagoditi, zaštićeni od sunčevog zračenja.[103] Jedan britanski tim također razmatra mogućnost da u tim neorganskim formacijama koegzistiraju organske tvari, mikrobi, pa možda čak i jednostavne biljke, naročito ako su osim vode prisutni i geotermalni izvori energije.[104] Međutim, također naglašavaju da se većina geoloških struktura može objasniti bez da se poziva na hipoteze o postojanju organskog života na Marsu.[104] Također je predloženo razvijanje lendera "Mars Geyser Hopper", koji bi izbliza istražio te gejzire.[105][106]

Kozmičke zrake

uredi

Mariner 4 je 1965. otkrio da Mars nema magnetosferu koja bi ga štitila od kozmičkih i sunčevih zraka opasnih po život; posmatranja koje je Mars Global Surveyor proveo tokom kasnih 1990-ih potvrdila su to otkriće.[107] Naučnici nagađaju da je nedostatak magnetskog štita pomogao u tome da sunčev vjetar tokom nekoliko milijardi godina otpuše većinu atmosfere Marsa.[108]

Nakon mapiranja nivoa kozmičkog zračenja na različitim dubinama na Marsu, istraživači su zaključili da bi unutar prvih nekoliko metara njegove površine bilo kakav život bio ubijen zbog smrtonosnih količina kozmičkog zračenja.[109] Godine 2007. izračunato je da bi oštećenje DNK i RNK na taj način ograničilo život na Marsu na dubine veće od 7,5 metara.[30] Prema tome, najbolje potencijalne lokacije za otkrivanje života na Marsu mogla bi biti podzemna staništa koja još nisu istražena.[110][111][112]

Život na Zemlji pod marsovskim uvjetima

uredi

26. aprila 2012. naučnici su dali izvješće da su lišajevi preživjeli i pokazali izvanredne rezultate u kapacitetu za prilagođavanje fotosintetske aktivnosti tokom trajanja simulacije (34 dana) marsovskih uvjeta u Mars Simulation Laboratoryju (MSL), kojeg održava Njemački centar za avijaciju i kozmonautiku (DLR).[113][114]

