Otvori glavni meni
Wikipedia

Murder on the Orient Express (1974)

Murder on the Orient Express
Prijevod Ubojstvo u Orient Expressu
Žanr kriminalistički
Režija Sidney Lumet
Produkcija John Brabourne
Richard B. Goodwin
Scenario Paul Dehn i Anthony Shaffer prema knjizi Agathe Christie
Uloge Albert Finney
Anthony Perkins
Sean Connery
Ingrid Bergman
Michael York
Vanessa Redgrave
Lauren Bacall
Jacqueline Bisset
Jean-Pierre Cassel
John Gielgud
Martin Balsam
Richard Widmark
Muzika Richard Rodney Bennett
Premijera 24. novembar 1974 (1974-11-24)
Jezik engleski jezik
Trajanje 128 minuta
Država  Ujedinjeno Kraljevstvo
Kompanija
Studio EMI Films
Distributer Paramount Pictures
Budžet $2,000,000
Zarada $35,733,867[1]
Tehnička ekipa
Fotografija Geoffrey Unsworth
Montaža Anne V. Coates
Murder on the Orient Express na Internet Movie Database

Murder on the Orient Express je britanski kriminalistički film iz 1974. kojeg je režirao Sidney Lumet s Albertom Finneyjem u ulozi belgijskog detektiva Herculea Poirota. Film je temeljen na istoimenom romanu Agathe Christie, jedom od njezinih najboljih literarnih ostvarenja. U filmu su se pojavila brojna poznata i renomirana glumačka imena među kojima su Anthony Perkins, Sean Connery, Vanessa Redgrave, Lauren Bacall, Michael York i Ingrid Bergman, koja je nagrađena Oscarom za najbolju sporednu žensku ulogu. Film je ostvario još 5 nominacija za Oscara, uključujući i onog za najbolju mušku ulogu.

PregledUredi

Kao i roman, film se bavi novim slučajem ekscentričkog belgijskog detektiva Herculea Poirota, kojega u filmu tumači Albert Finney. Poirota prijatelj Bianchi (Martin Balsam) zamoli da riješi slučaj ubojstva Amerikanca Ratchetta (Richard Widmark) u vlaku u kojem se nalazi zvjezdana glumačka postava koju sačinjavaju Lauren Bacall, Ingrid Bergman (koja je nagrađena Oscarom), Sean Connery, John Gielgud, Vanessa Redgrave, Michael York i Anthony Perkins. Scenarij su napisali Paul Dehn i Anthony Shaffer, iako potonji nije kreditiran.

Slogan filma bio je "Najbolja postava sumnjivih likova ikad upletenih u ubojstvo."

Osnovna tema filma, Orient Express Richarda Rodneyja Bennetta, prerađena je u orkestralnu suitu i doživjela je brojna izvođenja i snimanja kroz historiju. Na originalnom soundtracku izveo ju je orkestar Kraljevske operne kuće pod ravnanjem maestra Marcusa Dodsa. Klavirski solo izveo je sam kompozitor.

RadnjaUredi

Upozorenje: Slijede detalji zapleta ili kompletan opis.

UbojstvoUredi

Nakon što je riješio slučaj na Bliskom istoku, Poirot (Albert Finney) se vraća u Britaniju kao jedan od putnika u Orient Expressu. Tijekom putovanja, detektiv susreće svog prijatelja Bianchija (Martin Balsam), jednog od direktora kompanije koja je vlasnica linije kojom putuju. Vlak je neuobičajeno pun za ovo doba godine: svi kupei prve klase su popunjeni. Nedugo nakon odlaska iz Konstantinopola, bogati američki biznismen Ratchett (Richard Widmark) pokušava unajmiti Poirota za $15,000 zbog brojnih prijetnji smrću koje je dobio, ali Poirot slučaj smatra nezanimljivim te ga odbija. Te noći, vlak je zameten u mećavi na Balkanu. Sljedećeg jutra, Ratchett je pronađen izboden u svom kupeu.

Poirot i Bianchi rade zajedno kako bi riješili slučaj. Također, iskoriste pomoć Dr. Constantina (George Coulouris), grčkog liječnika koji je spavao u drugom vagonu zajedno s Bianchijem te tako nije mogao počiniti ubojstvo. Pierre Michel (Jean-Pierre Cassel), srednjovječni francuski kondukter također pomaže u istrazi, iako je i sam osumnjičen. Poirot uskoro otkriva da Ratchett nije onaj za kog se izdavao. Žrtvina kriminalna prošlost otkriva jasan motiv, čak i opravdanje, za ubojstvo, ali tko je ubojica?

TragoviUredi

Autopsija Dr. Constantina otkriva kako je Ratchett zadobio 12 ubodnih rana različitih karakteristika. Jedna ili dvije bile su gotovo posjekotine, ali najmanje 3 su mogle uzrokovati smrt.

Zaustavljeni sat u žrtvinom džepu i Poirotova rekonstrukcija kretanja od prethodne noći otkriva kako je žrtva ubijena oko 1:15 ujutro. Vlak je već bio zaustavljen i okružen svježim snijegom. Tragova u snijegu nema, a svi kupei su zaključani, što znači da je ubojica gotovo sigurno među putnicima vagona u kojemu je ubijen Ratchett.

Ipak, što je najvažnije, Poirot otkriva da je Ratchett zapravo Cassetti, gangster koji je 5 godina ranije (1930.) organizirao i izveo otmicu Daisy Armstrong, bebe bogatog umirovljenog britanskog pukovnika koji se sa suprugom Amerikankom smjestio u Sjedinjenim Državama. Brutalni otmičari zahtijevali su visoku otkupninu u zamjenu za bebu, a kada je ova isplaćena, svejedno su ubili bebu. Shrvana tugom po otkriću kćerina trupla, gospođa Armstrong doživjela je preuranjeni porod i preminula tijekom istog, rodivši mrtvo dijete. Sluškinja Paulette, koja je krivo optužena kao suučesnica, počinila je samoubojstvo. Pukovnik Armstrong, shrvan tragedijama, također je počinio samoubojstvo nekoliko godina kasnije. Cassettijev pomoćnik uhapšen je i pogubljen, a Cassetti je nakon izdaje partnera pobjegao iz zemlje s otkupninom te se tek na dan pogubljena otkrilo da je on vođa operacije. Ovaj slučaj temeljen je na stvarnom slučaju otmice djeteta pilota Charlesa Lindbergha.

Nakon utvrđivanja činjenica, Poirot, Bianchi i doktor pozivaju putnike jednog po jednog kako bi ih ispitali.

OsumnjičeniUredi

Kada se isključe Poirot i njegovi prijatelji, koji su automatski eliminirani kao osumnjičenici, kao i mrtvi Amerikanac, u vlaku ostaje 13 osoba koji se postavljaju kao osumnjičenici u ubojstvu postarijeg američkog putnika:

MotivUredi

Nakon što ispita svakog osumnjičenog, Poirot ih sve okupi u vagonu za jelo kako bi im prezentirao rješenje zločina. Zaključio je kako postoje dva moguća rješenja ovog kompleksnog slučaja. Prvo, koje naziva jednostavnim rješenjem, temeljeno je na dokazima koje su osumnjičeni podmetnuli kako bi Ratchettovo/Cassetijevo ubojstvo izgledalo kao mafijaški okršaj s ciljem obmanjivanja istražitelja. Ipak, Poirot osumnjičenima prezentira i drugo rješenje, koje naziva kompleksnijim od prethodnog, prema kojem je svaki od putnika u vagonu Calais, uključujući i Michela, imao nekakve veze sa slučajem Armstrong, a time i dovoljno motiva:

  • McQueen je sin okružnog tužitelja koji je vodio slučaj i bio blizak prijatelj gospođe Armstrong;
  • Beddoes je bio vojni suradnik pukovnika Armstronga i obiteljski batler;
  • Gospođica Debenham je bila tajnica gospođe Armstrong;
  • Arbuthnott je bio Armstrongov prijatelj iz vojske;
  • Princeza Dragomiroff je kuma Sonie Armstrong;
  • Gospođica Schmidt je bila kuharica u kući Armstrongovih;
  • Grofica Andrenyi je sestra gospođe Armstrong;
  • Grof Andrenyi je zet gospođe Armstrong;
  • Gospođica Ohlsson je bila Daisyjina dadilja;
  • Gospođa Hubbard je majka gospođe Armstrong;
  • Foscarelli je bio Armstrongov vozač;
  • Hardman je, u to vrijeme, bio policajac koji je bio zaljubljen u Paulette;
  • Michel je Paulettein otac;

Ratchetta su uspavali Beddoes i McQueen, što ga je onesposobilo i omogućilo izvršenje zločina. Svaki od 13 putnika počinio je ubojstvo zadavši Ratchettu jedan ubod u prsa, čime je objašnjen različit karakter ubodnih rana.

Nakon što Poirot prezentira rješenje slučaja, svi u vagonu su kao ošamućeni. Detektiv tada predloži da Bianchi odluči koje će rješenje prikazati policiji: jednostavno ili kompleksno. Bianchi odluči kako će jednostavno rješenje biti i više nego dovoljno za lokalnu policiju i da je Ratchett zaslužio sve što je dobio. Nakon dogovorenog zataškavanja, Poirot prihvati odluku i odlazi izvijestiti policiju, iako priznaje da će imati grižnju savjesti.

Raspored putnika u vagonu Calais:

    Hodnik  
Vagon Atena-Pariz Michel 16. Hardman 15. Arbuthnot 14. Dragomiroff 13. R. Andrenyi 12. E. Andrenyi 3. Hubbard 2. Ratchett 1. Poirot 10. Ohlsson
11. Debenham		 8. Schmidt
9.		 6. MacQueen
7.		 4. Beddoes
5. Foscarelli		 Vagon za jelo
  Kupe prve klase (1 osoba)
  Kupe druge klase (2 osobe)
  Kupe u kojem se dogodilo ubojstvo (prva klasa)

Glumačka postavaUredi

ProdukcijaUredi

Snimke eksterijera uglavnom su odrađene u Francuskoj, uz korištenje željezničke radionice u blizini Pariza kao zamjenu za istanbulski kolodvor. Scene prolaska vlaka kroz Srednju Europu snimane su u planinskom masivu Jura na tada tek zatvorenoj dionici pruge od Pontarliera do Gilleyja, s tim da su scene zaglavljenog vlaka snimane u blizini Montbenoît.[2] Slučajno ili ne, ovo područje (u priči dio Jugoslavije) dio je mikronacije Saugeais. Bilo je zabrinutosti oko mogućeg izostanka snijega nekoliko tjedana prije dogovorenog snimanja i postojali su planovi o uvozu velikih količina snijega u kamionima po visokim cijenama. Ipak, mećava koja se dogodila noć prije snimanja otklonila je potrebu za dodatnim snijegom, a dogodilo se da su i kamioni zapeli u napadalom snijegu.[3]

KritikeUredi

Mišljenje Agathe ChristieUredi

Agatha Christie je bila izrazito nezadovoljna određenim adaptacijama svojih djela tijekom 1960ih i, shodno s time, bila je sklona ne davanju novih prava na ekranizaciju. Kada su Nat Cohen, predsjednik EMI Filmsa, i producent John Brabourne pokušali dobiti prava za snimanje, smatrali su nužnim zatražiti pomoć Lorda Mountbattena od Burme, člana britanske kraljevske obitelji i Brabourneova svekra

Na koncu, prema riječima Agathina supruga Maxa Mallowana, "Agatha je uvijek bila alergična na filmske adaptacije svojih romana, ali je uvjerena da nevoljko prihvati ovu." Gwen Robyns, koja je pisala Agathinu biografiju, citirala je spisateljicu: "Sve je dobro izvedeno osim jedne pogreške. Bio je to Albert Finney, kao moj detektiv Hercule Poirot. Napisala sam da ima najbolji brk u Engleskoj - a nije u filmu. To mi je bilo žalosno - zašto ne bi imao?"[4]

Osvrt kritikeUredi

Film je izrazito dobro prihvaćen od strane kritike. Dva najpoznatija internetska ocjenjivača, IMDb i Rotten Tomatoes dali su filmu izrazito dobre ocjene. Dok na IMDb-u film drži ocjenu 7.3/10,[5] potonja stranica daje filmu ocjenu 7.4/10 uz rejting 100% Fresh.[6]

NagradeUredi

Godina Nagrada Kategorija Ishod Primatelj
1974. National Board of Review Award Top 10 filmova Osvojeno Murder on the Orient Express
1975. Oscar Oscar za najboljeg glavnog glumca Nominacija Albert Finney
Oscar za najbolju sporednu žensku ulogu Osvojeno Ingrid Bergman
Oscar za najbolji adaptirani scenarij Nominacija Paul Dehn
Oscar za najbolju fotografiju Nominacija Geoffrey Unsworth
Oscar za najbolju originalnu glazbu Nominacija Richard Rodney Bennett
Oscar za najbolji dizajn kostima Nominacija Tony Walton
BAFTA Najbolji film Nominacija Murder on the Orient Express
Najbolji režiser Nominacija Sidney Lumet
Najbolji glumac Nominacija Albert Finney
Najbolji sporedni glumac Osvojeno John Gielgud
Najbolja sporedba glumica Osvojeno Ingrid Bergman
Muzička nagrada Anthony Asquith Osvojeno Richard Rodney Bennett
Najbolja montaža Nominacija Anne V. Coates
Najbolja fotografija Nominacija Geoffrey Unsworth
Najbolji dizajn kostima Nominacija Tony Walton
Najbolja umjetnička direkcija Nominacija
Directors Guild of America Award Izvanredno ostvarenje u režiji igranog filma Nominacija Sidney Lumet
Nagrada Edgar Najbolji film Nominacija Paul Dehn
Writers' Guild of Great Britain Award Najbolji britanski scenarij Osvojeno Paul Dehn
1976. Grammy Najbolja filmska ili televizijska glazba Nominacija Richard Rodney Bennett
Evening Standard British Film Awards Najbolji film Osvojeno Sidney Lumet
Najbolji glavni glumac Osvojeno Albert Finney
Najbolja glumica Osvojeno Wendy Hiller
2005. Satellite Awards Najbolji klasični DVD Nominacija Murder on the Orient Express

Ostavština u sklopu filmova o PoirotuUredi

Ovaj film zapravo je označio početak serije tzv. "all-star adaptacija" romana Agathe Christie koje su se pojavile tijekom 1970-ih i početkom 1980-ih. Ostala tri naslova bila su Death on the Nile, The Mirror Crack'd i Evil under the Sun. Također, ovo je jedini film u kojem je Poirota tumačio Albert Finney i jedini film koji je liku Herculea Poirota donio nominaciju za Oscara. U ostalim filmovima poslije ovog, Poirota je tumačio Peter Ustinov.

IzvoriUredi

  1. ↑ "Murder on the Orient Express, Box Office Information". The Numbers. http://www.the-numbers.com/movies/1974/0MOOE.php. pristupljeno 05-01-2012. 
  2. ↑ Trains Oubliés Vol.2: Le PLM by José Banaudo, str. 54 (francuski). Editions du Cabri, Menton, Francuska
  3. ↑ DVD documentary "Making Murder on the Orient Express: The Ride"
  4. ↑ The Agatha Christie Companion: The Complete Guide to Agatha Christie's Life and Work, by Dennis Sanders and Len Lovallo (1984), str. 438-441
  5. ↑ http://www.imdb.com/title/tt0071877/
  6. ↑ http://www.rottentomatoes.com/m/murder_on_the_orient_express/

Eksterni linkoviUredi

Dobavljeno iz "https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Murder_on_the_Orient_Express_(1974)&oldid=29801548"