Murder on the Orient Express
Murder on the Orient Express (srpskohrvatski: Ubojstvo u Orijent-Ekspresu) je kriminalistički roman Agathe Christie premijerno objavljen 1. siječnja 1934. godine od strane Collins Crime Cluba. Dodd, Mead and Company je 28. veljače 1934. godine objavio prvo američko izdanje, naslovljeno Murder in the Calais Coach. Taj je naziv u Sjedinjenim Državama izabran kako bi se izbjegli problemi s romanom Stamboul Train Grahama Greenea, a koji je u Sjedinjenim Državama tiskan pod naslovom Orient Express.
Murder on the Orient Express | |
---|---|
Autor(i) | Agatha Christie |
Naslov prijevoda | Ubojstvo u Orijent-Ekspresu |
Država | Ujedinjeno Kraljevstvo |
Jezik | engleski jezik |
Žanr(ovi) | kriminalistički |
Izdavač | Collins Crime Club |
Datum izdanja | 1. siječnja 1934. |
Stranica | 256 |
Radnja prati Herculea Poirota kako rješava bizarno ubojstvo na svjetski poznatom Orijent-Ekspresu te danas predstavlja jedno od najboljih i najpopularnijih djela Agathe Christie.
Sinopsis
urediUbojstvo
urediNakon što je riješio slučaj na Bliskom istoku, Poirot se vraća u Britaniju kao jedan od putnika u Orient Expressu. Tijekom putovanja, detektiv susreće svog prijatelja jednog od direktora kompanije koja je vlasnica linije kojom putuju. Vlak je neuobičajeno pun za ovo doba godine: svi kupei prve klase su popunjeni. Nedugo nakon odlaska iz Konstantinopola, bogati američki biznismen Ratchett pokušava unajmiti Poirota zbog brojnih prijetnji smrću koje je dobio, ali Poirot slučaj smatra nezanimljivim te ga odbija. Te noći, vlak je zameten u mećavi na Balkanu. Sljedećeg jutra, Ratchett je pronađen izboden u svom kupeu.
Poirot i Bianchi rade zajedno kako bi riješili slučaj. Također, iskoriste pomoć Dr. Constantina grčkog liječnika koji je spavao u drugom vagonu zajedno s Bianchijem te tako nije mogao počiniti ubojstvo. Pierre Michel srednjovječni francuski kondukter također pomaže u istrazi, iako je i sam osumnjičen. Poirot uskoro otkriva da Ratchett nije onaj za kog se izdavao. Žrtvina kriminalna prošlost otkriva jasan motiv, čak i opravdanje, za ubojstvo, ali tko je ubojica?
Tragovi
urediAutopsija Dr. Constantina otkriva kako je Ratchett zadobio 12 ubodnih rana različitih karakteristika. Jedna ili dvije bile su gotovo posjekotine, ali najmanje 3 su mogle uzrokovati smrt.
Zaustavljeni sat u žrtvinom džepu i Poirotova rekonstrukcija kretanja od prethodne noći otkriva kako je žrtva ubijena oko 1:15 ujutro. Vlak je već bio zaustavljen i okružen svježim snijegom. Tragova u snijegu nema, a svi kupei su zaključani, što znači da je ubojica gotovo sigurno među putnicima vagona u kojemu je ubijen Ratchett.
Ipak, što je najvažnije, Poirot otkriva da je Ratchett zapravo Cassetti, gangster koji je 5 godina ranije (1930.) organizirao i izveo otmicu Daisy Armstrong, bebe bogatog umirovljenog britanskog pukovnika koji se sa suprugom Amerikankom smjestio u Sjedinjenim Državama. Brutalni otmičari zahtijevali su visoku otkupninu u zamjenu za bebu, a kada je ova isplaćena, svejedno su ubili bebu. Shrvana tugom po otkriću kćerina trupla, gospođa Armstrong doživjela je preuranjeni porod i umrla tijekom istog, rodivši mrtvo dijete. Sluškinja Paulette, koja je krivo optužena kao suučesnica, počinila je samoubojstvo. Pukovnik Armstrong, shrvan tragedijama, također je počinio samoubojstvo nekoliko godina kasnije. Cassettijev pomoćnik uhapšen je i pogubljen, a Cassetti je nakon izdaje partnera pobjegao iz zemlje s otkupninom te se tek na dan pogubljena otkrilo da je on vođa operacije. Ovaj slučaj temeljen je na stvarnom slučaju otmice djeteta pilota Charlesa Lindbergha.
Nakon utvrđivanja činjenica, Poirot, Bianchi i doktor pozivaju putnike jednog po jednog kako bi ih ispitali.
Osumnjičeni
urediKada se isključe Poirot i njegovi prijatelji, koji su automatski eliminirani kao osumnjičenici, kao i mrtvi Amerikanac, u vlaku ostaje 13 osoba koji se postavljaju kao osumnjičenici u ubojstvu postarijeg američkog putnika:
- Pierre-Paul Michel, Francuz, kondukter u spavaćem vagonu.
- Hector McQueen, visoki, mlađahni Amerikanac, žrtvin tajnik i prevoditelj;
- Edward Beddoes, žrtvin engleski batler;
- Harriet Belinda Hubbard, postarija i komunikativna Amerikanka;
- Greta Ohlsson, srednjovječna švedska misionarka koja se vraća u Europu kako bi prikupila sredstva za svoje putovanje u Afriku;
- Grof Rudolf Andrenyi, mađarski diplomat i plemić;
- Grofica Elena Andrenyi, née Grünwald, njegova prelijepa supruga;
- Princeza Natalija Dragomiroff, starija ruska pelmkinja;
- Hildegarde Schmidt, srednjovječna Njemica, princezina osobna sluškinja;
- Pukovnik Arbuthnott, britanski časnik u Indiji koji se vraća u Englesku na dopust;
- Mary Debenham, mlada Engleskinja na povratku kući nakon učiteljskog rada u Bagdadu;
- Antonio Foscarelli, italoamerički prodavač automobila iz Chicaga;
- Cyrus B. Hardman, detektiv iz agencije Pinkerton koji se pretvara da je lovac na talente;
Motiv
urediNakon što ispita svakog osumnjičenog, Poirot ih sve okupi u vagonu za jelo kako bi im prezentirao rješenje zločina. Zaključio je kako postoje dva moguća rješenja ovog kompleksnog slučaja. Prvo, koje naziva jednostavnim rješenjem, temeljeno je na dokazima koje su osumnjičeni podmetnuli kako bi Ratchettovo/Cassetijevo ubojstvo izgledalo kao mafijaški okršaj s ciljem obmanjivanja istražitelja. Ipak, Poirot osumnjičenima prezentira i drugo rješenje, koje naziva kompleksnijim od prethodnog, prema kojem je svaki od putnika u vagonu Calais, uključujući i Michela, imao nekakve veze sa slučajem Armstrong, a time i dovoljno motiva:
- McQueen je sin okružnog tužitelja koji je vodio slučaj i bio blizak prijatelj gospođe Armstrong;
- Beddoes je bio vojni suradnik pukovnika Armstronga i obiteljski batler;
- Gospođica Debenham je bila tajnica gospođe Armstrong;
- Arbuthnott je bio Armstrongov prijatelj iz vojske;
- Princeza Dragomiroff je kuma Sonie Armstrong;
- Gospođica Schmidt je bila kuharica u kući Armstrongovih;
- Grofica Andrenyi je sestra gospođe Armstrong;
- Grof Andrenyi je zet gospođe Armstrong;
- Gospođica Ohlsson je bila Daisyjina dadilja;
- Gospođa Hubbard je majka gospođe Armstrong;
- Foscarelli je bio Armstrongov vozač;
- Hardman je, u to vrijeme, bio policajac koji je bio zaljubljen u Paulette;
- Michel je Paulettein otac;
Ratchetta su uspavali Beddoes i McQueen, što ga je onesposobilo i omogućilo izvršenje zločina. Svaki od 13 putnika počinio je ubojstvo zadavši Ratchettu jedan ubod u prsa, čime je objašnjen različit karakter ubodnih rana.
Nakon što Poirot prezentira rješenje slučaja, svi u vagonu su kao ošamućeni. Detektiv tada predloži da Bianchi odluči koje će rješenje prikazati policiji: jednostavno ili kompleksno. Bianchi odluči kako će jednostavno rješenje biti i više nego dovoljno za lokalnu policiju i da je Ratchett zaslužio sve što je dobio. Nakon dogovorenog zataškavanja, Poirot prihvati odluku i odlazi izvijestiti policiju, iako priznaje da će imati grižnju savjesti.
Raspored putnika u vagonu Calais:
Hodnik | ||||||||||||||
Vagon Atena-Pariz | Michel | 16. Hardman | 15. Arbuthnot | 14. Dragomiroff | 13. R. Andrenyi | 12. E. Andrenyi | 3. Hubbard | 2. Ratchett | 1. Poirot | 10. Ohlsson 11. Debenham |
8. Schmidt 9. |
6. MacQueen 7. |
4. Beddoes 5. Foscarelli |
Vagon za jelo |
Ekranizacije
urediEkraniziran je čak tri puta. Prvi puta 1974. godine sa zvjezdanom glumačkom postavom i Albertom Finneyjem u ulozi Poirota, za koju je zaradio i nominaciju za Oscara. U verziji iz 2001. godine, Poirota je tumačio Alfred Molina, dok je David Suchet ponovio svoju ulogu u ekranizaciji u sklopu serije Agatha Christie's Poirot.
Vanjske veze
uredi- Murder on the Orient Express at the official Agatha Christie website
- Murder on the Orient Express (1974) na sajtu IMDb
- Murder on the Orient Express (2010) na sajtu IMDb
- British Museum Arhivirano 2011-09-27 na Wayback Machine-u webpage on the Mallowans' work at Arpachiyah
- Venice-Simplon Orient Express The train using original carriages from the Orient Express that Christie based her novel on
- Hotel Pera Palace where Christie supposedly wrote the novel, although this is not stated in either her official biography or her own Autobiography