Ultramontanizam
Ultramontanizam (od srednjovjekovnog latinskog - ultramontanus = iza planina) je ime za struju unutar klera katoličke crkve koja je inzistirala na snaženju papina autoriteta i većoj centralizaciji crkve. Ime je dobila zbog svojih centralnoevropskih članova, za koje se u šali govorilo da stalno gledaju prema jugu, kako bi iza Alpa ugledali Rim i papu radi daljnjih instrukcija što da rade.[1]
| Ultramontanizam ultramontanus | |
|---|---|
 | |
Historija
urediUnutar crkve od samih početaka kršćanstva bilo je velikih polemika oko papinih prerogativa, koja se rasplamsala početkom 15. vijeka, kad je osnažio koncilski pokret. Nastavila se i u sljedećim vijekovima usporedno sa snaženjem nacionalizma i teološkog liberalizma, u vremenima kad su se Ultramontanisti suprotstavljali pokretima, kao što je Galikanizam, koji je želio ograničiti papinsku moć.[1]
Ultramontanska struja (partija) pobijedila je 1870. na Prvom vatikanskom koncilu kada je Dogma o papinoj nepogrešivosti definirana kao jedan od vjerskih temelja katoličke crkve.[1]
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Ultramontanism” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 22.3. 2018.
Vanjske veze
uredi- Ultramontanism (en)