Kineski građanski rat

Za ostala značenja, vidi Kineski građanski rat (razvrstavanje).

Kineski građanski rat[nb 2] je naziv za oružani sukob koji se, s dužim prekidom, vodio u Kini od 1927. do 1950. između vlade Republike Kine na čelu sa nacionalističkom strankom Kuomintang na jednoj, i pobunjenika na čelu sa Komunističkom partijom Kine.

Kineski građanski rat
Datum 12. april 192722. decembar 1936[1]

31. mart 1946 – 1. maj 1950[2][nb 1]

Lokacija Kina
Ishod
Sukobljene strane
1927–1949
 Republika Kina


1949–1950
 Republika Kina na Tajvanu

1927–1949
Komunistička partija


1949–1950
 Narodna Republika Kina

Komandanti i vođe
Chiang Kai-shek

Bai Chongxi
Chen Cheng
Li Zongren
Yan Xishan
He Yingqin
Wang Yaowu
Wei Lihuang
Fu Zuoyi
Liu Chih
Sun Li-jen
Du Yuming
Xue Yue
Zhang Xueliang
Feng Yuxiang (do 1930)

Mao Zedong

Zhu De
Peng Dehuai
Lin Biao
Liu Bocheng
Zhou Enlai
Chen Yi
Deng Xiaoping
Nie Rongzhen
Su Yu
Chen Geng
Xu Xiangqian
Ye Fei
He Long
Ye Ting

Snage
4,300.000 (jul 1945)[4]

3,650.000 (jun 1948)
1,490,000 (June 1949)

1,200.000 (jul 1945)[4]

2,800.000 (jun 1948)
4,000,000 (June 1949)

Žrtve i gubici
~1,5 mil. (1948–1949)[5] ~250.000 (1948–1949)[5]
1928–1936: ~2 mil. vojnih gubitaka

1945–1949: ~6 mil. (uključujući civile)[5]

Izbio je za vrijeme Sjeverne ekspedicije (1926 - 1928) u kojoj su komunisti i Kuomintang ispočetka bili saveznici u Prvom ujedinjenom frontu protiv Beiyanške vlade i gospodara rata na sjeveru Kine. Povod za izbijanje sukoba je bila kontrola nad Šangajem, gdje su u proljeće 1927. nacionalisti masakrirali komunističko rukovodstvo. Preživjeli komunistički vođe su se sklonili u sela u unutrašnjosti juga Kine, gdje su s vremenom od lokalnog stanovništva počeli stvarati Nacionalnooslobodilačku armiju; ona je pod vodstvom Mao Zedonga vješto koristila gerilsku strategiju i stvorila veliku teritoriju poznatu kao Kineska Sovjetska Republika. Ona je prestala postojati u koumintanškoj ofanzivi 1934. koja je preživjele komuniste prisilila na Dugi marš, na kraju koga su pronašli utočište u Yenanu. Sukob komunista i nacionalista je privremeno okončao X'ianski incident, odnosno spoznaja da za obje strane predstavlja zajedničku opasnost predstavlja japanska ekspanzija u Kinu, koja je 1937. eskalirala u drugi kinesko-japanski rat.

Nakon što je Japan kapitulirao 1945. godine, pokušaji da dvije strane spor oko budućnosti Kine riješe mirnim putem nije dao ploda, te su 1946. sukobi obnovljeni, pri čemu su nacionalisti uživali američku, a komunisti sovjetsku pomoć. Maovi komunisti su, koristeći daleko veću podršku u seljačkim masama, na kraju odnijeli pobjedu i proglasili Narodnu Republiku Kinu, prisilivši nacionaliste da 1949. izbjegnu na Tajvan. Sukob nije okončan formalno, i oba režima se smatraju legitimnim nasljednicima predratne Kine; usprkos toga, između dva entiteta postoje formalni kontakti od 1984. godine.

Povezano uredi

Fusnote uredi

  1. Sukob nije imao službeni završetak. Historičari se, međutim, slažu kako se smirio nakon pada Hainana, posljednjeg značajnog uporišta KMT kraj kineskog kopna.[3]
  2. U današnjoj kopnenoj Kini se posljednje tri godine rata (1947–1949) najčešće nazivaju Oslobodilački rat ili, alternativno, Treći unutrašnji revolucionarni rat (第三次国内革命战争). Na Tajvanu se rat prije 1991. nazivao Protivustanički rat protiv komunista (反共戡亂戰爭). Danas obje strane znaju koristiti izraz Nacionalističko-komunistički građanski rat (國共內戰).

Izvori uredi

  1. „China”. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc.. 15 November 2012. 
  2. Gui, Heng Bin (2008). Landing on Hainan Island. China: Great Wall Press. ISBN 9787548300755. 
  3. Westad, Odd (2003). Decisive Encounters: The Chinese Civil War, 1946-1950. Stanford University Press. str. 305. ISBN 978-0-8047-4484-3. 
  4. 4,0 4,1 Hsiung, James C. (1992). China's Bitter Victory: The War With Japan, 1937-1945. New York: M.E. Sharpe publishing. ISBN 1-56324-246-X. 
  5. 5,0 5,1 5,2 Michael Lynch (2010). The Chinese Civil War 1945-49. Osprey Publishing. str. 91. ISBN 978-1-84176-671-3. Arhivirano iz originala na datum 2014-06-27. Pristupljeno 2013-10-12. 

Vanjske veze uredi