Povezano

uredi

Izvori

uredi
  1. ↑ The Search for Life on Mars - Mumma, Michael J. Goddard Space Flight Center, January 08, 2012.
  2. ↑ Is Mars habitable? A critical examination of Professor Percival Lowell's book "Mars and its canals.", an alternative explanation, by Alfred Russel Wallace, F.R.S., etc. London, Macmillan and co., 1907.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Chambers, Paul (1999). Life on Mars; The Complete Story. London: Blandford. ISBN 0-7137-2747-0. 
  4. ↑ Strom, R.G., Steven K. Croft, and Nadine G. Barlow, "The Martian Impact Cratering Record," Mars, University of Arizona Press, ISBN 0-8165-1257-4, 1992.
  5. ↑ Raeburn, P. 1998. Uncovering the Secrets of the Red Planet Mars. National Geographic Society. Washington D.C.
  6. ↑ Moore, P. et al. 1990. The Atlas of the Solar System. Mitchell Beazley Publishers NY, NY.
  7. ↑ „Astrobiology”. Biology Cabinet. September 26, 2006. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-12. Pristupljeno 2011-01-17. 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 The Carnegie Institution Geophysical Laboratory Seminar, "Analysis of evidence of Mars life" held 05/14/2007; Summary of the lecture given by Gilbert V. Levin, Ph.D. http://arxiv.org/abs/0705.3176, published by Electroneurobiología vol. 15 (2), pp. 39–47, 2007
  9. ↑ KLEIN, HAROLD P.; GILBERT V. LEVIN (October 1, 1976). „The Viking Biological Investigation: Preliminary Results”. Science 194 (4260): 99–105. Bibcode 1976Sci...194...99K. DOI:10.1126/science.194.4260.99. ISSN 0036-8075. PMID 17793090. Pristupljeno August 15, 2008. 
  10. ↑ 10,0 10,1 Bianciardi, Giorgio; Miller, Joseph D.; Straat, Patricia Ann; Levin, Gilbert V. (March 2012). „Complexity Analysis of the Viking Labeled Release Experiments”. IJASS 13 (1): 14–26. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-15. Pristupljeno 15 April 2012. 
  11. ↑ 11,0 11,1 Klotz, Irene (12 April 2012). „MARS VIKING ROBOTS 'FOUND LIFE'”. DiscoveryNews. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-14. Pristupljeno 16 April 2012. 
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 Paepe, Ronald (2007). „The Red Soil on Mars as a proof for water and vegetation” (PDP). Geophysical Research Abstracts 9 (1794). Pristupljeno August 14, 2008. 
  13. ↑ 13,0 13,1 Navarro-González, R. i dr.. (2006). „The limitations on organic detection in Mars-like soils by thermal volatilization–gas chromatography–MS and their implications for the Viking results”. PNAS 103 (44): 16089–16094. Bibcode 2006PNAS..10316089N. DOI:10.1073/pnas.0604210103. PMC 1621051. PMID 17060639. 
  14. ↑ Crocco, Mario (April 14, 2007). „Los taxones mayores de la vida orgánica y la nomenclatura de la vida en Marte:”. Electroneurobiología 15 ((2)): 1–34. Pristupljeno August 14, 2008.  (es)
  15. ↑ Piecing Together Life's Potential
  16. ↑ „NASA Spacecraft Confirms Perchlorate on Mars”. NASA (NASA). August 5, 2008. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-03. Pristupljeno January 28, 2009. 
  17. ↑ Johnson, John (August 6, 2008). „Perchlorate found in Martian soil”. Los Angeles Times. 
  18. ↑ „Martian Life Or Not? NASA's Phoenix Team Analyzes Results”. Science Daily. August 6, 2008. 
  19. ↑ Lakdawalla, Emily (June 26, 2008). „Phoenix sol 30 update: Alkaline soil, not very salty, "nothing extreme" about it!”. The Planetary Society weblog. Planetary Society. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-30. Pristupljeno June 26, 2008. 
  20. ↑ „Mars Science Laboratory Launch”. 26 November 2011. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-20. Pristupljeno 2011-11-26. 
  21. ↑ Associated Press (26 November 2011). „NASA Launches Super-Size Rover to Mars: 'Go, Go!'”. New York Times. Pristupljeno 2011-11-26. 
  22. ↑ USGS (16 May 2012). „Three New Names Approved for Features on Mars”. USGS. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-14. Pristupljeno 28 May 2012. 
  23. ↑ NASA Staff (27 March 2012). „'Mount Sharp' on Mars Compared to Three Big Mountains on Earth”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-07. Pristupljeno 31 March 2012. 
