Nekropola Biskup
Nekropola Biskup, naselje Glavatičevo, opština Konjic, nalazi se na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 20 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj. [1] Biskup je selo oko 30 km udaljeno od Konjica, prema jugoistoku. Nekropola je i nacionalni spomenik BiH. [2]
| Nekropola stećaka Biskup | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
| [[Datoteka:|200px]] | |
 Bosna i Hercegovina, Glavatičevo, Konjic | |
| Registriran: | 2016. |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, vi |
| Ugroženost: | yes |
| Referenca: | UNESCO |
Istorija uredi
Velikaški rod Sankovići držao je početkom 14. stoljeća područje Nevesinja, a poslije 1335. godine proširuju vlast na Zagorje, a kasnije na Dabar, Popovo, Primorje i Konavle. Porodično groblje nalazilo se u selu Biskupu, na teritoriju Komske župe. Nedaleko od Biskupa, u selu Zaborani, na krajnjem sjevernom dijelu Nevesinjskog polja, nalazio se dvor Radiča Sankovića. Posljednji Sanković bio je knez, a zatim vojvoda Radič. Sandalj Hranić Kosača je 1404. godine zarobio Radiča i preoteo čitavu njegovu oblast.
Opis uredi
Od 1954. do 1955. godine arheološka istraživanja je obavio Marko Vego. Najvažniji rezultat ovog istraživanja je konstatacija da se ovdje radi o obiteljskom groblju vlastelinskog roda Sankovića koji je u 14. stoljeću vodio glavnu riječ u tadašnjoj Humskoj zemlji. Pokretni arheološki materijal pohranjen je u Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Nekropola sa stećcima sastoji se od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika. Jedan primjerak je sljemenjak, dok su sve ostalo ploče i sanduci. Nekropola zauzima površinu od oko 1700 m2. Ukrašena su dva spomenika, jedan sanduk i jedan sljemenjak.[3] Na jednom sanduku je natpis.[4] Pismo je bosanska ćirilica, 14. stoljeće. Natpis glasi:
Ovdje leži gospođa Goisava, kćer Đurđa Balšića i žena Radiča koja se udala u kuću kaznaca Sanka i župana Bjeljaka sa čašću poštuje svoju vjeru i višnju slavu.
Iz natpisa se vidi da se radi o grobu |Goisave, žene vojvode Radiča Sankovića. Po svom sadržaju, natpis spada među najdragocjenije spomenike svoje vrste u Bosni i Hercegovini. U grobu je pronađen netaknut kostur i prilozi: svilene trake, kao ostatak haljine, a u ustima dubrovački dinar sa slikom sv. Vlaha kovan oko 1337. godine.[5]
U stećku pored nađen je kostur sa prilogom - u ustima se nalazio dubrovački dinar isti kao kod Goisave. Moguće je da se radi o grobu vojvode Radiča.
Područje je zapušteno, pokriveno lišćem i samoniklim raslinjem. Ostaci zidova crkve i stećci u njezinoj unutrašnjosti zarasli su u mahovinu i lišaje. Veliki broj stećaka je pomjeren iz prvobitnog položaja, utonuo ili skliznuo sa padine.
Literatura uredi
- Šefik Bešlagić, Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1982. STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST
- Marko Vego, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XII, Sarajevo, 1957., 127-141.Nadgrobni spomenici porodice Sankovića u selu Biskupu kod Konjica
Reference uredi
- ↑ „Državna komisija”. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-17. Pristupljeno 2017-01-10.
- ↑ „Nekropola Biskup”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- ↑ „Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine.”. Sarajevo: Izdanje Zemaljskog muzeja, knjiga III, 1964. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije”. Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017.