Francisco Ferrera
Francisco Ferrera (San Juan de Flores, 29. siječnja 1794. – Chalatenango, 10. travnja 1851.) bio je honduraški vojskovođa i političar, najznačajniji po tome što je bio prvi ustavno izabrani predsjednik Hondurasa.
| Francisco Ferrera | |
|---|---|
Državni poglavar Hondurasa
(vršitelj dužnosti) | |
| Mandat 24. rujna 1833. – 10. siječnja 1834. | |
| Prethodnik | Joaquín Rivera Bragas |
| Nasljednik | Joaquín Rivera Bragas |
| Mandat 1. siječnja 1841. – 1. siječnja 1843. | |
| Prethodnik | José Francisco Zelaya (v.d.) |
| Nasljednik | Vijeće ministara: Juan Morales José Julián Tercero Casto José Alvarado |
| Mandat 23. veljače 1843. – 1. siječnja 1845. | |
| Prethodnik | Vijeće ministara: Juan Morales José Julián Tercero Casto José Alvarado |
| Nasljednik | Vijeće ministara: Casto José Alvarado Coronado Chávez |
| Rođenje | 29. siječnja 1794. San Juan de Flores, Honduras(tada  Cantarranas, Španjolski Imperij)
|
| Smrt | 10. travnja 1851. Chalatenango, Salvador
|
| Supružnik | Dolores Medina |
| Vjera | katolicizam |
U mladosti je bio dio trupa generala Francisca Morazána te je sudjelovao u brojnim značajnim bitkama protiv federalne vlasti Centralne Amerike. U toku vojnih kampanja, izvojevao je nekoliko značajnih pobjeda, nakon čega ga je Morazán, zbog pružene hrabrosti, nagradio promaknućem. Od rujna 1833. do siječnja 1834., bio je privremeni (vršitelj dužnosti) državni poglavar Hondurasa.
Kada je Francisco Morazán preuzeo vlast u Centralnoj Americi, Ferrera se pobunio protiv federalizma, želeći ostvariti potpunu nezavisnost Hondurasa. U važnom okršaju kod Spirita Santa u travnju 1839. godine, Ferrera je doživio težak poraz od Morazána, nakon čega je pobjegao u Nikaragvu. Ipak, federalistička republika Centralne Amerike ubrzo je propala i Honduras je stekao nezavisnost; José Francisco Zelaya je postao vršitelj dužnosti predsjednika, dok 1840. godine nisu organizirani izbori na kojima je za prvog predsjednika izabran upravo Ferrera. Prisegnuo je 1. siječnja 1841. godine.
Na vlasti je bio do 1843. godine, nakon čega je Vijeće ministara privremeno preuzelo vlast. Ferrera je dekretom 1843. godine ponovo izabran za predsjednika; na dužnosti je ostao do 1845. godine. Kasnije je sudjelovao u vladama u svojstvu ministra te je još neko vrijeme bio izrazito utjecajan u honduraškoj politici.