  24. ↑ Agle, D. C. (28 March 2012). „'Mount Sharp' On Mars Links Geology's Past and Future”. NASA. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 31 March 2012. 
  25. ↑ Staff (29 March 2012). „NASA's New Mars Rover Will Explore Towering 'Mount Sharp'”. Space.com. Pristupljeno 30 March 2012. 
  26. ↑ Webster, Guy; Brown, Dwayne (22 July 2011). „NASA's Next Mars Rover To Land At Gale Crater”. NASA JPL. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-07. Pristupljeno 2011-07-22. 
  27. ↑ Chow, Dennis (22 July 2011). „NASA's Next Mars Rover to Land at Huge Gale Crater”. Space.com. Pristupljeno 2011-07-22. 
  28. ↑ Amos, Jonathan (22 July 2011). „Mars rover aims for deep crater”. BBC News. Pristupljeno 2011-07-22. 
  29. ↑ „ESA Proposes Two ExoMars Missions”. Aviation Week. October 19, 2009. Arhivirano iz originala na datum 2011-11-14. Pristupljeno November 30, 2009. 
  30. ↑ 30,0 30,1 Dartnell, L.R. et al., "Modelling the surface and subsurface Martian radiation environment: Implications for astrobiology," Geophysical Research Letters 34, L02207, DOI:10.1029/2006GL027494, 2007.
  31. ↑ „Q & A with Mars Life-Seeker Chris Carr”. Space.com. 25 March 2011. Pristupljeno 2011-03-25. 
  32. ↑ „Mars Meteorites”. NASA. Pristupljeno February 16, 2010. 
  33. ↑ 33,0 33,1 33,2 33,3 33,4 33,5 Evidence for ancient Martian life. E. K. Gibson Jr., F. Westall, D. S. McKay, K. Thomas-Keprta, S. Wentworth, and C. S. Romanek, Mail Code SN2, NASA Johnson Space Center, Houston TX 77058, USA.
  34. ↑ http://www.spaceflightnow.com/news/n1001/09marslife/
  35. ↑ „Allan Hills 84001”. The Meteorolitical Society. April 2008. Pristupljeno August 21, 2008. 
  36. ↑ Crenson, Matt (August 6, 2006). „After 10 years, few believe life on Mars”. Associated Press (on space.com). Arhivirano iz originala na datum 2006-08-09. Pristupljeno August 6, 2006. 
  37. ↑ McKay, D.S., Gibson, E.K., ThomasKeprta, K.L., Vali, H., Romanek, C.S., Clemett, S.J., Chillier, X.D.F., Maechling, C.R., Zare, R.N. (1996). „Search for Past Life on Mars: Possible Relic Biogenic Activity in Martian Meteorite ALH84001”. Science 273 (5277): 924–930. Bibcode 1996Sci...273..924M. DOI:10.1126/science.273.5277.924. PMID 8688069. 
  38. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-03. Pristupljeno 2013-04-14. 
  39. ↑ Baalke, Ron (1995). „The Nakhla Meteorite”. Jet Propulsion Lab. NASA. Pristupljeno August 17, 2008. 
  40. ↑ „Rotating image of a Nakhla meteorite fragment”. London Natural History Museum. 2008. Pristupljeno August 17, 2008. 
  41. ↑ Rincon, Paul (February 8, 2006). „Space rock re-opens Mars debate”. BBC News. Pristupljeno August 17, 2008. 
  42. ↑ Meyer, C. (2004). „Mars Meteorite Compendium” (PDF). NASA. Pristupljeno August 21, 2008. 
  43. ↑ Whitehouse, David (August 27, 1999). „Life on Mars - new claims”. BBC News. Pristupljeno August 20, 2008. 
  44. ↑ Compilation of scientific research references on the Nakhla meteorite: http://curator.jsc.nasa.gov/antmet/marsmets/nakhla/references.cfm
  45. ↑ Shergoti Meteorite - JPL, NASA
  46. ↑ Heldmann, Jennifer L. (May 7, 2005). „Formation of Martian gullies by the action of liquid water flowing under current Martian environmental conditions”. Journal of Geophysical Research 110: Eo5004. Bibcode 2005JGRE..11005004H. DOI:10.1029/2004JE002261. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-25. Pristupljeno August 12, 2007. 
  47. ↑ Kostama, V.-P.; Kreslavsky, M. A.; Head, J. W. (June 3, 2006). „Recent high-latitude icy mantle in the northern plains of Mars: Characteristics and ages of emplacement”. Geophysical Research Letters 33 (11): L11201. Bibcode 2006GeoRL..3311201K. DOI:10.1029/2006GL025946. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-18. Pristupljeno August 12, 2007.  'Martian high-latitude zones are covered with a smooth, layered ice-rich mantle'
