Prijelazna uprava Ujedinjenih nacija u Kambodži
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
.svg)
.svg)
.svg)
Prijelazna uprava Ujedinjenih nacija u Kambodži (engleski: United Nations Transitional Authority in Cambodia, UNTAC) je bila mirovna misija Ujedinjenih nacija u Kambodži, koja je djelovala od 1992. do 1993. godine. UNTAC je bio prvi primjer u historiji kada su Ujedinjene nacije preuzele upravu nad nezavisnom državom, organizirale i provele izbore (za razliku od uobičajenog nadzora), imale svoju radijsku postaju pa čak i zatvor, te bile zadužene za zaštitu ljudskih prava na nacionalnoj razini. Ukupno je 46 zemalja sudjelovalo u funkcioniranju prijelazne uprave.
UNTAC je osnovan rezolucijom Vijeća sigurnosti br. 745 krajem veljače 1992. godine. Rezolucija je nastala u dogovoru s Državom Kambodžom, a UNTAC je trebao osigurati provođenje Pariškog mirovnog sporazuma iz 1991. godine. Radilo se o posljedici intenzivnog diplomatskog djelovanja, koje je trajalo godinama. Na čelu UNTAC-a bio je Posebni predstavnik Generalnog sekretara, japanski diplomat Yasushi Akashi, a asistirali su mu general-potpukovnik John Sanderson iz Australije, kao šef vojnog ogranka UNTAC-a, te brigadni general Klaas Roos iz Nizozemske, kao šef policije. U radu prijelazne uprave sudjelovalo je oko 15,900 vojnika, 3,400 civilnih policajaca, 2,000 civila i 450 volontera, uz lokalne službenike i prevoditelje. Ukupni troškovi rada, koji su mahom išli na plaće i naknade, iznosili su $1,600,000,000 (danas oko $2,500,000,000).[1] Četrdeset i šest zemalja koje su sudjelovale u radu UNTAC-a su:[2][3]
- Afrika (10):
- Azija (12):
Bangladeš • 
Brunej • 
Filipini • 
Indija • 
Indonezija • 
Japan • 
Jordan • 
Kina • 
Malezija • 
Nepal • 
Pakistan • 
Tajland
- Europa (15):
Austrija • 
Belgija • 
Bugarska • 
Francuska • 
Irska • 
Italija • 
Mađarska • 
Nizozemska • 
Norveška • 
Njemačka • 
Poljska • 
Rusija • 
Švedska • 
Turska • 
Ujedinjeno Kraljevstvo
- Južna Amerika (4):
- Sjeverna Amerika (2):
- Oceanija (3):
Osnovni cilj UNTAC-a bila je obnova Kambodže, koja je tokom Hladnog rata bila sustavno uništavana brojnim internim konfliktima, ali i igrama moći vanjskih čimbenika. To se trebalo ostvariti preko izbora demokratske vlade, koja bi donijela novi ustav i pokrenula proces obnove. Uz to, cilj je bio poboljšati sveopću društvenu i ekonomsku situaciju u zemlji, dok je jedan od posrednih ciljeva bilo i procesuiranje preživjelih Crvenih Kmera za zločine nad stanovništvom Kambodže, a što je kasnije realizirano kroz Kambodžanski tribunal. Najavljeno razoružanje Crvenih Kmera nikada nije u potpunosti realizirano tako da su se povremeni gerilski napadi odbjeglih komunista nastavljali i u ovom periodu; među žrtvama su bili i članovi UN-ove misije.[4]
Najveće postignuće UNTAC-a svakako su bili opći izbori iz 1993. godine, na kojima je sudjelovalo gotovo 4,000,000 građana (odnosno, oko 90% ukupnog biračkog tijela). Dio ljudi nije bio u mogućnosti sudjelovati jer su im još uvijek naoružani Crveni Kmeri, koji su odbili sudjelovati na izborima, onemogućili sudjelovanje. Stranka FUNCINPEC, koju je predvodio princ Norodom Ranariddh, osvojila je 45.5% glasova, dok je na drugom mjestu bila Hunova Kambodžanska narodna stranka. Princ Ranariddh je ušao u veliku koaliciju s ostalim strankama i formirao parlament koji je donio novi ustav, koji je stupio na snagu 24. rujna 1993. godine. Monarhija u Kambodži je obnovljena, čime je UNTAC i službeno raspušten. Na čelo države je, kao kralj, došao Norodom Sihanouk, dok su princ Ranariddh i Hun postali prvi i drugi predsjednici vlade. Ustav je bio demokratski, višestranački i štitio je veliku plejadu ljudskih prava.[5]
Iako je UNTAC napravio mnogo toga pozitivnog za Kambodžu i njezinu obnovu, princ Sihanouk je cijelo vrijeme imao rezervacije prema djelovanju te privremene uprave. Naime, činjenica je da je velik broj stranih vojnika doveo do masovnog seksualnog iskorištavanja kambodžanskih žena, drastičnog povećanja oboljelih od AIDS-a[6] te više od trostrukog povećanja broja seksualnih radnica u toj zemlji.[7]
Reference
uredi- ↑ „Cambodia’s prime minister has wrecked a 25-year push for democracy”. The Economist. 12 October 2017.
- ↑ Cambodia. Lonely Planet
- ↑ UN Cambodia - UNTAC. Facts and Figures
- ↑ Benny Widyono, Dancing in Shadows: Sihanouk, the Khmer Rouge, and the United Nations in Cambodia, ISBN 0-7425-5553-4 - ISBN 978-0-7425-5553-2
- ↑ http://www.untac.com/untac.htm
- ↑ Soizick Crochet, Le Cambodge, Karthala, Paris 1997, ISBN 2-86537-722-9
- ↑ Milton Osborne, Sihanouk, Prince of Light, Prince of Darkness. Silkworm 1994
