Kobaška kapetanija – razlika između verzija
N-Kobaška Kapetanija |
(nema razlike)
|
Verzija na datum 29 mart 2015 u 22:21
Kobaška kapetanija je bila jedna od 39 (po nekim izvorima i 48) kapetanija u osmanlijskoj Bosni i Hercegovini. Sjedište joj je bilo najprije u Bosanskom Kobašu (na Savi). Nakon učestalih upada austrougarskih uhoda i vojnika, preseljena je u Kotor (Kotorgrad, naselje Kotor današnjeg Kotor-Varoša). Time je ujedno ostvaren i standard da svaka kapetanija mora imati kapetana i kulu. Uvjeti za formiranje ove kapetanije su stvoreni 1535./1536., kada je Husrevbeg zauzeo gradove Kobaš i Levač i prešao s vojskom u Slavoniju. Tada ovo područje ulazi u sastav kobaškog kadiluka, banjalučkog ejalata i Sandžak Bosne.
Prije toga, Osmanlije su 1714. objavile rat Mlecima pod izgovorom da je pružala vojnu i materijalnu pomoć Crnogorcima u pobuni protiv sultana. Tada su u brzoj akciji osvojili ranije izubljeni Peloponez, a počele su borbe u pograničnim bosanskim krajinama. Najveća bitka na sansko-dalmatinskoj granici bila je kod Sinja, avgusta 1715. Pod vođstvom Bosanskog namjesnika bila je poražena pa su akcije obustavljene i u drugim dalmatinskim gradovima. Nastavljaju se, međutim, naredne 1716. Pod pritiskom, Mlečani se povlače iz Gabele, a (u aprilu) u rat ulaze i Austrijanci. Osvojili su Bosansku Gradišku, Jasenovac, Bosansku Dubicu i Kostajnicu. Mirovni ugovor je potpisan 21. juna 1718., u Požarevcu. Tu je prihvaćeno načelo da svaka strana zadrži osvojeno. Austrija je dobila Bijeljinu i uski pojas južno od Save (Brčko, Bosanski Brod, Kobaš, Dubica i Furjan). U Kobašku kapetaniju i sjevernu Bosnu, tada su pristigle mnogobrojne izbjeglice i prognanici iz Slavonije, Mačve (Šabac i Loznica) i ostalih izgubljenih teritorija Carevine.[1] Može se vjerodostojno pretpostaviti da su današnje bošnjačke enklave u Posavini – Kobaš (općina Srbac) i Orahova (općina Bosanska Gradiška) potomci stanovništva iz vremena Kobaške kapetanije.
U kotorsku utvrdu ova kapetanija je preseljena 1723. Sve kapetanije su nazivane po imenu glavnog grada ili utvrde svoje teritorije. Imena kapetanija se nisu mijenjala nakon premještanja sjedišta na neku drugu lokaciju. Zato je onovremeno nastajala zbrka oko svakodnevnog imenovanja administrativnih jedinica. Imale su službeno ime, a narod ih je nazivao po sjedištu kapetana.[2] Saglasno toj općoj praksi, može se pretpostaviti da je Kobaška kapetanija bila poznata i kao Kotorska.
Harem Kobaške ili Hudar efendije džamija u (Bosanskom) Kobašu, proglašen je (2004.) historijskim područjem: Status spomenika -> Nacionalni spomenik ("Službeni glasnik BiH", broj 47/04).[3]
Reference
- ↑ Kreševljaković H. (1950): Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, Godina II: 89-141.
- ↑ Pelidija E. (2002): Banjalučki boj iz 1737 - Uzroci i posljedice. El-Kalem, Sarajevo.
- ↑ http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2414.