  48. ↑ Hecht, Michael H.; Ashwin R. Vasavada (December 14, 2006). „Transient liquid water near an artificial heat source on Mars” (PDF). Mars, the International Journal of Mars Science and Exploration 2: 83–96. 
  49. ↑ Malin, Michael C., Edgett, Kenneth S., "Evidence for Recent Groundwater Seepage and Surface Runoff on Mars". Science (2000) Vol. 288. no. 5475, pp. 2330–2335.
  50. ↑ "University of Arizona Press Release" Arhivirano 2006-07-21 na Wayback Machine-u March 16, 2006.
  51. ↑ Opportunity Rover Finds Strong Evidence Meridiani Planum Was Wet" - March 2, 2004, NASA Press release. URL accessed March 19, 2006.
  52. ↑ „Mars Express Confirms Presence of Water at Mars' South Pole”. Arhivirano iz originala na datum 2021-03-13. Pristupljeno 2013-04-14. 
  53. ↑ http://www.esa.int/SPECIALS/Mars_Express/SEMGKA808BE_0.html
  54. ↑ Kerr, Richard (2006-12-08). „Mars Orbiter's Swan Song: The Red Planet Is A-Changin'”. Science 314 (5805): 1528–1529. DOI:10.1126/science.314.5805.1528. PMID 17158298. Pristupljeno 2008-08-13. 
  55. ↑ Tosca, N. J.; Knoll, AH; McLennan, SM (2008). „Water Activity and the Challenge for Life on Early Mars”. Science 320 (5880): 1204–1207. Bibcode 2008Sci...320.1204T. DOI:10.1126/science.1155432. PMID 18511686. 
  56. ↑ DasSarma, Shiladitya (2006). „Extreme Halophiles Are Models for Astrobiology”. Microbe 1 (3): 120–126. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 2013-04-14. 
  57. ↑ Phoenix Mars Lander Confirms Frozen Water On Red Planet
  58. ↑ Mumma, M. J.; Novak, R. E.; DiSanti, M. A.; Bonev, B. P., "A Sensitive Search for Methane on Mars" (abstract only). American Astronomical Society, DPS meeting #35, #14.18.
  59. ↑ Michael J. Mumma. „Mars Methane Boosts Chances for Life”. Skytonight.com. Arhivirano iz originala na datum 2007-02-20. Pristupljeno February 23, 2007. 
  60. ↑ V. Formisano, S. Atreya T. Encrenaz, N. Ignatiev, M. Giuranna (2004). „Detection of Methane in the Atmosphere of Mars”. Science 306 (5702): 1758–1761. Bibcode 2004Sci...306.1758F. DOI:10.1126/science.1101732. PMID 15514118. 
  61. ↑ V. A. Krasnopolskya, J. P. Maillard, T. C. Owen (2004). „Detection of methane in the martian atmosphere: evidence for life?”. Icarus 172 (2): 537–547. Bibcode 2004Icar..172..537K. DOI:10.1016/j.icarus.2004.07.004. 
  62. ↑ ESA Press release. „Mars Express confirms methane in the Martian atmosphere”. ESA. Pristupljeno March 17, 2006. 
  63. ↑ Moran, M., et al., "Desert methane: implications for life detection on Mars, Icarus, 178, 277-280, 2005.
  64. ↑ Vladimir A. Krasnopolsky (February 2005). „Some problems related to the origin of methane on Mars”. Icarus 180 (2): 359–367. DOI:10.1016/j.icarus.October+1,+20055. 
  65. ↑ Planetary Fourier Spectrometer website (ESA, Mars Express)
  66. ↑ Life on Mars theory boosted by new methane study. Dec 8, 2009 (physorg.com)
  67. ↑ Court, R. and M. Sephton. 2009. Investigating the contribution of methane produced by ablating micrometeorites to the atmosphere. Earth and Planetary Science Letters
  68. ↑ Frank Keppler; Ivan Vigano, Andy MacLeod, Ulrich Ott, Marion Früchtl, Thomas Röckmann. (2012-05-30). „Ultraviolet-radiation-induced methane emissions from meteorites and the Martian atmosphere”. Nature. DOI: 10.1038/nature11203. Pristupljeno 2012-06-08. 
  69. ↑ Steigerwald, Bill (January 15, 2009). „Martian Methane Reveals the Red Planet is not a Dead Planet”. NASA's Goddard Space Flight Center (NASA). Arhivirano iz originala na datum 2009-01-17. Pristupljeno January 24, 2009. 
  70. ↑ 70,0 70,1 T. Goodhart, K.L. Howe and P. Gavin., T.A. Kral (2009). „CAN METHANOGENS GROW IN A PERCHLORATE ENVIRONMENT ON MARS?” (PDF). 72nd Annual Meteoritical Society Meeting (2009). Lunar and Planetary Institute. Pristupljeno January 19, 2010. 
  71. ↑ 71,0 71,1 Howe, K. L.; Gavin, P., Goodhart, T. and Kral, T. A (PDF). 40th Lunar and Planetary Science Conference (2009). 
  72. ↑ „Methane and life on Mars”. Proc. SPIE. Proceedings of SPIE 7441 (74410D): 74410D. September 3, 2009. DOI:10.1117/12.829183. 
