Wikipedija

Theodore Dreiser

Theodore Herman Albert Dreiser (17.8. 1871. - 28.12. 1945.) bio je američki književnik.

Theodore Dreiser
Theodore Dreiser na fotografiji Carla Van Vechtena iz 1933. godine
Biografske informacije
Rođenje27.8. 1871.
Terre Haute, Indiana
Smrt28.12. 1945.
Hollywood, Kalifornija
SupružnikSara White
Obrazovanje
Zanimanjeromanopisac

Naturalist po književnoj metodi i mehanicističkom fatalizmu svog pogleda na svijet, stvorio je niz opsežnih romana u kojima daje sumornu sliku suvremene Amerike. Radnja njegovih romana vezana je uz razvoj i moralnu degeneraciju snažnih i ambicioznih ličnosti (Sestra Carrie, Financijer, Titan i Genije). U svom najpoznatijem djelu Američka tragedija, Dreiser razara iluzionističku sliku o američkom Eldoradu, prikazavši tragični sukob između glavnog junaka i društva u kojem je novac mjerilo uspjeha. Iako se prigovara njegovu stilu, Dreisera zbog širine koncepcije i zamaha fabule njegovih romana smatraju jednim od najznačajnijih američkih pisaca XX stoljeća. Njegova socijalistička uvjerenja izražena su u djelima Dreiser gleda prema Rusiji (poslije puta u Sovjetski Savez) i Tragična Amerika (studija o ekonomskoj depresiji) i dr.

Mladost uredi

Dreiser je rođen u striktno katoličkoj obitelji u Terre Haute, u Indiani, od roditelja Sarah i Johna Paula Dreisera. Otac je bio njemački imigrant iz Mayena u gorju Eifel, dok je majka bila iz Mnemonitske seljačke zajednice kraj Daytona u državi Ohio; koja se je odrekla radi udaje za Johna Paula i preobraćenja na Katoličanstvo. Theodore je bio dvanaesto od trinaestoro djece (deveto od deset preživjelih). Popularni kompozitor tadašnje zabavne glazbe Paul Dresser (1859.–1906.) bio je njegov stariji brat.

Od 1889. do 1890., pohađao je Indiana University ali kasnije ga je napustio. Nakon nekoliko godina, pisao je za list Chicago Globe i potom za St. Louis Globe-Democrat. Napisao je nekoliko članaka o književnicima Nathanielu Hawthorneu, Williamu Deanu Howellsu, Israelu Zangwillu, Johnu Burroughsu, te je također intervjuirao i javne ličnosti Andrewa Carnegieja, Marshalla Fielda, Thomasa Edisona, Theodorea Thomasa[1] Lillian Nordicu, Emilia E. Barra, Philipa Armoura i Alfreda Stieglitza[2]. Nakon prosidbe 1893., oženio se Sarom White 1898. Rastali su se 1909., djelično radi Dreiserove zaluđenosti Thelmom Cudlipp, mladom kćeri kolege s posla, ali nisu se nikada formalno razveli.[3]

Književna karijera uredi

Njegov prvi roman, Sestra Carrie (1900.), kazuje priču o ženi koja napušta svoj provincijalni život radi odlaska i veliki grad (Chicago) gdje vodi neobuzdan život. Isprva bez velikog uspjeha, knjiga je kasnije stekla značajnu reputaciju (priča je 1952. pretvorena u film u režiji Williama Wylera, s Laurenceom Olivierom i Jennifer Jones u glavnim ulogama).

