Nikola Bojović
Nikola Bojović je bio četnički kapetan, zapovednik Durmitorske brigade tokom drugog svetskog rata. Zajedno sa Pavlom Đurišićem učestvovao je u pokolju muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče početkom 1943. godine. Juna meseca 1942.godine oprostio jednom komunisti ubistvo svoje majke.
Drugi svjetski rat uredi
Bojović je bio zadužen za kontakt sa italijanskim okupatorom, radi uzimanje municije, regulisanja hrane i dozvole prelaska četničkih jedinica preko Lima.[1] Nakon odašiljanja Bojovića u Berane, po odobrenju komandanta italijanske divizije »Pusteria« 9. maja 1942. izvršen je prelaz sandžačkih četničkih odreda radi napada na partizanske jedinice u rejonu Mojkovca.[2]
Bojović je sredinom 1942. u srezu durmitorskom organizovao tajne patrole četnika, snabdevene petokrakama, koje su imale zadatak da se kao partizani pojavljuju kod svih onih za koje se veruje da održavaju vezu sa partizanima.[1]
3. januara 1943. godine primio je zapovest od Draže Mihailovića za "čišćenje Čajničkog sreza od ustaško-mislimanskih organizacija".[3] 22. januara 1943, uoči Četvrte neprijateljske ofanzive, od Pavla Đurišića je dobio naređenje da se sprema za polazak u zapadnu Bosnu da se bori protiv partizana.[4]
Pokolj nejači uredi
Februara 1943. komandovao je napadom Durmitorske brigade na Bukovicu, planinsko selo severno od Pljevalja.[5] Đurišićeva zapovest od 29. januara je glasila: "Bukovicu spaliti."[5] U Bukovici su tom prilikom ubijene 574 osobe.[6] Od toga najviše žena i male djece:
- ženskog pola: 50,71%
- djece do 7 godina: 32,04%
- djece do 14 godina: 50,37%
- starih preko 50 godina: 12,90%
Najviše su stradala godišta 1937, 1938, 1939, i 1940, što znači dvogodišnjaci/dvogodišnjakinje i četvorogodišnjaci/četvorogodišnjakinje.
Bitka na Neretvi uredi
Kapetan Nikola Bojović je, zajedno sa mnogim drugim četničkim komandantima, učestvovao u Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi udruženih snaga Osovine protiv jugoslovenskih partizana. Početkom marta 1943. godine, opkoljeni partizani su izvršili proboj neprijateljskog obruča, prešli Neretvu i razbili Bojovićeve snage:
7. ov. mes. u 8 časova izvešten sam da je Bojović razbijen da su partizani prešli Neretvu i zauzeli s. Krstac. Odmah sam naredio letećoj pokret a ja automobilom krenuo napred. Prvi mi je bio cilj da spasem Ivana (Ružića, komandanta 2. durmitorske brigade) koji je padom Krstača i nastupanjem partizana prema Kuku bio opkoljen. Uz put već oko 8 časova sreo sam celu Bojovićevu brigadu kod samog Konjica u paničnom bekstvu. Jedva sam ih zadržao, možeš misliti šta sam im sve radio. Pokrenuti ih napred nisam mogao.[7]
– Izveštaj Lukačevića Ostojiću od 9. marta 1943. godine
Nasleđe uredi
Govor nad odrom Nikole Bojovića crnogorsko-primorski mitropolit SPC Amfilohije započeo je rečima iz Jevanđelja: „Ko bude veran do smrti daću mu život večni“, a zatim nastavio: „Kapetan Nikola Bojović bio je do smrti veran: majčinom mlijeku, Bogu, Otadžbini i Kralju.“ Za Amfilohija je Bojović „vitez duha, obraza i vjere“, kome je „prah ovde, a slava svugde.“[8]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 IZVEŠTAJ BOJOVIĆA DRAŽI MIHAILOVIĆU OD 29. JUNA 1942. O SITUACIJI U SANDŽAKU I DURMITORSKOM SREZU
- ↑ https://www.znaci.org/00001/4_14_1_83.htm
- ↑ ZAPOVEST DRAŽE MIHAILOVlCA OD 3. JANUARA 1943. KOMANDANTIMA MILEŠEVSKOG I DRINSKOG KORPUSA I DURMITORSKE BRIGADE ZA UNIŠTENJE MUSLIMANA I PRIPADNIKA NARODNOOSLOBODILAČKOG POKRETA U ČAJNIČKOM SREZU
- ↑ NAREĐENJE KOMANDANTA LIMSKO-SANDŽAČKIH ČETNIČKIH ODREDA OD 22. JANUARA 1943. POTČINJENIM KOMANDANTIMA ZA FORMIRANJE I UPUĆIVANJE JEDINICA U ZAPADNU BOSNU RADI BORBE PROTIV NOVJ
- ↑ 5,0 5,1 ZAPOVEST KOMANDANTA LIMSKO-SANDŽAČKIH ČETNIČKIH ODREDA OD 29. JANUARA 1943. KOMANDANTIMA ODREDA ZA UNIŠTENJE MUSLIMANSKOG ŽIVLJA U FOČANSKOM, ČAJNICKOM I PLJEVALJSKOM SREZU
- ↑ Списак цивилних жртава рата у Буковици код Пљеваља
- ↑ AVII, Ča, k. 142, reg. br. 56/1 (CG-V-1610).
- ↑ Vitez duha, obraza i vere[mrtav link]