  73. ↑ 73,0 73,1 Oze, Christopher; Jones, Camille; Goldsmith, Jonas I.; Rosenbauer, Robert J. (June 7, 2012). „Differentiating biotic from abiotic methane genesis in hydrothermally active planetary surfaces”. PNAS 109 no. 25: 9750-9754. Bibcode 2012PNAS..109.9750O. DOI:10.1073/pnas.1205223109. Pristupljeno June 27, 2012. 
  74. ↑ Staff (June 25, 2012). „Mars Life Could Leave Traces in Red Planet's Air: Study”. Space.com. Pristupljeno June 27, 2012. 
  75. ↑ Brogi, Matteo; Snellen, Ignas A. G.; de Krok, Remco J.; Albrecht, Simon; Birkby, Jayne; de Mooij, Ernest J. W. (June 28, 2012). „The signature of orbital motion from the dayside of the planet t Boötis b”. Nature 486: 502-504. arXiv:1206.6109. Bibcode 2012Natur.486..502B. DOI:10.1038/nature11161. Pristupljeno June 28, 2012. 
  76. ↑ Mann, Adam (June 27, 2012). „New View of Exoplanets Will Aid Search for E.T.”. Wired (magazine). Pristupljeno June 28, 2012. 
  77. ↑ Tenenbaum, David (June 9, 2008):). „Making Sense of Mars Methane”. Astrobiology Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-23. Pristupljeno October 8, 2008. 
  78. ↑ Steigerwald, Bill (January 15, 2009). „Martian Methane Reveals the Red Planet is not a Dead Planet”. NASA's Goddard Space Flight Center (NASA). Arhivirano iz originala na datum 2009-01-17. Pristupljeno January 24, 2009. 
  79. ↑ „Mars Curiosity Rover News Telecon -November 2, 2012”. 
  80. ↑ Kerr, Richard A. (November 2, 2012). „Curiosity Finds Methane on Mars, or Not”. Science (journal). Pristupljeno November 3, 2012. 
  81. ↑ Wall, Mike (November 2, 2012). „Curiosity Rover Finds No Methane on Mars — Yet”. Space.com. Pristupljeno November 3, 2012. 
  82. ↑ Chang, Kenneth (November 2, 2012). „Hope of Methane on Mars Fades”. New York Times. Pristupljeno November 3, 2012. 
  83. ↑ Rincon, Paul (July 9, 2009). „Agencies outline Mars initiative”. BBC News. Pristupljeno July 26, 2009. 
  84. ↑ „NASA orbiter to hunt for source of Martian methane in 2016”. Thaindian News. March 6, 2009. Arhivirano iz originala na datum 2018-10-05. Pristupljeno July 26, 2009. 
  85. ↑ Peplow, Mark (February 25, 2005). „Formaldehyde has been found in the Martian atmosphere”. Nature - News. DOI:10.1038/news050221-15. Pristupljeno August 18, 2008. 
  86. ↑ Hogan, Jenny (February 16, 2005). „A whiff of life on the Red Planet”. New Scientist magazine. Pristupljeno August 18, 2008. 
  87. ↑ "Martian methane probe in trouble" - September 25, 2005 http://www.nature.com news story. URL accessed March 19, 2006.
  88. ↑ „NASA Statement on False Claim of Evidence of Life on Mars”. NASA News (NASA). February 18, 2005. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-22. Pristupljeno August 18, 2008. 
  89. ↑ „Mars Rover Spirit Unearths Surprise Evidence of Wetter Past”. NASA Mission News (NASA). May 21, 2007. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-08. Pristupljeno August 18, 2008. 
  90. ↑ Webster, Guy (December 10, 2007). „Mars Rover Investigates Signs of Steamy Martian Past” (Web). Press Release. Jet Propulsion Laboratory, Pasadena, California. Pristupljeno December 12, 2007. 
  91. ↑ 91,0 91,1 Leveille, R. J. (2010). „Mineralized iron oxidizing bacteria from hydrothermal vents: targeting biosignatures on Mars”. American Geophysical Union 12 (abstract #P12A–07): 07. Bibcode 2010AGUFM.P12A..07L. 
  92. ↑ „NASA Findings Suggest Jets Bursting From Martian Ice Cap”. Jet Propulsion Laboratory (NASA). August 16, 2006. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-10. Pristupljeno August 11, 2009. 
  93. ↑ Kieffer, H. H. (2000) (PDF). Mars Polar Science 2000. 
  94. ↑ G. Portyankina, ur. (2006) (PDF). Fourth Mars Polar Science Conference. 
  95. ↑ Kieffer, Hugh H.; Philip R. Christensen and Timothy N. Titus (May 30, 2006). „CO2 jets formed by sublimation beneath translucent slab ice in Mars' seasonal south polar ice cap”. Nature 442 (7104): 793–796. Bibcode 2006Natur.442..793K. DOI:10.1038/nature04945. PMID 16915284. Pristupljeno September 2, 2009. 
