Wikipedija

Luigi Luca Cavalli-Sforza

Luigi Luca Cavalli Sforza (Genova, 25. 1. 1922. – Belluno, 31. 8. 2018), talijansko-američki genetičar, od 1970. predavač na sveučilištu Stanford, a predavao je i na sveučilištima Cambridge, Parma i Pavia.

Luigi Luca Cavalli-Sforza
Luigi Luca Cavalli-Sforza
RođenjeLuigi Luca Cavalli-Sforza
(1922-01-25)25. 1. 1922.
Genova, Kraljevina Italija
Smrt31. 8. 2018. (dob: 96)
Belluno, Italija
PrebivališteBelluno, Italija
DržavljanstvoItalija, SAD
Zanimanjegenetičar

Vodeći je arhitekt revolucije ljudske genetike od 1960. godine. Zbog njegovih važnih genetskih istraživanja, današnja se znanost više ne poziva na različitosti među rasama. To je njegov značajan doprinost svjetskoj znanosti i humaniziranju društva u oslobađanju od rasnih predrasuda. Isto tako, Cavalli Sforza je istraživao i aspekte povezanosti genskog i kulturnog nasljeđa, migracija i obiteljskih odnosa.

Njegove knjige, u kojima pojašnjava stajališta dobivena iz tih istraživanja, bitna su odrednica nivelacije našeg vlastitog biološkog samorazumijevanja.

Školovanje i pozicije uredi

Cavalli-Sforza je završio u Ghislieri koledžu u Paviji 1939. godine. U 1944. postao je MD na Univerzitetu u Paviji. Zatim je 1949. imenovan na istraživačko mjesto na Odjelu za genetiku, Cambridge University od strane statističara i evolucijskog biologa Ronalda A. Fishera u oblasti genetike Escherichia coli.[1] Godine 1950. napustio je Univerzitet u Cambridgeu kako bi predavao u sjevernoj Italiji ([Parma]] i Pavia) prije nego što je 1970. preuzeo profesuru na Stanfordu, gdje se penzionisao 1992. godine.

Godine 1999. osvojio je Balzan Prize za nauku o porijeklu čovjeka. Od 1994. godine član je Papinske akademije nauka. Dobitnik je nagrade Telesio-Galilei Academy za biologiju (2011).

Posebni doprinosi uredi

Cavalli-Sforza je pokrenuo novo polje istraživanja, kombinirajući konkretne nalaze demografije sa novom dostupnom analizom krvnih grupa u stvarnoj ljudskoj populaciji. Takođe je proučavao veze između obrazaca migracija i krvnih grupa. Pišući sredinom 1960-ih sa drugim genetičarima (Ronald A. Fisher, Anthony W. F. Edwards, FRS) , Cavalli-Sforza je uveo statističke metode za procjenu evolucijskog stabla s ([filogenija] filogenijom])). Edwards i Cavalli-Sforza pisali su o populacijskim stablima u ljudskoj vrsti, gdje su genetičke razlike prikazane i drvenim obrascima povijesnog odvajanja populacija i širenjem gena među populacijama migracijom i miješanjima. Mnogi od ovih uticajnih i fundamentalnih ranih radova bili su preštampani 2018. u volumenu koji se fokusirao na A. W. F. Edwardsa, a posvećen je Cavalli-Sforzi i Ianu Hackingu.[2] In later papers, Cavalli-Sforza has written about the effects of both divergence and migration on human gene frequencies. Iako je Cavalli-Sforza najpoznatiji po svom radu u genetici, on je, u saradnji sa Marcusom Feldmanom i drugima, pokrenuo subdisciplinu kulturne antropologije, poznate alternativno kao koevolucija, [ [gen-kultura koevolucija]], teorija kulturne transmisije ili dualna teorija nasljeđivanja. Publikacija Kulturna transmisija i evolucija: kvantitativni pristup (1981) koristila je modele iz populacijske genetike i epidemiologije zaraznih bolesti, kako bi istražila prijenos kulturom prenesenih jedinica. Ova linija istraživanja pokrenula je istraživanje korelacije genetičke i kulturne disperzije.

Cavalli-Sforza je proveo nekoliko studija o tome kako jezičke razlike mogu poslužiti kao barijere za protok gena između susjednih ljudskih populacija. Njegove studije ljudskih migracija testirale su hipoteze lingvista Merritt Ruhlena i Josepha Greenberga o jezičkim "superfamilijama". Pretpostavljene superfamilije kontroverzne su među drugim lingvistima.[3]

Knjige uredi

Cavalli-Sforza je sažeo svoj rad za laike u pet tema koje su obrađene u djelu Geni, narodi i jezici.[4] Prema članku objavljenom u The Economist rad Cavalli-Sforze "izaziva pretpostavku da postoje značajne genetičke razlike između ljudskih rasa, i doista, ideja da 'rasa' nema bilo kakvo korisno biološko značenje uopće". Knjiga ilustruje kako probleme izgradnje općeg "nasljednog stabla" za cijelu ljudsku rasu, tako i neke mehanizme i metode analize podataka kako bi se ovi problemi u velikoj mjeri smanjili, čime se konstruira fascinantna hipoteza o posljednjih 150.000 godina ljudske ekspanzije, migracija i formiranje ljudske raznolikosti.[5] U ovoj knjizi Cavalli-Sforza tvrdi da su Evropljani, po svom porijeklu, sadrže oko dvije trećine azijatskih i jednu trećinu afričkih gena.[6] Cavalli-Sforzina Historija i geografija ljudskih gena (The History and Geography of Human Genes )[7] (1994. sa Paolom Menozzijem i Albertom Piazzom) je standardna referenca za genetičku varijaciju ljudske vrste. Cavalli-Sforza je također napisao i Velike ljudske dijaspore: historija različitosti i evolucija (The Great Human Diasporas: The History of Diversity and Evolution), skupa sa njegovim sinom Francescom.

Ranije, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, on i Walter Bodmer su napisali The genetics of human populations, što je bio standardni udžbenik o modernoj genetici čovjeka, a bio je i osnovna referenca za populacijsku genetiku općenito, kao što je to područje u to vrijeme bilo. Njih dvojica, s Bodmerom kao prvim piscem, kasnije su napisali još jedan osnovni tekst, Genetika, evolucija, i čovjek WHFreeman, 1976. Zajedno sa svojom knjigom iz 1994. to su u osnovi klasične prezentacije ljudske genetike prije genomike Era je počela pružati mnogo detaljnije podatke.

Profesor Cavalli-Sforza umro je 31. augusta 2018, u 96. Godini, u svojoj kući u Bellunu (Italija).[8]

Povezano uredi

Bibliografija uredi

  • Edwards, A.W.F., L.L. Cavalli-Sforza. 1964. Reconstruction of evolutionary trees. pp. 67–76 in Phenetic and Phylogenetic Classification, ed. V. H. Heywood and J. McNeill. Systematics Association pub. no. 6, London.
  • Cavalli-Sforza, L.L. and A.W.F. Edwards. 1965. Analysis of human evolution. pp. 923–933 in Genetics Today. Proceedings of the XI International Congress of Genetics, The Hague, The Netherlands, September 1963, volume 3, ed. S. J. Geerts, Pergamon Press, Oxford.
  • Cavalli-Sforza, L.L. and A.W.F. Edwards. 1967. Phylogenetic analysis: models and estimation procedures. American Journal of Human Genetics 19:233–257.
  • Cavalli-Sforza, L. L. and W. F. Bodmer. 1971. The Genetics of Human Populations. W. H. Freeman, San Francisco (reprinted 1999 by Dover Publications).
  • Cavalli-Sforza, L. L. and M. Feldman. 1981. Cultural Transmission and Evolution. Princeton University Press, Princeton.
  • Cavalli-Sforza, L. L., P. Menozzi, A. Piazza. 1994. The History and Geography of Human Genes. Princeton University Press, Princeton. ISBN 0-691-02905-9
  • Cavalli-Sforza, L. L. and Francesco Cavalli-Sforza. 1995. The Great Human Diasporas: The History of Diversity and Evolution. Addison-Wesley ISBN 0-201-40755-8
  • Cavalli-Sforza, L.L. 2000. Genes, Peoples, and Languages. North Point Press, New York. ISBN 0-86547-529-6
  • Cavalli Sforza, L. L, Il caso e la necessità – Ragioni e limiti della diversità genetica, 2007, Di Renzo Editore, Roma
  • Stone, Linda; Lurquin, Paul F.; Cavalli-Sforza, L. Luca (2007). Genes, Culture, and Human Evolution: A Synthesis. Malden (MA): Wiley-Blackwell. ISBN 978-1-4051-5089-7 (September 6, 2010). 

Filmovi uredi

  • 2003 – Journey of Man

Reference uredi

  1. ↑ Edwards, Prof Anthony (2015). „History of the Department — Department of Genetics” (en). Para 5. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-30. Pristupljeno 2016-01-01. 
  2. ↑ Phylogenetic Inference, Selection Theory, and History of Science: Selected Papers of A. W. F. Edwards with Commentaries. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press. 2018. ISBN 9781107111721. 
  3. ↑ Campbell, Lyle (2013). Historical linguistics: an introduction. Campbridge, MA: MIT Press. str. 346. ISBN 978-0-7486-4594-7. »Postulated remote relationships such as Amerind, Nostratic and Proto-World have been featured in newspapers, magazines and television documentaries, and yet these same proposals have been rejected by most mainstream historical linguists.« 
  4. ↑ Luigi Cavalli-Sforza, Genes, Peoples, and Languages tr. Mark Seielstad, North Point Press (2000) ISBN 0-86547-529-6
  5. ↑ Geoffrey Carr, "Survey: The proper study of mankind", The Economist Vol. 356, no. 8177, pg. 11 (July 1, 2000).
  6. ↑ Rothstein, Edward (2000-04-01). „SHELF LIFE; Dismantling Race and Unifying the Human Species”. New York Times. Pristupljeno 2012-05-16. 
  7. ↑ Cavalli-Sforza, L. L., P. Menozzi, A. Piazza. 1994. The History and Geography of Human Genes. Princeton University Press, Princeton. ISBN 0-691-02905-9
  8. ↑ „Addio a Cavalli Sforza, il genetista che studiò le migrazioni dell'umanità”. La Repubblica. 1 September 2018. Pristupljeno 1 September 2018. 

Dodatna literatura uredi

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Luigi_Luca_Cavalli-Sforza&oldid=41689239