Umjetnička zbirka Draginje i Voje Terzić

Umjetnička zbirka Draginje i Voje Terzić, nalazi se u Banjoj Luci. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1] Nacionalni spomenik čini 1030 umjetničkih predmeta. Lokacija

HistorijaUredi

Bračni par Terzić, rođeni su u Sarajevu, većinu svog života posvetili su kolekcionarstvu, prikupljanju umjetnina, a da su pri tom imali skromne novčane prihode (po zanimanju su bili domaćica i vozač). Njihova strast javila se ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, kada upoznali su slikara i likovnog kritičara Kostu Strajnića. Pomagali su ih umjetnici, ustupajući im svoja djela za simbolične sume novca ili su im ih darovali.

Grad Banja Luka 1977. godine zaključio je ugovor o doživotnom izdržavanju Terzića. Terzići su gradu darovali 238 umjetnina, a za uzvrat su dobili veći stan za stanovanje, sa odvojenim, galerijskim prostorom za smještaj i izlaganje zbirke, kao i mjesečnu novčanu potporu. Terzići nisu imali potomstva.

Nepoznati provalnici ušli su u stan Terzića 2003. god. i odnijeli 44 umjetnička predmeta.

OpisUredi

Po svom profilu Umjetnička zbirka Draginje i Voje Terzić je likovno-umjetnička zbirka sa 1030 sakupljenih umjetnina nastalih uglavnom na prostoru bivše SFR Jugoslavije, od druge polovine X I X vijeka do današnjih dana. Umjetnine su radovi od oko 150 različitih umjetnika i predstavljaju značajnu i široku kolekciju jugoslovenske umjetnosti. U zbirci se mogu izdvojiti tri cjeline.

Dubrovačka cjelina se najbrže popunjavala pod utjecajem Strajnićevih sugestija i predloženih kontakata.

Bosansko-hercegovačka cjelina obuhvata radove četrdesetak umjetnika, među kojima su: Gabrijel Jurkić, Viktor Jagša, Pero Popović, Roman Petrović, Ismet Mujezinović, Ljubo Lah, Franjo Likar, Mersad Berber, Borisav Aleksić, Petar Waldegga, Vojislav Hadžidamjanović, Jovan Bijelić Stevan Kijac.

Jugoslovenska cjelina je najbrojnija i po zastupljenim umjetninama, vrlo vrijedna, te zajedno sa prethodne dvije cjeline zaokružuje razdoblje moderne proteklog vijeka na prostoru SFR Jugoslavije.

Ostavinskom raspravom, jedan dio djela pripao je gradu Banjaluka u trajno vlasništvo, a ostala su povjerena Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske na čuvanje. Za obnavljanje prostorija i oživljavanje duha poznate banjalučke porodice postoji projekat.

LiteraturaUredi

ReferenceUredi

Vanjski linkoviUredi