Ilija Zovko
Ilija Zovko (Imotski, 10. kolovoza 1941. - Split, 9. studenog 2009.) je bio hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac i dramatik. Bio je glumac splitskog HNK.
| Ilija Zovko | |
| Rođenje | 10. kolovoza 1941. Imotski, Hrvatska |
|---|---|
| Smrt | 9. studenog 2009. Split, Hrvatska |
Životopis
urediRodio se je u Imotskom 1941. godine. Kazalištem se počeo baviti u imotskom amaterskom Klubu 19, a prvi uspjeh postiže monodramom I dajem ti do znanja Frane Jurića. Za tu interpretaciju biva nagrađen na Festivalu monodrame i pantomime 1976. u Zemunu, nakon čega se posvećuje isključivo glumi. Prvi angažman u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu dobiva u Brešanovoj Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću (1979.), a 1992. postaje stalni član dramskog ansambla toga kazališta. Odigrao je mnoge komade u matičnoj kazališnoj kući (Velika magija, Skup, Libar o’ libra Marka Uvodića Splićanina, Dekameron, Kad se mi mrtvi pokoljemo, Poloneza Oginskog, Antigona, kraljica u Tebi, Otok svetog Ciprijana, Jo ča je život lip, Nevažne priče, Mandragola, Kate Kapuralica, Ribarske svađe) i izvan nje (Plavi Božić, Bižmo ća), kao i na velikom platnu (Pakleni otok, Život sa stricem, Kanjon opasnih igara, Posljednja volja, Fine mrtve djevojke i Muškarac bez brkova). Bio je stalni suradnik na Radiju Split, kao autor emisije Kad se smijah, tad i bijah, koju su činili humoristični i satirični komentari dnevnih događanja. Dobitnik je brojnih nagrada, Marula, Nagrade hrvatskog glumišta, nagrada Ivo Serdar i Marko Fotez. Zovko je napisao i četiri dramska teksta: Oprosti Stipe, 2002., Francuzica, 2005., Ženica, 2007., Priredba, 2008., a zajedno su objavljeni u knjizi Poker lišina 2008.
Zovkov kazališni svijet, pisan ili izvođen, otkrivao je iznova male ljude, društvene marginalce, nevažne sudbine i njihove ne nevažne priče.
Filmografija
urediTelevizijske uloge
urediFilmske uloge
uredi- "Jasmina" kao Ive (2010.)
- "Najveća pogreška Alberta Einsteina" (2006.)
- "Što je muškarac bez brkova?" kao Jure (2005.)
- "Fine mrtve djevojke" (2002.)
- "Posljednja volja" kao poštar (2001.)
- "Majstor" (2001.)
- "Da mi je biti morski pas" kao čovjek s ovratnikom (1999.)
- "Kanjon opasnih igara" kao Šima (1998.)
- "Život sa stricem" (1990.)
- "Pakleni otok" (1979.)
Izvori
uredi- Nika Štriga: Kraj Priredbe. In memoriam: Ilija Zovko (1941–2009) Arhivirano 2020-08-04 na Wayback Machine-u Vijenac br. 410 - 19. studenoga 2009.
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.
- Ilija Zovko na sajtu IMDb