Muhtar (turski: Muhtar, od arapskog مختار‎ (muḫtār) - izabrani) je naziv za starješinu mahale u gradu, ili seoskog starješinu, kneza (administrativnog činovnika). [1]

Muhtar
مختار
Mahala Dedići u naselju Stjepan Polje (Gračanica)
Mahala Dedići u naselju Stjepan Polje (Gračanica)

Funkcija muhtara postoji i danas po Turskoj i Bliskom Istoku, a za Osmanskog Carstva poslojala je i po čitavom Balkanu i južnim državama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.

HistorijaUredi

Muhtari su se po balkanskim zemljama i Turskoj pojavili od kraja 18. vijeka kad su mahale i službeno postale administrativne jedinice Osmanskog Carstva. Po kršćanskim mahalama je njihov naziv službeno bio - muhtar, iako su ih običajno zvali; knez, kmet ili drukčije u skladu sa lokalnim običajima i tradicijom.

Muhtar je načelno bio indirektno zadužen za red i mir u svojoj mahali (trebao je paziti i upozoravati) kao i za provođenje zakona i naredbi viših vlasti. Kao potvrdu svog službenog statusa, imali su - muhur (pečat), kojim su ovjeravali svoje spise. Muhtare su birali sami građani pojedine mahale, na svojoj skupšini (medžlisu). Oni su ga bili dužni i plaćati, po selima se to obično svodilo na plaću u naturalnim dobrima i to na dogovorni rok od godinu dana, od Đurđevdana do Đurđevdana. Onda bi jedna i druga strana vidjela koliko je zadovoljna, pa bi se ili produžavao ugovor, ili bi se tražio novi muhtar. Po većim gradskim mahalama dobijali bi i nešto novca, za toškove poslovanja, - u svakom slučaju plaća im je bila mala, kao i ovlasti i administrativna jedinica. [2]

Muhtari su nestali iz balkanskih zemalja, kako bi se koja zemlja oslobađala od osmanske vlasti.

Muhtari po Bosni i HercegoviniUredi

Po Bosni i Hercegovini su se muhtari zadržali i nakon austro-ugarske aneksije 1878., sve do reforme uprave 1907. Jedina promjena je bila što njih više nije birala općinska skupština, već su ih postavljali kotarski načelnici na neodređeno vrijeme. [3]

Muhtari po TurskojUredi

U današnjoj Turskoj muhtari su nešto kao načelnici mjesne zajednice. Njih biraju građani pojedine mahale, a oni se načelno brinu za život u svojoj zajednici, vode evidenciju o stanovništvu, izdaju kojekakve potvrde (o imovinskom stanju - za socijalnu pomoć i slično). [4]

IzvoriUredi