Naibu-reis

Imam koji kod Bošnjaka privremeno rukovodi upražnjenom mjestom reis-ul-uleme

Naibu-reis, naslov je za imama koji privremeno rukovodi upražnjenom mjestom reis-ul-uleme.

Naibu-reis
Naibu-reisEnes. ef. Ljevaković
Osnovano1947. (prvi put imenovan uz funkciju reis-ul-uleme)[1]
SjedišteCareva džamija u Sarajevu
Jurisdikcija Bosna i Hercegovina
Hrvatska
Sandžak
Slovenija
Srbija
DijasporaEuropa
Australija
Sjeverna Amerika
Broj vjernikaoko 4 miliona
Službena stranica:      www.islamskazajednica.ba
Naibu-reis Salih Safvet ef. Bašić je u dva navrata obavljao dužnost naibu-reisa

Prvi put uz funkciju reis-ul-uleme, naslov naibu-reisa je uveden u doba Ibrahima ef. Fejića 1947. godine.[2] Naslov se nerijetko naziva i zamjenikom reis-ul-uleme, čemu on po važećim normama i odgovora. Po trenutnom Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini iz 1997. naibu-reis također zamjenjuje reis-ul-ulemu u njegovoj odsutnosti i spriječenosti.

Trenutni naibu-reis je Enes ef. Ljevaković.

Naibu-reisovi

uredi

      naibu-reis/ zamjenik reis-ul-uleme       naibu-reis/ zamjenik reis-ul-uleme koji je postao reis-ul-ulema

Br. Slika Ime i prezime Mandat započeo Mandat završio Napomena
1.   Ahmed Munib ef. Korkut 1909. 1910.
2.   hfz. Mehmed Teufik ef. Okić
(1870. – 1932.)
1912. 1914.
3.   Salih Safvet ef. Bašić
(1886. – 1948.)
1936. 1938.
(3)   Salih Safvet ef. Bašić
(1886. – 1948.)
1942. 1947.
4.   Murad ef. Šećeragić
(1882. – 1979.)
1947. 1961.
5.   Ferhat ef. Šeta 1987. 1987.
6.   Jakub ef. Selimoski
(1946. – 2013.)
1989. 1991. naibu-reis (1989.-1991.)
reis-ul-ulema (1991.-1993.)
7.   Mustafa ef. Cerić
(r. 1952)
1993. 1998. naibu-reis (1993.-1998.)
reis-ul-ulema (1998.-2012.)
8.   hfz. Ismet ef. Spahić
(r. 1940.)
1998. 2012.
9.   Husein ef. Smajić
(r. 1952.)
2012. 2019.
10.   Enes ef. Ljevaković
(r. 1959.)
2019. Trenutačno

Reference

uredi
  1. „Ustav Islamske zajednice iz 1947. godine”. islamskazajednica.ba. 2017-08-05. Pristupljeno 2020-12-30. 
  2. „Mustafa ef. Spahić: Husein ef. Kavazović podsjeća na Aliju Izetbegovića”. oslobodjenje.ba. 2017-08-05. Pristupljeno 2020-12-30. 

Vanjski linkovi

uredi