Jela

Za ostale upotrebe, v. Jela (razvrstavanje).

Obična jela (Abies alba Mill.), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena sa 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.

Jela
Stablo jele s planine Orjen
Status zaštite
Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Pinophyta
Razred:	Pinopsida
Red:	Pinales
Porodica:	Pinaceae
Potporodica:	Abietoideae
Rod:	Abies
Vrsta:	A. alba
Dvojni naziv
Abies alba Mill., 1768

Abies alba

Rasprostranjenost

Jela je prirodno rasprostranjena u planinskim predjelima Srednje, Južne i dijela Zapadne Europe. To se odnosi na običnu jelu (Abies alba), koja je jedina autohtona jela u Hrvatskoj, a razne druge vrste jela, kojih ukupno ima 40, rastu u umjerenom području Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

U Gorskom kotaru, jela ima izuzetno povoljne uvjete te postiže veliku kvalitetu.

Izgled

Naraste do 40 m (u prašumama do 60 m), postiže debljinu veću od 1,5 m prsnog proimjera. Deblo je valjkasto.

Krošnja je u početku čunjasta, prilično glatka, a kasnije puca u velikim kvadratičnim ljuskama. U starosti može biti pri vrhu zaravnjena, kao odsječena.

Pupovi su jajoliki, smeđi, bez smole. Iglice su do 3 cm duge, do 2,5 mm široke, odozdo imaju 2 bijele pruge puči; na postranim izbojcima i zasjenjenim granama, raščešljane su i ušiljena vrha.

Iglice (četine) su plosnate, na licu tamnozelene, sjajne, a na naličju sa 2 paralelne bijele pruge stoma. Duge su do 30 mm, široke do 3 mm, većinom su češljasto raspoređene, na vrhu izrubljene, a rijetko zaobljene i ušiljene. Pri osnovi su sužene, te prelaze u okruglasti završetak koji su vezane za grančicu. Ostaju na granama do 8 i više godina, a dosta se dugo zadrže i na odsječenim stablima.

Grane su u pršljenovima i ne vise. Muški se cvatovi nalaze u pazušcu najgornjih iglica, a ženski na vrhu izbojka. Češeri su uspravni, valjkasti, do 15 cm dugi i 3-5 cm debeli, smeđi, dozrijevaju iste godine, raspadaju se ostavljajući samo češerno vreteno. Pokrovne ljuske su uske, kožaste, raznih dužina. Plodne ljuske su široko zaobljene. Na njima su po 2 sjemenke.

Sjeme je trokutasto, s obiljem smolnih mjehurića; krilce ga ovija s jedne, a obuhvaća s druge strane. Klije s 4-8, većinom 5-6 zvjezdasto raspoređenih, linealnih i tamnozelenih supaka. Sjeme ima embrij i endosperm.

U 100 kg češera ima 10-16 kg sjemenaka s krilcima. Jedan češer ima 260-290 sjemenaka. U prirodi sjemenke jele obično iskliju idućeg proljeća, nakon otpadanja. Klijanje je sporo i nadzemno. Rijetko isklije više od 50 % sjemenaka. Počinje plodonositi oko 25-30 godine. Dobar urod je svake 2-3 godine.

Ekološka svojstva

Područja jelovih šuma u Hrvatskoj, imaju srednju godišnju temperaturu zraka od 5 do 8 °C. Vrlo je osjetljiva na zimske studeni i mraz. Zahtijeva visoku zračnu vlagu. Dobro podnosi snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Od svih naših važnijih vrsta drveća, jela podnosi najviše zasjene. Stablo u zasjeni, čeka svjetlost godinama i jako sporo raste, pa se dogodi da stablo od 100 godina u zasjeni, bude niže od stabla koje ima 50 godina, a raste na svjetlu. Uspijeva na raznim tlima.

Ima tipičnu žilu srčanicu, koja naraste prosječno 1 m u dubinu. Korijen je jelovih stabala koja rastu zajedno, srašten,zajednički izmijenjuju vodu, minerale i asimilate.

Osjetljiva je na štetne plinove, te se ne sadi uz industrijska postrojenja. Ugrožena je zbog djelovanja kiselih kiša.

Vanjske veze

Ostali projekti

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Abies alba
	U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Abies alba
	Wikivrste imaju podatke o: Jeli