Spencer Perceval
Spencer Perceval, KC (London, 1. studenog 1762. – London, 11. svibnja 1812.) je bio britanski političar koji je od 4. listopada 1809. godine do svoje smrti 11. svibnja 1812. bio premijer Ujedinjenog Kraljevstva. Spencer Perceval je ušao u historiju kao prvi i jedini britanski premijer ubijen u atentatu, ali i kao jedini britanski premijer koji je prethodno bio državni odvjetnik.
| Spencer Perceval | |
|---|---|
 | |
| Mandat 4. listopada 1809. – 11. svibnja 1812. | |
| Prethodnik | William Cavendish-Bentinck |
| Nasljednik | Robert Jenkinson |
| Rođenje | 1. studenog 1762. London, Velika Britanija
|
| Smrt | 11. svibnja 1812. London, Ujedinjeno Kraljevstvo
|
| Politička stranka | Torijevci |
| Supružnik | Jane Perceval |
| Zanimanje | advokat, političar |
| Vjera | kršćanstvo |
Potpis
| |
 | |
Sin irskog plemića, Perceval se školovao u Harrow Schoolu i na Trinity Collegeu u Cambridgeu. Studirao je pravu pri Lincoln's Innu i radio kao barrister prije nego je 1796. godine postao član Kraljevog savjeta; u dobi od 33 godine ušao je u politiku kao parlamentarni zastupnik za Northampton. Sljedbenik Williama Pitta Mlađeg, Perceval se odbijao nazivati torijevcem, preferirajući naziv "prijatelj g. Pitta". Protivio se katoličkoj emancipaciji i reformi Parlamenta, dok je, s druge strane, podržavao rat protiv Napoleona i ukidanje trgovine robljem. Protivio se i lovu, kockanju i preljubu, nije pio kao većina parlamentarnih zastupnika, donirao je u dobrotvorne svrhe i uživao je provoditi vrijeme sa svojih dvanaestero djece.
Unatoč kasnom ulasku u politiku, njegov je uspon bio brz; prvo je bio državni odvjetnik pa glavni državni odvjetnik u Addingtonovoj vladi, onda šef državne riznice i predsjednik Doma komuna u drugoj Portlandovoj vladi, a u listopadu 1809. godine je i sam postao premijer. Na čelu slabe vlade, Perceval se tokom svog mandata suočio s nizom kriznih situacija, među kojima su i istraga o Walcherenskoj ekspediciji, psihički problemi kralja Georgea III., ekonomska kriza i pobune ludita. Međutim, uspješno je nadvladao sve krize, izašao kao pobjednik u Poluotočkom ratu u sjeni opozicijskog defetizma i stekao naklonost regenta Georgea. U trenutku kada je konsolidirao svoju poziciju na čelu vlade, na proljeće 1812. godine, John Bellingham, trgovac bijesan na vladu, sačekao ga je u zgradi Doma komuna te ga propucao i ubio. Perceval je tako postao prvi britanski premijer ubijen u atentatu, ujedno i jedini, a Bellinghamov atentat postat će uzor svim kasnijim, modernim atentatima. Pokopan je nekoliko dana kasnije u Londonu.
Iako je Perceval bio sedmi sin i iako je imao još četvoro starije braće koji su doživjeli odraslu dob, nasljedna titula earla od Egmonta je početkom XX. vijeka prešla u ruke jednog od njegovih praunuka te je bila u rukama njegovih potomaka sve do njezina gašenja 2011. godine.