  96. ↑ Gánti, Tibor; András Horváth, Szaniszló Bérczi, Albert Gesztesi and Eörs Szathmáry (March 12–16, 2001). „Probable Evidences of Recent Biological Activity on Mars: Appearance and Growing of Dark Dune Spots in the South Polar Region” (PDF). 32nd Annual Lunar and Planetary Science Conference, Houston, Texas, abstract no.1543. Pristupljeno November 20, 2008. 
  97. ↑ Pócs, T., A. Horváth, T. Gánti, Sz. Bérczi , E. Szathmáry (2003). „POSSIBLE CRYPTO-BIOTIC-CRUST ON MARS?” (PDF). ESA SP-545. European Space Agency. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-21. Pristupljeno November 24, 2008. 
  98. ↑ Gánti, Tibor; András Horváth, Szaniszló Bérczi, Albert Gesztesi and Eörs Szathmáry (October 31, 2003). „Dark Dune Spots: Possible Biomarkers on Mars?”. Origins of Life and Evolution of Biospheres 33 (4–5): 515–557. DOI:10.1023/A:1025705828948. Pristupljeno November 18, 2008. [mrtav link]
  99. ↑ A. Horváth, T. Gánti, Sz. Bérczi, E. Szathmáry, Pócs, T (2003-11-27). 38th Vernadsky-Brown Microsymposium on Comparative Planetology. Moscow, Russia. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-21. Pristupljeno 2013-04-14. 
  100. ↑ A. Horváth,T. Gánti, Sz. Bérczi, A. Gesztesi, E. Szathmáry, ur. (2002) (PDF). Lunar and Planetary Science XXXIII. 
  101. ↑ András Sik, Ákos Kereszturi. „Dark Dune Spots - Could it be that it’s alive?”. Monochrom. Pristupljeno September 4, 2009.  (Audio interview, MP3 6 min.)
  102. ↑ Orme, Greg M.; Peter K. Ness (June 9, 2003). „MARSBUGS”. The Electronic Astrobiology Newsletter 10 (23): 5. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-27. Pristupljeno September 6, 2009. 
  103. ↑ Manrubia, S. C.; O. Prieto Ballesteros1, C. González Kessler1, D. Fernández Remolar1, C. Córdoba-Jabonero1, F. Selsis1, S. Bérczi, T.Gánti, A. Horváth, A. Sik, and E. Szathmáry (2004). „COMPARATIVE ANALYSIS OF GEOLOGICAL FEATURES AND SEASONAL PROCESSES IN INCA CITY AND PITYUSA PATERA REGIONS OF MARS”. European Space Agency Publications (ESA SP): 545. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-21. Pristupljeno September 7, 2009. 
  104. ↑ 104,0 104,1 Ness, Peter K.; Greg M. Orme (2002). „Spider-Ravine Models and Plant-like Features on Mars - Possible Geophysical and Biogeophysical Modes of Origin”. Journal of the British Interplanetary Society (JBIS) 55: 85–108. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-20. Pristupljeno September 3, 2009. 
  105. ↑ „Design Study for a Mars Geyser Hopper”. NASA. 9 January 2012. Pristupljeno 2012-07-01. 
  106. ↑ „Design Study for a Mars Geyser Hopper” (PDF), 50th AIAA Aerospace Sciences Conference, Glenn Research Center, NASA, 9 January 2012, pristupljeno 2012-07-01 
  107. ↑ „MARS: MAGNETIC FIELD AND MAGNETOSPHERE”. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-29. Pristupljeno 2013-04-14. 
  108. ↑ „The Solar Wind at Mars”. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-21. Pristupljeno 2013-04-14. 
  109. ↑ „Study: Surface of Mars Devoid of Life”. Space.com. 29 January 2007. Pristupljeno 2011-08-22. 
  110. ↑ NASA - Mars Rovers Sharpen Questions About Livable Conditions
  111. ↑ „Mars: 'Strongest evidence' planet may have supported life, scientists say”. BBC News. 20 January 2013. Pristupljeno 2013-01-22. 
  112. ↑ Joseph R. Michalski; Javier Cuadros, Paul B. Niles, John Parnell, A. Deanne Rogers, Shawn P. Wright (20 January 2013). „Groundwater activity on Mars and implications for a deep biosphere”. Nature Geoscience. DOI:10.1038/ngeo1706. Pristupljeno 2013-01-22. 
  113. ↑ Baldwin, Emily (26 April 2012). „Lichen survives harsh Mars environment”. Skymania News. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-28. Pristupljeno 27 April 2012. 
  114. ↑ de Vera, J.-P.; Kohler, Ulrich (26 April 2012). „The adaptation potential of extremophiles to Martian surface conditions and its implication for the habitability of Mars”. European Geosciences Union. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-04. Pristupljeno 27 April 2012. 

Vanjske poveznice

uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Život_na_Marsu&oldid=42157945