1893. svjedočio je linču, te je napisao kratku priču "Cracker," objavljenu u listu Ainslee's Magazine 1901.[4]

Drugi roman, Jennie Gerhardt, objavljen je 1911. Mnoge kasnije Dreiserove knjige bave se društvenom neravnopravnošću. Prvi komercijalni uspjeh bila je Američka tragedija (1925), filmovana 1931. i 1951. (kao A Place in the Sun). Također, 1892. kada je Dreiser započeo svoj novinarski rad, počeo je "primjećivati određeni, vrlo čest oblik zločina u Sjedinjenim Državama. Činilo se da ga pokreće činjenica da svaka mlada osoba ima urođenu ambiciju da postane, finacijski ili društveno, netko." "Lov na uspjeh postao je bolest" s čestim rezultatom posebno američke vrste zločina, oblika "obojstva za novac", kada "mladi ambiciozni ljubavnik neke siromašne djevojke" otkriva "atraktivniju djevojku s novcem ili položajem" ali se ne može osloboditi prve djevojke, najčešće radi trudnoće.[5] Dreiser je tvrdio da je takve priče prikupljao sve godine između 1895. i 1935. Ubojstvo Avis Linnell od strane Clarencea Richesona 1911. posebno je privuklo njegovu pažnju, koje je 1919. bilo temelj dva odvojena djela koja je započeo. 1906., ubojstvo Grace Brown od strane Chestera Gillettea postalo je temelj romana Američka tragedija.[6]

Premda prvenstveno poznat kao romanopisac, Dreiser je 1918. objavio svoju prvu kolekciju 11 kratkih priča, Free and Other Stories. Posebno zanimljiva priča "Moj brat Paul", kratka je biografija njegovog starijeg brata, poznatog kompozitora zabavne glazbe tijekom 1890-ih. Ta priča, bila je temelj za romantični film "My Gal Sal" iz 1942.

Druga djela uključuju "Genija" i Trilogy of Desire (priča iz tri djela temeljena na izvanrednom životu čikaškog tramvajskog magnata Charlesa Tysona Yerkesa sastavljena od romana Financijer (1912.), Titan (1914.), i Stoik, objavljen posthumno 1947.).

Dreiser je često bio primoran na borbu protiv cenzure jer su njegovi opisi nekih aspekata života, kao seksualni promiskuitet, vrijeđali vlasti i javno mišljenje.

Politika uredi

Politički, Dreiser je bio aktivan u nekoliko pokreta protiv društvene nepravde, kao linč Franka Littlea, jednog od lidera udruženja Svjetskih industrijskih radnika (Industrial Workers of the World), slučaj Sacco i Vanzetti, deportaciju Emme Goldman i osudu sindikalnog vođe Toma Mooneya. Studenoga 1931., Dreiser je vodio Nacionalni komitet za odbranu političkih zatvorenika (National Committee for the Defense of Political Prisoners) u rudarsko područje jugoistočnog Kentuckyja, gdje je primio svjedočenja rudara iz Pinevillea i Harlana o nasilju koje nad radnicima i sindikatima provode upravitelji rudnika ugljena.[7]

Dreiser je bio uvjereni socialist, te je napisao više djela iz političke publicistike, kao Dreiser gleda prema Rusiji (1928.), nakon puta u Sovjetski Savez 1927., i dvije knjige koje donose kritički prikaz kapitalističke Amerike, Tragična Amerika (1931.) i America Is Worth Saving (1941.). Radi njegove vizije kapitalizma i budućeg svjetskog poretka sa snažnim američkim vojnim diktatom i naglašene kritike američke vanjske politike, postao je neomiljen u službenim krugovima. Premda su njegovi politički manje radikalni prijatelji, kao H.L. Mencken, Dreiserov odnos s komunizmom smatrali "nebitnom pojedinosti u njegovom životu", Dreiserov biograf Jerome Loving bilježi da su njegove političke aktivnosti od ranih 1930-ih "bile u jasnom skladu s navodnim komunističkim ciljevima u vezi radničke klase."[8].

Dreiser je umro 28. prosinca, 1945. u Hollywoodu, u dobi od 74 godine.

Nasljeđe uredi

Dreiser je imao ogroman utjecaj na generacije koje su ga pratile. Alfred Kazin opisao je Dreisera kao "jačeg od bilo koga drugog iz njegovog doba, i u isto vrijeme više žestokog: većeg od svijeta kojeg je opisao, ali značajnog kao i ljudi u njemu," dok je Larzer Ziff primjetio da Dreiser "uspio više nego bilo koji od njegovih prethodnika ili nasljednika u ostvarenju velikog američkog poslovnog romana." Iako se prigovara njegovu izrazu, Dreisera radi širine koncepta i fabule njegovih romana smatraju jednim od najznačajnijih američkih pisaca 20. stoljeća. Napisao je niz opsežnih romana u kojima donosi sumorni prikaz suvremene Amerike.

