Rudolf Tenies
Rudolf Tenies bio je arhitekta, rođen 1869 u Ljubljani, a umro 1929. godine. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti, Arhitektonski odsjek. Bio je član Društvo inžinjera i arhitekata u Slavoniji i Hrvatskoj 1897. Nakon toga dolazi u Sarajevo i postaje član Tehničkog kluba u Sarajevu. Od 1904. Radio je u građevinskom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu. Za civilnog arhitektu za Bosnu i Hercegovinu postavljen je 1910. Od 1918 seli se u Ljubljanu gdje je sa bratom osnovao građevinsku firmu Obnova.
Svoja najbolja djela Tenies je ostvario u duhu secesije. Gotovo sve njegove građevine karakteriše statična i simetrična kompozicija masa, a ritmizaciju pročelja postiže koncentracijom dekorativne plastike. Repertoar dekorativnih elemenata je raznolik – od geometrijske stilizacije do baroknih kartuša. Rađen je različitim materijalima i tehnikama. U odnosu na druge, Tenies je kao arhitekt svojim djelima uvijek davao nešto od skulpturalnosti i plastičnosti ujedinjenih sa konstruktivno prostornim i funkcionalnim sadržajima. Njegova djela se ističu i prepoznaju po snažnijoj arhitektonskoj artikulaciji pročelja zgrade, po bogatijoj profilaciji krovnih dijelova koji kod njega zaslužuju naziv pete fasade. Više nego iko iz njegove generacije arhitekata on je skulptor i pjesnik u arhitekturi. Njegovi kasniji radovi oslobođeni su u potpunosti historicizma.
U njegovoj arhitekturi iz dvadesetih godina XX stoljeća, primarni činilac postaje funkcija, te se po tome može smatrati jednim od začetnika rane moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini.[1]
Ostvarenja uredi
- Osnova za morsko kupalište u Crikvenici 1896. Projekat je predstavljen na milenijumskoj izložbi u Budimpešti 1896.
- Zgrada srpsko-pravoslavne mitropolije u Sarajevu 1898. god.
- Enterijer istočne dvorane u Narodnom pozorištu u Sarajevu 1900. god.
- Kasarna na Bistriku
- Škola u Banjoj Luci 1900.
- Nekoliko stambenih zgrada u Sarajevu i jedna u Foči
- Gradsko kupatilo u Mostaru 1911. [2]
- Salomova palata u Sarajevu 1911. god. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH[3]
- Banka na Obali 1913. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine[4]
- Dvor Zvorničko-tuzlanske eparhije, koautor sa Karlom Paržikom i Josipom Pospišilom.
Literatura uredi
- Krzović, Ibrahim (2004). Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini. Kulturno naslijeđe, Sarajevo.
Reference uredi
- ↑ „Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila, strana 318.”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Sanja Zadro MOSTARSKA ARHITEKTURA OD 1850. DO DRUGOGA SVJETSKOG RATA -DOKTORSKI RAD”. Sveučilište u Zagrebu - Filozofski fakultet, 2017. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ↑ „Salomova palata u Sarajevu”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ↑ „Zgrada Banke na Obali”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.