Otvori glavni meni
Nikica Marinović
Nema slobodne slike
Rođen/a 1947.
Rijeka dubrovačka, FNR Jugoslavija
Umro/la 11. novembar 2008. (dob: 60 - 61)
Beograd, Srbija
Uzrok smrti samoubojstvo
Nacionalnost Jugoslavenka
Državljanstvo Srbija
Poznat/a po Miss Jugoslavije 1966.
Vjeroispovjest Rimokatolikinja[1]
Suprug/a/zi/ge Vuk Vučo
Zdravko Šotra
Djeca Đo­r­­­đe Vučo[2]
Igor Šotra[2]
Marko Šotra[2]
Roditelji Drago i Perica Marinović

Nikica Marinović (Rijeka dubrovačka, 1947Beograd, 11. 11. 2008), jugoslavenska manekenka i najuspješnija Miss SFR Jugoslavije. Bila je prva missica SFR Jugoslavije koja je nastupila na izboru za Miss svijeta 1966 godine u Londonu, gdje je proglašena najljepšom Europljankom i prvom pratiljom Miss svijeta.[3][4]

BiografijaUredi / Уреди

Nikica Marinović je rođena 1947 godine u Rijeci dubrovačkoj u siromašnoj[1] porodici Drage "Pepa" i Perice Marinović.[5] Otac joj je bio ribar,[6] a majka kućanica.[1][5] Stanovala je sa roditeljima i bratom Dragom u kući u Mokošici.[1]

1965 godine britanski je ambasador u Beogradu potražio poznatoga jugoslavenskog novinara Pavla Lukača i kao osobni prijatelj britanskog TV voditelja Ericka Morleyja ponudio da novinska kuća Politika upriliči natjecanje za Miss Jugoslavije, a da pobjednica potom ode na svjetski izbor. Kad su i jugoslavenski političari dali svoje povijesno "da", ženski tjednik Bazar preuzeo je organizaciju. Natjecanje se odvijalo u šest jugoslavenskih republika i dvije pokrajine, a prve tri izborile su pravo da se natječu u finalu. Izbor SR Hrvatske bio je u Dubrovniku. Glavna urednica Bazara (jedan od najpopularnijih ženskih časopisa SFR Jugoslavije) Zorica Mutavdžić nije bila pretjerano oduševljena prijavljenim natjecateljicama pa je u Dubrovniku sama krenula u potragu za anonimnim djevojkama. Ugledala je Nikicu Marinović, tada još malodobnu učenicu posljednjega razreda dubrovačke Ekonomske škole. Nakon što su Nikičini konzervativni roditelji i tadašnji dečko Vlado Raspudić (bubnjar u Dubrovačkim trubadurima) dali svoj pristanak za njezin nastup na izboru SR Hrvatske, Nikica je premoćno pomela suparnice i otišla u London na izbor Miss svijeta. U Londonu je osvojila senzacionalno drugo mjesto i postala prva pratilja Indijke Reite Farije. U Jugoslaviji je pobjeda Farije odjeknula poput bombe, gledateljstvo je s vidnim negodovanjem dočekalo odluku žirija. Govorilo se kako je za Indijku bilo presudno što je bila spremna da, ako pobijedi, odmah otputuje u Južni Vijetnam, u posjet američkim vojnicima koji su tamo ratovali protiv komunističkoga Sjevernog Vijetnama.[1] Tada 19-godišnja Nikica je odbila istu ponudu, rekavši da kao Jugoslavenka ne odobrava vijetnamski vojni sukob. Iz tog razdoblja kolaju priče da joj je lenta Miss svijeta izmaknula zbog toga što je dolazila iz zemlje komunističkog bloka.[6] Kasnije nijedna ljepotica Jugoslavije, a bilo ih je više od 25 na planetarnom izboru, nije uspjela da dosegne tako visoku titulu.[4]

