Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini

Nekadašnja zgrada Zemaljske vlade, sada zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, izgrađena u stilu neorenesanse, prema projektu Josipa Vancaša
Crkva Svetih Ćirila i Metoda u neorenesanskom stilu

Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini pripada kraju XIX vijeka, kada se Bosna i Hercegovina našla pod protektoratom Austro-Ugarske. Dominantna struja u evropskoj arhitekturi toga vremena je historicizam.


Ideja romantičarskog pokreta o povezanosti arhitekture sa istorijskim stilovima, koje arhitekt bira prema sklonosti, uz principe novonastalog urbanizma, našle su pristalice u svim evropskim zemljama. u svojoj suštini ove ideje nisu bile kompatabilne sa onim što je ranije stvarano. Sve što je tada bilo aktuelno u Evropi na umjetničkom i arhitektonskom planu primijenjivano je u Bosni i Hercegovini i prvenstveno u Sarajevu. Dolaskom Austro-Ugarske, Sarajevo (zajedno sa ostalim gradovima) se počelo transformisati i postojati evropski grad, sa svim njegovim kvalitetima i manama.[1]

U četrdeset godina vladavine, vlasti Habsburške monarhije nekoliko su puta mijenjale svoju politiku prema Bosni i Hercegovini ali Sarajevo je uvijek bio grad kojemu je Monarhija poklanjala neproporcionalno mnogo pažnje. Iako su vlasti svoj pristup Sarajevu definirale prema širim politikama, uvijek su ga tretirale kao prvi grad u zemlji i željele su od njega napraviti blistavi primjer uspjeha habsburške uprave utemeljenog na zapadnjačkim modelima i bečkim uzorima. [2] Intenzivna gradnja imala je i svoj odgovarajući termin, Der Stadtebau – gradogradnja. Najznačajniji dio bosanskohercegovačke arhitektonske produkcije izveden je u stilovima:

  • neoromanizma
  • neogotike,
  • neorenesanse,
  • neobaroka i
  • neoromantizma[3]

Poseban naglasak bio je na neorenesansnoj stilskoj orijentaciji, koja je za novu državnu upravu značila oličenje vlastitih kulturno-političkih ambicija te će se u pravilu primjenjivati za javne objekte državnog značaja.

Javne zgradeUredi

Administrativne zgrade nacionalne vrijednosti, monumentalne su strukture u arhitekturi istoricizma. Reprezentativni objekti:

Sakralni objektiUredi

Obzirom da joj po Berlinskom ugovoru, osim političke, pripalo pravo i na crkvenu vlast, Austro-ugarska već u prvim godinama svoje okupacije želi preurediti vjerske zajednice Bosne i Hercegovine, u prvom redu katoličku Crkvu, što se od nje, kao katoličke sile i očekivalo. Time sakralno graditeljstvo u austrougarskom periodu u BiH dolazi do svog punog izražaja. Objekti katoličke crkve imaju neogotičke

Stambeni objektiUredi

Neorenesansa je bila prikladna da označi reprezentativnost stambenih palača.

LiteraturaUredi

  • Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.
  • N. Kurto, Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Branka Dimitrijević - Arhitekt Karl Paržik - doktorska disertacija. Sarajevo: Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 1989.

ReferenceUredi

Vanjski linkoviUredi