Samoubilački napad – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Samoubilački napad''' odnosi se na napadača koji namjerava ubiti druge ili prouzročiti što veću štetu u toku svojeg samoubojstva. To se uglavnom postiže...
(nema razlike)

Verzija na datum 29 juni 2015 u 14:37

Samoubilački napad odnosi se na napadača koji namjerava ubiti druge ili prouzročiti što veću štetu u toku svojeg samoubojstva. To se uglavnom postiže time da napadač detonira bombu ili neku drugu eksplozivnu napravu postavljenu oko svojeg tijela u gomili, ili da se zaleti avionom, automobilom ili brodom u neku metu. Između 1981. i 2006. odigralo se sveukupno 1.200 samoubilačkih napada, koji su činili tek 4% svih terorističkih napada, ali su odnijeli 32% sveukupnih žrtava terorizma (14.599 osoba).[1]

Rani samoubilački napadi odigravali su se kroz cijelu historiju, ali su najznačajniji bile japanske Kamikaze tijekom II. svjetskog rata. U moderno doba, većina samoubilačkih napada odigrava se u Iraku, Izraelu, Afganistanu, Pakistanu i Šri Lanci, a dobar dio se odigravao u Ruskoj Federaciji tijekom drugog čečenskog rata 2000-ih. Ovakvi postupci samoubilačkih napada kriju se u slabom oružanom ili brojčanom omjeru naspram nadmoćnijeg neprijatelja, te stoga koriste ovu smrtonosnu taktiku iz očaja, odnosno u svrhu psihološkog ratovanja kako bi nanijeli što više štete neprijatelju ili okupacijskoj sili. Motivi su različiti, od islamskog fundamentalizma (Al-Kaida, ISIL), preko nacionalizma (Kamikaze) pa sve do težnje nekog naroda za neovisnosti i slobodom (Palestina, Čečenija).

Izvori

  1. Hassan, Riaz (3 September 2009). „What Motivates the Suicide Bombers?”. YaleGlobal. Yale Center for the Study of Globalization. 

Eksterni linkovi