Otvori glavni meni

Sergio Leonel "Kun" Agüero Del Castillo (Buenos Aires, 2. lipnja 1988.) argentinski je nogometaš, član Manchester Cityja i argentinske nogometne reprezentacije te jedan od najperspektivnijih svjetskih nogometaša.[1] Igra na poziciji napadača ili povučenog napadača.

Sergio Agüero
Suisse vs Argentine - Sergio Agüero (cropped).jpg
Lični podaci
Puno ime Sergio Leonel Agüero Del Castillo
Datum rođenja 2. lipnja 1988.
Mjesto rođenja Argentina Buenos Aires, Argentina
Nacionalnost Argentinac
Državljanstvo Argentina argentinsko
Visina 1.72m
Nadimak Kun
Pozicija napadač
Informacija o klubu
Trenutni klub Engleska Manchester City
Broj na dresu 16
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
2003 - 2006 Argentina Independiente 54 (23)
2006 - 2011 Španija Atlético Madrid 175 (74)
2011 - Engleska Manchester City 175 (118)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
2006 - Flag of Argentina.svg Argentina 55 (21)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 10.7.2014.

Agüero nije, kao ni mnogi drugi mladi argentinski nogometaši, uspio izbjeći usporedbu s Diegom Maradonom.[2] Također ga, po načinu igre i konstituciji, uspoređuju s drugom mladom argentinskom zvijezdom, Leom Messijem, kao i s Carlosom Tévezom te Romáriom.[3][4] Nadimak Kun dobio je u djetinjstvu, a prema naslovnom liku iz animea Kum-Kum, kojega je kao dječak jako volio.[5]

IndependienteUredi

Agüero je zaigrao za prvu momčad argentinskog Independientea sa samo 15 godina, čime je postao najmlađi igrač u povijesti argentinske prve lige. Rekord je prije njega držao Maradona. Agüero je fizičku nedoraslost nadoknađivao sjajnim baratanjem loptom, te je uskoro privukao pažnju brojnih skauta velikih europskih klubova.

Nakon sezone 2005./06. Agüero je prešao u redove madridskog Atlética.

Atlético MadridUredi

U travnju 2006. Atlético Madrid pojavio se u medijima kao najozbiljniji takmac za potpis mladog Argentinca. Kao ostali zainteresirani klubovi navedeni su Bayern München[6], Palermo i Liverpool. Istog je dana Independiente opovrgnuo te navode, ali je Agüerov intervju argentinskoj televiziji bio znakovit: "Iako još ne znam točno što će se sa mnom dogoditi, ovo je lako mogao biti moj posljednji pogodak i posljednji nastup za Independiente"[7].

Dana 29. svibnja 2006. objavljeno je da je Atlético Madrid osigurao potpis mladog Sergija.[8] Dva dana kasnije Atlético je potvrdio da je Sergio Agüero potpisao šestogodišnji ugovor s klubom te da će Independienteu biti isplaćeno - za Atlético rekordnih - 20 milijuna .[9][10]

Nakon ne pretjerano uspješne prve sezone (2006./07.) u Atléticu, Agüero je mnogo uspješnije počeo novu 2007./08. sezonu. Novi partner u napadu, iskusni Urugvajac Diego Forlán puno mu je pomogao da dođe do izražaja, kao i sloboda u igri koju je dobio od trenera Javiera Aguirrea. Dana 1. ožujka 2008. godine Agüero je odigrao sjajno u 4:2 pobjedi Atlética nad Barcelonom, postigavši dva gola i namjestivši još dva. Godine 2010. dobio je i španjolsko državljanstvo.[11] Iste je godine s klubom osvojio Europska ligu te UEFA Superkup. Ukupno je u pet sezona za Atlético ubilježio 234 nastupa i 101 pogodak u svim natjecanjima.

Manchester CityUredi

 
Roberto Mancini, Samir Nasri i Agüero u pobjedničkoj paradi ulicama Manchestera nakon osvajanja naslova prvaka Premiershipa 2012. godine

Dana 28. srpnja 2011. Manchester City je izdao službeno priopćenje da je Agüero potpisao petogodišnji ugovor s klubom.[12] Iznos transfera nije objavljen, ali se procjenjuje na 41 do 45 milijuna eura.[13][14] U prvih pet ligaških nastupa za novi klub postigao je šest pogodaka, uključujući i hat-trick Wiganu. Do kraja sezone postigao je ukupno 23 ligaška pogotka, od kojih je onaj QPR-u u sudačkoj nadoknadi posljednje utakmice sezone donio Cityju prvi naslov prvaka nakon 44 godine.

ReprezentacijaUredi

Na U-20 Svjetskom prvenstvu u Kanadi 2007. Agüero je vodio reprezentaciju Argentine do drugog uzastopnog naslova. Proglašen je za najboljeg igrača prvenstva, a bio je i najbolji strijelac prvenstva s 6 postignutih pogodaka.

Debitirao je za najbolju argentinsku selekciju 3. rujna 2006. u prijateljskoj utakmici protiv Brazila na Emirates Stadiumu u Londonu. S olimpijskom je selekcijom osvojio zlatnu medalju na OI 2008. u Pekingu. Nastupio je za A-selekciju na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici 2010.

Privatni životUredi

Oženjen je Gianninom Maradonom, najmlađom kćeri Diega Maradone, s kojom ima sina Benjamína.

TrofejiUredi

  • FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo: 2005. i 2007. - prvak s argentinskom U-20 reprezentacijom
  • Zlatna lopta (FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo) - 2007.
  • Zlatna kopačka (FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo) - 2007.
  • Golden Boy, nagrada časopisa Tuttosport za najboljeg svjetskog mladog nogometaša - 2007. [15] [16]

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi