Zaljev sv. Lavrentija
65°41′23.7″N 171°14′1.2″W / 65.689917°N 171.233667°W
Za ostale upotrebe, v. Saint Lawrence (zaljev).
Zaljev sv. Lavrentija (rus. Залив Лаврентия) je zaljev na istočnoj obali poluotoka Čukotke u Rusiji koji izvire na Beringovo more.
Geografija uredi
Lavrentijski zaljev se nalazi na istočnoj obali Čukotskog poluotoka, nekoliko kilometara jugozapadno od Beringovog prolaza, i otvara se prema jugoistoku. Dug je 43 kilometara, širok na ulazu 23 kilometara i sužava se na 1,5 kilometar. Prosječna širina je oko 8 kilometara, a najveća dubina 42 metara. Obale su vrlo strme, a vegetacija tipična za tundru. Na sjevernom dijelu nalaze se dva mala otoka, gdje se zaljev sužava tvoreći uvalu: otok Balka (остров Балка[α 1]) i otok Beneta (остров Беннета[α 2]). Na južnoj obali kod rta Hargilah nalazi se selo Lavrentija. Sljedeće rijeke utječu u zaljev: Kujymatavaam (Куйыматаваам) u malom zaljevu Melkovodnaja (бухта Мелководная), na dnu zaljeva sv. Lavrentija; te na sjeveroistočnoj obali Jekuljutenvuem (Эккулютэньвуеем) i Nunamavam (Нунамаваам). Stjenoviti rt Krigujgun (мыс Кригуйгун) dijeli na jugu Lovrijencijin zaljev od Mečigmenskog i označava ulaz u zaljev sa rtom Nunjamo (мыс Нунямо) na jugoistoku. Ostali mali rtovi unutar zaljeva su: Hargilah (Харгилах), Verhovskogo (Верховского), Skritji (Скрытый) na jugozapadnoj obali, te Indrenjusa (Индрениуса), Pesčanji (Песчаный), Pavlova (Павлова) i Pnakvij (Пнаквын) na sjeveroistočnoj obali. Na rtu Hargilah nalazi se selo Lavrentija, upravni centar rajona.
Historija uredi
.jpg)
U širem pogledu, Rusi su carstvu oko 1778. godine pripojili Čukotku, da bi se oko 1859./1862. spustili do Vladivostoka iskoristeći Kinesku krizu. No, većina naselja u ovom kraju će biti osnovano poslije Oktobarske revolucije, za vrijeme stvaranja Sovjetskog Saveza i u Staljinovoj eri.
Zaljev je prvi put posjetio Timofej Perevalov (Тимофей Перевалов) sredinom 18. stoljeća. Nekoliko godina kasnije – točnije 10. augusta 1778, na dan svetog Lovre – britanski kapetan James Cook ugledao je zaljev sa broda tijekom svog trećeg putovanja okolo svijeta i dao mu ime po svecu. Cook se iskrcao na nekoliko sati u zaljev i susreo neke od lokalnih Čukča, ali se nije u njemu zadržavao.[1] Ove krajeve su zatim 1791. godine istražili Joseph Billings i Gavril A. Saričev u ekspediciji pod pokroviteljstvom carice Katarine II. Saričev pri povratku objavljuje svoj „Geografski atlas” (1826). Detaljno proučavanje zaljeva je obavio 1828. godine ruski pomorac grof Fjodor Litke (Фёдор Петрович Литке).
Povezano uredi
Bilješke uredi
Izvori uredi
- ↑ Cook's visit Arhivirano 2008-07-08 na Wayback Machine-u