Beiyanška vlada
- Za ostale upotrebe, v. Republika Kina (razvrstavanje).
Beiyanška vlada (tradicionalni kineski: 北洋政府; pinyin: Běiyáng Zhèngfǔ; Wade-Giles: Pei-yang Chêng-fu), službeno Republika Kina (tradicionalni kineski: 中華民國; pinyin: Zhōnghuá mínguó; Wade-Giles: Chunghwa Minkuo), ponekad navođena kao Peiyanška vlada ili Prva Republika Kina,[1] je izraz koji se koristi za Republiku Kinu, odnosno njenu centralnu vlast u periodu od 1912. do 1928. godine, kada je njeno sjedište bilo u Pekingu.
Ime je dobila po Beiyanškoj armiji, koja je imala ključnu ulogu u uspostavi Republike i čiji je zapovjednik Yuan Shikai postao njen prvi predsjednik, koristeći je kao sredstvo za stvaranje autokratskog režima. Nakon Yuanove smrti 1916. godine Beiyanška armija se počela raspadati na nekoliko međusobno suprostavljenih oficirskih klika, započevši dugogodišnji period anarhije poznat kao Era gospodara rata. Beiyanška vlada je zbog toga neposrednu vlast imala tek u Pekingu i okolici, ali je, sa druge strane, uživala diplomatsko priznanje Japana i zapadnih velesila. Spremnost Beiyanške vlade na ustupke strancima i nesposobnost da suzbija separatizam i zavede red i mir je protiv nje okrenuo narod, te je 1920-ih stvorena pokret na čelu sa nacionalističkom strankom Kuomintang sa bazom u južnim provincijama. Vođe Kuomintanga su u savezu sa komunistima godine 1926. pokrenuli tzv. Sjevernu ekspediciju kojom su uspjeli poraziti klike, ući u Peking i do 1928. prisiliti sve gospodare rata da priznaju novu Koumintangovu vlast pod Chiang Kai-shekom.