Jirečekova linija
Jirečekova linija je konceptualna granica koja prolazi kroz stari Balkan i koja dijeli utjecaj latinskog (na sjeveru) i grčkog (na jugu) jezika u Rimskom Carstvu od antike do 4. vijeka. Ta granica je više puta ispravljana otkrićem novih natpisa.[1] Njezin mogući grubi obris počinje od okolice Lissusa – blizu Lješa i Laça u modernoj Albaniji – do Serdike – danas Sofija, u Bugarskoj – i zatim prati planine Balkana sve do Odessusa (Varna) na Crnom moru ili nastavlja duž obale prema sjeveru do ušća Dunava.
U studijama je ta linija korisna za utvrđivanje područja na kojem su se formirali rumunjski, aromunski, meglensko-rumunjski i albanski narod. Pojam se prvi put pojavlja kod češkog historičara Konstantina Jirečeka[α 1] 1911. u knjizi o historiji Srba. Postavljanje te linije se temelji na arheološkim nalazima. Većina natpisa pronađenih sjeverno od nje je napisana na latinskom, a većina natpisa pronađenih južno od nje je na grčkom jeziku.
Jirečekova linija je, naravno, teorijski pojam sa nekoliko oblika, a postoji nekoliko autora koji su djelomično osporili njenu valjanost. Već u antici je bilo značajnih iznimaka: bilo je heleniziranih skupina sjeverno od crte – npr. grčke kolonije duž zapadne obale Crnog mora – a vjerojatno su latinizirane skupine živjele južno od crte. Ipak, ta linija je koristan – iako aproksimativan – instrument da bismo odredili kojem je utjecaju određeno područje bilo pretežno izloženo. Noviji znanstvenici donekle su ju revidirali: Kaimio[α 2] (1979) smješta Dalmaciju i Gornju Meziju u latinsko područje, a Donju Meziju u grčko područje. MacLeod[α 3] (1982) predlaže da možda nije postojala „službena jezična politika za svaki pojedini aspekt života”, ali da su „pojedini rimski dužnosnici [donosili] zdravorazumske ad hoc odluke”. Također ističe da dok je to područje bilo pod predbizantskom rimskom vlašću, „čak i na grčkim područjima [...] latinski je bio dominantan jezik u natpisima koji bilježe javne radove, na miljokazima i u vojsci”.
Bilješke uredi
Izvori uredi
- ↑ Matzinger, Joachim (2016). Die Altbalkanischen Sprachen. Ludwig-Maximilians-Universität München - Fakultät Albanologie. p. 9.
Bibliografija uredi
- Jireček, Konstantin, Geschichte der Serben, Gotha, 1911.
- Kaimio, Jorma, The Romans and the Greek Language, Commentationes Humanarum Litterarum 64. Helsinki: Societas Scientiarum Fennica, 1979.
- MacLeod, M. D., review of Kaimio, 1979 in The Classical Review, New Ser., 32:2:216-218, 1982. JSTOR