Rimsko pravo
Rimsko pravo se razvija od legendarnog osnutka grada Rima pa sve do sloma Rimskog carstva, a nakon toga nastavlja život kroz bizantsko pravo te kroz recepciju rimskog prava u barbarskim državama Zapada tokom srednjeg vijeka. Ponovno oživljava tjekom renesanse, kada se njegovi instituti iznova otkrivaju te izučavaju za potrebe novonastale robne privrede začetka kapitalističkog sistema a zatim, sve do danas, vrše utjecaj i žive u institutima, osobito građanskim, i u suvremenom pravu.
| Drevni Rim | |||
 Članak je dio serije: | |||
|
| |||
| Periodi | |||
|---|---|---|---|
| Rimsko Kraljevstvo 753. pne. – 510. pne. Rimska Republika | |||
| Redovni magistrati | |||
|
| |||
| Izvanredni magistrati | |||
|
| |||
| Titule | |||
Imperator
| |||
| Institucije i pravo | |||
| |||
|
Druge države |
Najčešća podjela prava danas, je ona iz XIX stoljeća, pandektna (pandectae - grčko ime Digesta). Po njoj građansko pravo djelimo na:
Iako primjenjiva na rimsko pravo, ova podjela nije nešto po čemu bi rimski pravnik prepoznao svoj pravni sistem. Duhu rismkog pravničkog razmišljanja bliži je Gajev ili institucionalni sustav građanskog prava:
- Ius Privatum - Privatno pravo
- Ius quod ad personas pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na osobe)
- Osobe sui iuris te alieni iuris (doslovce: vlastitog i tuđeg prava)
- Latini i Peregrini
- Rimski građani
- Ius quod ad res pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na stvari)
- Rimsko stvarno pravo
- Rimsko pravo sukcesija za slučaj smrti (nasljedno pravo)
- Rimsko obvezno pravo
- Ius quod ad actiones pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na tužbe)
Osim toga rimsko pravo obuhvaća i javni dio, danas manje značajan:
- Ius Publicum - Javno pravo
gdje su osobito važna pitanja: