Menhir (bretonski jezik: men = kamen + hir = dugi; velški jezik: maen hir, "dugi kamen"; engleski: standing stone; skandinavski jezici: bautastenar; armenski: Վիշապաքար, Višapakar ili Višap; )[1] je veliki uspravno postavljeni kamen u obliku pojedinačnog megalita (monolit) ili kao dio nekog megalitskog kompleksa (poput dolmena ili kromleha). Podizani su za vrijeme megalitske kulture (neolit) širom svijeta, različitih su dimenzija, ali im je oblik gotovo uvijek izdužen, nepravilnog kvadratičnog presjeka koji se sužava pri tupom vrhu. Najveći broj menhira podignut je u zapadnoj Europi, a samo u sjeverozapadnoj Francuskoj ih ima preko 1200[2].

Usamljeni menhir između Millstreeta i Ballinagreea (Irska)
Veliki menhir Er Grah (Locmariaquer, Francuska) iz 4700. pr. Kr. bio je najveći menhir na svijetu, visok 20.60 m i težak preko 280 tona. Oko 4000. pr. Kr. je pao i slomio se na četiri dijela.

Njihova uloga je nepoznata, premda postoje brojne pretpostavke: od ceremonijalnih oltara za prinos žrtve, teritorijalnih oznaka, do kompliciranih ideoloških sustava poput ranih kalendara.[3]

Poneki menhiri su oblikovani u skulpture, a pored onih u Europi najpoznatiji su moai sa Uskršnjeg otoka.

Izvori

uredi
  1. Anon. "Menhir". The Free Dictionary. Farlex, Inc.. Posjećeno 29. prosinca 2010.
  2. Margaret Oliphant, "The Atlas Of The Ancient World", 1992., str. 81.
  3. Mark Patton, "Statements in Stone: Monuments and Society in Neolithic Brittany", New York, Routledge, 1993. str. 4.

Vanjske poveznice

uredi