Nakon izbora, Nikicu je na pokusno snimanje u Hollywood pozvao slavni filmski redatelj Roberto Rossellini koji je bio zadivljen njezinom ljepotom, uz veliku mogućnost da dobije jednu od glavnih uloga u nekom povijesnom spektaklu. No, ona je hladno odbila ponudu uljudnim odgovorom kako o sebi misli da nije nadarena za glumu.[1] U Beogradu je postala manekenka Aleksandra Joskimovića, tada vodećega modnog maga i kreatora SR Srbije. Kao najpoznatija i najnagrađivanija manekenka Jugoslavije, učestvovala na mnogobrojnim modnim događanjima. Nikica je tada u Beogradu upoznala svog prvog supruga, Vuka Vuču. Vuk je bio uspješan redatelj i izdanak ugledne obitelji Vučo. Bio je deset godina stariji od Nikice i redovni član žirija na Bazarovim izborima ljepote. Nikica se u početku nećkala jer joj nije bilo lako raskinuti s prvom ljubavi, Vladom Raspudićem, koji ju je čekao u Dubrovniku. Svadba sa Vukom je bila upriličena u Nikičinoj rodnoj kući u Mokošici. S Vukom je Nikica dobila sina Đorđa, arhitekta koji danas živi u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).[1] Brak s Vukom je trajao samo tri-četiri godine.[5] Drugog supruga, četrnaest godina starijeg redatelja Zdravka Šotru, je upoznala u Zagrebu 1972 gdje je uslijed novčanih problema snimala poetsko-glazbenu emisiju "Koraci noći". Nakon drugog bračnog brodoloma Nikica je 1980 ostala sama s sinovima.[5] Vodila je butik u Knez Mihajlovoj ulici, u kojem je privlačila mnoštvo kupaca.[1][5] Kasnije je radila za beogradskoga predstavnika kozmetičke tvornice "Zdravlje" iz Leskovca.[1] Nikica je sarađivala sa Bazarom, čije je čitateljike savjetovala o modi i ljepoti. Uspješno se bavila i crtanjem, a karijeru joj je obilježio i poslovni ugovor s modnom kućom "Centrotekstil".[4]

Rat i raspad Jugoslavije ju je teško pogodio. Uvijek se osjećala Hrvaticom i dičila se dubrovačkim podrijetlom. Nikica se osobito uznemirila kad ju je otac Pepo, u vrijeme najžešćih sukoba, obišao u Beogradu, a po povratku u Dubrovnik bio tri mjeseca u kućnome pritvoru okrivljen zato što je bio među neprijateljima, odakle su stizale zapovijedi za bombardiranje Dubrovnika.[1]

Nikica je pred kraj psihički oboljela.[1] Već duže vrijeme živjela je povučeno u stanu, prekinula je komunikaciju s vanjskim svijetom, osamila se i patila je od depresije.[3][1] Odlazila je u psihijatrijske klinike, prestala je komunicirati i s tri najbolje prijateljice s kojima se uredno viđala. U rodnom Dubrovniku je posljednji put bila 2005 godine, ali nikome se u Gradu nije javila.[1] Nikica Marinović je pronađena mrtva 11. 11. 2008 godine u stanu u središtu Beograda, gdje si je oduzela život.[6] Iza sebe nije ostavila oproštajno pismo ni poruku iz koje bi se moglo zaključiti zašto je izvršila samoubistvo.[4]

CitatiUredi / Уреди

  „Za mene ljepota nikada nije bila samo fizička. Čovjek mora imati nešto u sebi, neku duhovnu vrijednost, nečim da zrači.[7]
(Nikica Marinović 1970 godine u intervju za Start.)
  „Ljudi su od mene napravili famu. Govore o meni s toliko simpatija kao da sam mrtva. To zabrinjava, čak i vrijeđa. Prave od mene neku instituciju. A ja sam obična mlada žena i majka koja želi svoj mir i normalan život.[7]
(Nikica Marinović 1970 godine u intervju za Start.)
  „Jednom je Mišo Kovač rekao: "Jedna Nikica Marinović može da govori samo o mom oblačenju, ali ne i o mom pjevanju." Ja naprosto, smatram da ni o tome nisam mjerodavna govoriti. Ipak, često me na javnim nastupima mnogo toga bode u oči.[7]
(Nikica Marinović 1970 godine u intervju za Start.)

ReferenceUredi / Уреди

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Pero Zlatar (13. 11. 2008). Možda bi bila sretnija da nikad nije napustila Dubrovnik. Jutarnji list. Preuzeto 27. 7. 2015
  2. 2,0 2,1 2,2 Mila Savić, Bazar (ženski nedeljnik); Porodica Šotra iza malog ekrana: Obraz uz obraz, jul 1972; Beograd.
  3. 3,0 3,1 Ubila se najuspješnija Miss bivše Jugoslavije Nikica Marinović. Večernji list (13. 11. 2008). Preuzeto 27. 7. 2015
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Sutra sahrana Nikice Marinović. RTS (14. 11. 2008). Preuzeto 27. 7. 2015
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Jagoda Zamoda (21. 11. 2008). Misterij skromne ljepotice. Gloria. Preuzeto 27. 7. 2015
  6. 6,0 6,1 6,2 Gabrijela Bijelić (13. 11. 2008). Tragičan kraj najpoznatije jugoslavenske missice Nikice Marinović. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 27. 7. 2015
  7. 7,0 7,1 7,2 : Milovan Ilić Minimaks, Start (magazin); Milovan Ilić Minimaks intervjuiše Nikicu Marinović:­ Sazrela i shvatila bitne stvari!, novembar 1970; Beograd.