Otvori glavni meni

Nela Eržišnik (Banja Luka, 18. lipnja 1922. - Volosko, 14. kolovoza 2007.), hrvatska komičarka, rođena pod imenom Nevenka Maras, a potom uzela ime Marija Blažević.

Sadržaj/Садржај

ŽivotopisUredi

Djetinjstvo i mladostUredi

Rodila se u obitelji Ivana i Matilde Marasa u Banja Luci.

Djetinjstvo je provela u Gospiću i Otočcu, gdje je završila pučku školu i tri razreda gimnazije. S obitelji se preselila u Zagreb 1935., gdje je završila gornjogradsku gimnaziju. Kao mlada djevojka u doba NDH radila je u glavnoj pošti u Jurišićevoj ulici. Poslije Drugog svjetskog rata završila je 1948. studij glume na Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu.

Glumačka karijeraUredi

Glumačku karijeru počela je u Hrvatskom narodnom kazlištu, a 1953. prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (kasnije Kazalište Gavella). Proslavila se osobito 1952. naslovnom ulogom u AristofanovojLisistrati“. Kazališnu karijeru završila je naprasno naslovnom ulogom u NušićevojGospođi ministarki.“

Filmsku karijeru počela je 1950-ih i 1960-ih godina kao filmska glumica u hrvatskim filmovima „Sinji galeb (1953)“, „Jubilej gospodina Ikla (1955)“, „Ne okreći se, sine“, „Svoga tela gospodar (1957)“, „Samo ljudi (1957)“, „H-8“, „Signali nad gradom (1960)“, „Martin u oblacima (1961)“, „Breza (1967)“.

KomičarkaUredi

Krajem pedesetih godina u humorističnoj emisiji Radio Zagreba "Porodica Veselić" javlja se kao kućna pomoćnica Marica Hrdalo, čiji lik razvija i u drugim radioemisijama (Veselo veče, Vesela revija) i javnim nastupima, te kao obična, jednostavna žena komentira aktualnosti u zemlji i u svijetu te stiče osobitu popularnost. Drugi lik koji je paralelno tumačila bila je lička seljanka tetka Ika (Ikača). Kao komičarka obišla je mnoge krajeve i zemlje te imala velik broj susreta s publikom. Među njezinim poštovateljima bio je i Josip Broz Tito.

ZanimljivostiUredi

Za vrijeme Domovinskog rata podržavala je obranu Hrvatske. Početkom 2000-ih privukla je pozornost otvorenim pismom što ga je poslala Miodragu Petroviću Čkalji, srpskom komičaru, kad je čula da ovaj njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik.

2003. objavljena je njezina autobiografska knjiga „Moja tri života“.

NagradeUredi

2006. je dobila nagradu 3. nagradu Dubravko Horvatić, za memoarsku prozu objavljenu u Hrvatskom slovu 2005. godine.