Čuveni književni kritičar sredine 20. stoljeća Irving Howe o Dreiseru je govorio kao o "jednom od američkih velikana, jednom od rijetkih velikana koje je Amerika imala."[9] Britansko mišljenje o Dreiseru poteklo je od izdavača Ruperta Hart-Davisa: "Knjige Theodora Dreisera dovoljne su da me izbace iz kolotečine, bez obzira na njegova pisma - taj nemaran naduti stil koji opisuje beskrajne poslovne dogovore, s zavođenjem na svakih sto stranica kao blagim olakšanjem. Ako je on veliki američki romanopisac, dajte mi svaki put Braću Marx."[10]

Jedan od najvećih Dreiserovih zagovornika tijekom njegovog života, H.L. Mencken, izjavio je "da je on veliki umjetnik, te da niti jedan drugi Amerikanac njegove generacije nije ostavio tako značajan trag u nacionalnoj književnosti. Američka literatura, prije i poslije njegovog vremena razlikovala se skoro kao i biologija prije i poslije Darwina. Bio je čovjek velike originalnosti, dubokih osjećaja i nepokolebljive hrabrosti. Svi mi koji pišemo bolji smo jer je on živio i nadao se."[11]

Dreiserova najveća tema bila je strašna napetost koja se može pojaviti između ambicije, čežnje i društvenih normi.

Odabrana bibliografija uredi

Romani uredi

Drame uredi

Publicistika uredi

Izvori uredi

  1. ↑ Yoshinobu Hakutani, 'Preface', in Theodore Dreiser, Selected Magazine Articles: v.1: Life and Art in the American 1890's: Vol 1, Fairleigh Dickinson University Press,U.S., 1985, p. 10
  2. ↑ Donald Pizer Pizer, Theodore Dreiser: Interviews, University of Illinois Press, 2005, p. xiii [1]
  3. ↑ Newlin, Keith (2003). A Theodore Dreiser Encyclopedia. Greenwood Publishing Group. str. 78. ISBN 0-313-31680-5. 
  4. ↑ Anne P. Rice (2003). Witnessing lynching: American writers respond. Rutgers University Press. str. 151–170. ISBN 9780813533308. 
  5. ↑ [2]
  6. ↑ Fishkin, Shelley Fisher (1988). From Fact to Fiction. Oxford University Press. 
  7. ↑ Theodore Dreiser et al., Harlan Miners Speak: Report on Terrorism in the Kentucky Coal Fields (Harcourt, Brace and Co., 1932; rpt. Da Capo Press, 1970).
  8. ↑ Jerome Loving, The Last Titan: A Life of Theodore Dreiser. Berkeley: University of California Press, 2005. ISBN 0520234812, ISBN 9780520234819. P. 398.
  9. ↑ Rodden, John (2005). Irving Howe and the Critics: Celebrations and Attacks. Nebraska U.P.. 
  10. ↑ Hart-Davis (ed). Lyttelton/Hart-Davis Letters, Vol 4 (1959 letters), John Murray, London, 1982. ISBN 0719539411 Uneseni ISBN nije važeći., Letter dated 30 August 1959
  11. ↑ Riggio, Thomas P., "Biography of Theodore Dreiser," http://www.library.upenn.edu/collections/rbm/dreiser/tdbio.html Arhivirano 2010-07-10 na Wayback Machine-u, Accessed March 22, 2008
  • Cassuto, Leonard and Clare Virginia Eby, eds. The Cambridge Companion to Theodore Dreiser. Cambridge: Cambridge University Press, 2004.
  • Loving, Jerome. The Last Titan: A Life of Theodore Dreiser. Berkeley: University of California Press, 2005.

Vanjski linkovi uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Theodore_Dreiser&oldid=41821537