Normanski i srednjovjekovni London
Ovaj članak obuhvata historiju Londona od normanskog osvajanja Engleske 1066. do kasnog 15. vijeka.
Invazija Normana uredi
Normanska invazija Britanije 1066. obično se smatra početkom nove ere u engleskoj historiji. William, vojvoda Normandije, porazio je engleskog kralja Harolda Godwinsona u Bici kod Hastingsa. Osvojivši Hampshire i Kent, William i njegova vojska krenuli su prema Londonu. Neuspjevši preći Londonski most kod Southwarka, Williamova vojska marširala je u smjeru kazaljki na satu oko Londona i čekala sjeverozapadno kod Berkhamsteda. Tu je, shvativši da je otpor besmislen, delegacija iz Londona došla da preda grad i prizna Williama kao kralja.[1] William je uskoro izdao povelju za London 1067. koji je podržavao prethodna saksonska prava, privilegije i zakone. Pod Williamom (sada poznatim kao William Osvajač) sagrađeno je nekoliko kraljevskih utvrda duž obale rijeke u Londonu (Londonski Tower, Baynardov zamak i Montfichetov zamak) radi obrane od napada sa mora od strane Vikinga i sprječavanja pobuna. Njegova rastuća samouprava učvršćena je sa izbornim pravima datim kralju Johnu 1199. i 1215. godine.
Građevine uredi
William Rufus, treći sin Williama I od Engleske (Williama Osvajača), 1097. je započeo izgradnju Westminsterske dvorane. Ta je dvorana bila namijenjena kao osnova Westminsterske palače, koja je za vrijeme srednjovjekovnog perioda bila glavna kraljevska rezidencija. William je 1089/90 dao kraljevsko imanje Bermondsey kao lokaciju za opatiju Bermondsey, koju je 1082. osnovao Alwinus Child, građanin Londona. Nova opatija nalazila se dakle direktno preko puta Temze u odnosu na Bijeli toranj, koji je tada još uvijek bio u izgradnji. Augustinska samostanska crkva sv. Bartolomeja Velikog osnovana je 1123. u Zapadnom Smithfieldu u gradu Londonu. Iako je od te nekada velike crkve očuvan jedino prezbiterijum, kao župna crkva, sa čitavim brodom srušenim, to je jedan od najvažnijih ostataka normanske arhitekture u Londonu.
1176. počela je izgradnja najpoznatije inkarnacije Londonskog mosta (završenog 1209. godine) koji je sagrađen na mjestu nekoliko ranijih drvenih mostova. Taj je most potrajao 600 godine i ostao jedini most na Temzi do 1739. godine.
Rat i ustanak uredi
Maj 1216. bio je posljednji put kada je London zaista bio okupiran od strane kontinentalne oružane snage, za vrijeme Prvog baronskog rata. Tada je mladi Louis VIII od Francuske marširao kroz ulice do Katedrale sv. Pavla. U čitavom gradu i u katedrali slavljen je kao novi vladar.
Očekivalo se da će to osloboditi Engleze od tiranije kraja Johna. To se pokazalo samo privremeno tačnim. Baroni koji su podržavali 29-godišnjeg francuskog princa odlučili su vratiti svoju podršku nazad engleskom kralju nakon Johnove smrti. Tokom idućih nekoliko vijekova, London je zbacio teški francuski kulturni i jezički utjecaj koji je tu bio od vremena normanskih osvajanja. Taj grad, kao i Dover, imao je značajnog udjela u razvoju ranog modernog engleskog jezika.
Za vrijeme seljačke bune 1381. predvođene Watom Tylerom, London je prošao kroz invaziju. Grupa seljaka napala je Londonski Tower i pogubila lorda kancelara, arhiepiskopa Simona Sudburyja i lorda rizničara. Seljaci su opljačkali grad i zapalili brojne građevine. Tyler je izboden na smrt od strane gradonačelnika Williama Walwortha u okršaju kod Smithfielda, tako završivši ustanak.
Za vrijeme Ratova ruža u Londonu je preovladavala snažna podrška za jorkističke ciljeve. Lancasterski Henry VI bio je primoran napustiti London i otići prema Midlandsu 1456. zbog neprijateljskog držanja u glavnom gradu. Kasnije je zarobljen i držan u zatočeništvu pet godina u Londonskom Toweru. London je na kraju zarobio Edward IV kuće York 1471. godine i pogubio Henryja. To je uspostavilo jorkističku prevlast za prijesto i završilo prvu fazu Ratova ruža.
Glavni grad Engleske uredi
U ranom srednjem vijeku, Engleska nije imala fiksan glavni grad; kraljevi su se premiještali sa jednog mjesta na drugo i vodili svoj dvor sa sobom. Najsličniji glavnom gradu bio je Winchester gdje je bila kraljevska riznica i gdje su se držali finansijski zapisi.[2] To se promijenilo oko 1200. kada su oni premješteni u Westminster. Od tada pa nadalje, kraljevska vlada sve se više koncentrirala u Westminsteru, koji je postao de facto glavni grad.
U srednjem vijeku Westminster je bio malen grad uzvodno od Londona. Od 13. vijeka pa nadalje London je rastao u dva dijela. Westminster je postao kraljevska prijestolnica i centar vlade, dok je grad London postao centar trgovine, razlika koja je očita još i danas. Područje između njih postalo je sasvim urbanizirano do 1600. godine.
Trgovina uredi
Trgovina je postojano rasla za vrijeme srednjeg vijeka, a i London je rastao kao posljedica toga. Populacija Londona 1100. bila je malo preko 15 000, a do 1300. je narasla do 80 000. Trgovina u Londonu organizirala se prema različitim esnafima, koji su praktički kontrolirali grad i birali gradonačelnika Londona.
Požar i kuga uredi
Srednjovjekovni London sastojao se od uskih i uvijenih ulica, a većina građevina bila je izgrađena od zapaljivih materijala kao što su drvo i slama, što je činilo vatru konstantnom prijetnjom. Sanitacija u Londonu bila je loša. London je izgubio barem pola svoje populacije za vrijeme Crne smrti iz sredine 14. vijeka. Između 1348. i Velike kuge 1666. kuga je u gradu izbila šesnaest puta.
Reference uredi
- ↑ Billings, Malcolm (1994), London: a companion to its history and archaeology, ISBN 1-85626-153-0
- ↑ Inwood, Stephen. A History of London (1998) ISBN 0-333-67153-8
Vanjske poveznice uredi
- Srednjovjekovni London. Historija svjetskih gradova
- Ponovna procjena onog što skupimo web stranica – Normanski London Historija normanskog Londona sa predmetima i slikama
- Hronika Londona od 1089. do 1483. godine