Procesija (od latinskog processio=napredovanje[1][2]) je ime za organizirano ceremonijalno kretanje grupe ljudi.[1] To je prvenstveno pojam iz religije za ritualni odlazak do nekog svetog mjesta ili obilazak više njih, uz izvođenje kultnih plesova, pjesmama, pokreta i svega ostalog što spada u ceremonijal.[2]

Procesija
processio
Slika svadbene procesije
Slika svadbene procesije
Slika svadbene procesije

Procesije se u kojekavim formama održavaju širom svijeta, od običnih prozaičnih za vjenčanja i sahrane, do velikih tradicijskih za religijske blagdane, nekih manjih prilagođenih običajima lokalnih zajednica, pa sve do onih koje se organiziraju zbog specijalnih razloga, kao što su suše, poplave, glad, kuga, rat i druge katastrofe.[3]

Historija

uredi

U brojnim religijama svijeta procesije spadaju u inventar najelementarnijih kultova, nastalih još za prahistorije, takvo je bilo ritualno kretanje oranicom u neolitu. U visokim kulturama staroga vijeka; egipatskoj, babilonsko, asirskoj svećenici su organizirali različite procesije - obilaske hramova, procesijskim putevima do svetišta na visinama kakvi su bili babilonski zigurati i egipatske piramide kao put prema gore do božanstava.[2]

Procesije su se vrlo rano pojavile u kršćanstvu, praktički odmah nakon Konstantinove legalizacije[3], i to u vrlo raznolikim formama, a neke i sa jasno vidljivom pretkršćanskom genezom i ikonografijom, kao što je to - Cvjetnica ili procesija sa križem na Veliki petak).[2]

Tad se rađaju i razno razne zavjetne procesije zbog važnih životnih događaja, kao što su; suša, glad, kuga ili procesije povezane sa kultovima svetaca. Za ranog srednjeg vijeka počinju se organizirati i velika kolektivna hodočašća po cijelome kršćanskome svijetu od Rima, do Palestine i Santiaga de Compostela.[2]

Od protestantske reformacije postoji jedan drugi stav o procesijama, pa je i katolička crkva svojim Rimskim Ceremonijalom iz 1614. radikalno smanjila broj procesija. One su se za prosvjetiteljstva smatrale nekom vrste atavizma - pretprosvjetiteljskom pobožnošću. I pored svega zadržale su se do danas, kako u katoličkoj tako i u pravoslavnoj crkvi kao dio pučke pobožnosti.[2]

Velika procesija za završetak posta 25. aprila, apel za Božju milost prema posijanim usjevima, po svemu je sudeći posuđeni običaj iz paganskog Rima i procesija na svijećnicu 2. februara, sa svijećama je još jedan primjer paganske tradici. Slična je stvar i sa procesijom neobično duge historije Cvjetnicom koja slavi trijumfalni ulazak Isusa Krista u Jeruzalem.[3]

Katolička crkva

uredi

Od velikog broja procesija koje su iznikle tokom srednjeg vijeka, neke još uvijek imaju mjesto u liturgiji katoličke crkve.[3] Procesije su bile važan dio katoličke euharistijske liturgije - mise, koja je njima počinjala i završavala donošenjem hljeba i vina do oltara. One su ukinute krajem srednjeg vijeka, ali su vraćene početkom 20. vijeka, da pomognu vratiti vjernike u crkve. Procesije povezane sa kultom hostije, kao i one vezane uz Uskrs (Veliki četvrtak) nastale su za kasnog srednjeg vijeka.[3]

Neke procesije su karakteristične za određene krajeve, pa iako nisu strogo propisane od crkve i nemaju veze sa liturgijom ipak imaju važnu ulogu u vjerskom životu stanovnika. Primjer za to je velik broj procesija koje se tokom maja održavaju u Sjedinjenim Američkim Državama u čast Djevice Marije.[3]

Pravoslavna crkva

uredi

I po pravoslavnim crkvama su dvije procesije povezane sa euharistijom, to su "mali ulaz" prije čitanja Evanđelja i "veliki ulaz" pred euharistijsku molitvu, kad se prinose hljeb i vino. Čvrsti ikonostasi koji odvajaju vjernike od oltara, pomažu vjernicima da se bolje koncentriraju na samu procesiju.[3] Postoje i velike procesije - litije, povezane uz krsne slave pojedinih naselja, tako Beograd svoju litiju ima za Spasovdan.[4]

Protestantske crkve

uredi

Nakon protestantske reformacije - procesije povezane sa euharistijskom hostijom, kao i one vezane uz kultove Djevice Marije i svetaca su ukinute. One su nestale iz reformiranih crkava kao odgovor na zahtjev Jeana Calvina za liturgijskom jednostavnošću, iako se po luteranskim crkvama ponegdje još uvijek održava tradicija procesija u maju prije Duhova.

U anglikanskim crkvama zadržane su samo procesije vezane uz sahrane i svečani ulaz svećenika u crkve.[3]

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 procession (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 21.3. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Procesija (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20.3. 2018. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Procession (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 20.3. 2018. 
  4. Spasovdan (srpski). Blic. Pristupljeno 21.3. 2018. 

Vanjske veze

uredi